Bez sjećanja, svako je jutro prvo jutro, svaki poljubac i dod
ir prvi.
Svijet bez sjećanja, Svijet je sadašnjosti.
Svijet u kojem je vrijeme apsolutno, Svijet je utjehe. Dok je kretanje ljudi nepredvidivo, kretanje vremena je predvidljivo.Dok se u ljude može sumnjati, u vrijeme se ne može sumnjati. Dok ljudi mozgaju, vrijeme teče bez okretanja unatrag.
U ovom su Svijetu umjetnici radosni. Nepredvidljivost je život njihovih slika, njihove glazbe, njihovih romana.
To je Svijet u kojem svaka izgovorena riječ vrijedi samo u tom trenutku, svaki pogled vrijedi samo u tom trenutku, svaki pogled ima samo jedno značenje, nijedan dodir nema ni prošlosti ni budućnosti, svaki je poljubac neposredan.
Tragedija je ovoga Svijeta što nitko nije sretan, bio zalijepljen za vrijeme boli ili radosti. Tragedija je ovog Svijeta što je svako sâm. Jer, život prošlosti ne može sudjelovati u sadašnjosti. svaka osoba koja se zalijepi u vremenu, zalijepi se sama.
Mogla bi vam i dalje nabrajati..al tu stajem..vrijeme je relativno i brzo leti..i eto..odoh ja nešto i pametno napraviti!Jer moram! Pisala bi ja vam..al..ne mogu!
Jednog ću dana svoju filozofiju pretvorit u stvarnost! Čitat ćete me..i ja ću čitat vas. Bit ću umjetnik i veći nego što jesam! Bit ću znanstvenik .. i veći nego što jesam! I ostvarit ću sve nonnove projekte jer on to nije uspio za života. Bit ću najveći filozof, a ni sad mi nema premca.. Ljudi..pa ja samo sanjam.. 
ne morate vjerovati...
i ime jednog dijela naselja! al dobro..
