ponedjeljak, 17.07.2006.
[...tata..]
Obično kažemo..JEDNA JE MAMA! I slažem se s time! Nema do mame! Al za mene je i JEDAN JE TATA! I kako bi i Kevin Hill potvrdio : " čudna je to veza, jaka veza, između tate i kćeri!"
Slažem se! Sad više od umora nisam sigurna dal se to zove Elektrin kompleks - ono kad posesivno voliš i gledaš sve kroz oca!? Ako griješim..samo me vi ispravite, volim ja učiti od drugih! 
Nego, da..slažem se! Po mnogo čemu sam kopija svog tate i od samog rođenja se vidjelo da me nisu zamijenili u bolnici! Bila sam garava na njega, loknasta na njega, s krupnim crnim okicama na njega..
Kad sam bila malo veća (recimo kad su pelene već "otpale"), moji su se našalili sa našim sličnostima! 
Tata je imao veliku plavu adidas trenerku i ogromne tenisice, ja malu plavu adidas trenerku i miće tenisice! I dok nisam prerasla tu trenerku na svim slikama smo bili tako obučeni! Moji starci definitivno nikad pa ni sad nisu bili normalni!!!!! 
Naime, očajna u traženju stana po njihovoj mjeri (dakle: ne prizemlje, ne suteren, ne podrum, može prvi kat al bolje da je više, ne smije biti vlažno, što manje namještaja jer imaš svoj, ne smije biti izvan tram pruge, bus ne dolazi u obzir, stan mora biti to veći da mogu i oni svako malo doći i gnjaviti, budžet je toliki i toliki..ne dalje od faxa toliko i toliko..) oni su sve okrenuli na šalu! Tata je okrenuo brojeve telefona ljudi koje nije vidio i čuo zadnjih 25-30 godina! Kao vrijedi pokušat! Zatim je ugnjavio svakog za koga je čuo da ima stan u Zgb-u..još tražimo žrtvu 
, pa je zaključio da ću ja sama možda i bolje naći! Al sve to mora biti gotovo do srijede jer "draga ti moraš malo na more, nedam ti više od 2 tjedna odmora..a rok ti je tad i tad". Blago meni i što sad krepavan od smiha! 
U zadnjih 5 godina koliko sam na fuckin arhitekturi sam ga dosta izgnjavila! Prvo mi je dao napraviti jedan stol. Pa je dao napraviti drugi stol. Pa je dao napraviti ladičar da bude pokretan i velik da stane TV. Pa je nabavio police, pa ovo pa ono! Danas mu reko nek se sjeti svega što smo u zadnjih 5 godina prikupili i kako auto koji vozim ima mogućnost za prevest..pa ništa od toga! K vragu! " Ne se ti živcirat..bumo mi ovak..stolove bumo poklonil nekom kome rabi, ladičar stane, police teško..(rikava od smijeha)..nije to sad bitno". A ja si samo mislim..a još da moram ostati na ovem vrućen asfaltu i čekati da neki dobrovoljac pokupi ove mrge od stolova! Pa nitko ih nebi osim mene koja sam ih naručila!!!!
Volim ja svoga tatu..nema boljeg! Na prvoj godini sam svako malo bježala od očaja doma i nisam se dala iz Pule! I nakon svakog vikenda bi uslijedio ponedjeljak ( ponedjeljak kojeg skoro svi ne vole jer je ponedjeljak) i on bi bez razmišljanja natjerao svoje šćerce da sjedne u auto i da je bez prigovora vrati gore! Čak je znao čekat ispred faxa da vidi dal ću izdržati dan! Luđak!
A mama? Mama je ko i svima mama..jedna jedina i ne ponovljiva..malo bi ju promijenila al..nije to sad bitno! Ipak, post je posvećen tati
