ponedjeljak, 05.06.2006.
[Elemental..]
... ko prsti jedne ruke ti poznaš me prijatelju, ti poznaš me..
Ko da se znamo oduvijek ti lako čitaš me...
Zašto baš tebi sada srce otvaram, ni sam ne znam,
Valjda to lakše radim s tobom kog niti ne poznam...
Ti zaboravit ćeš lica; i ime ti neću reć,
Možda zato što slušaš pažljivo, slušaš me riječ po riječ
Poslijerazit ćemo se, nikad se više vidjet,
Nećeš se vratit i iskoristit sve protiv mene,
Neće boljet
Zato tebi pričam stranče, dok cakle se oči,
Dok tonem sve dublje u ovoj besanoj noći..
Teško nosit je oklop me štiti od drugih;
I ispod oklopa dok cvilim ne čuje se moj urlik
Imam dojam da sam sâm, makar svi su oko mene,
Nikome ne dajem previše
Lako se preokrene pa to ispadne ko oružje,
Od mene protiv mene, za mene,
Povrijedit u mene, uperit mene, mene sredit....
...
Ti sad slušaš moju priču, možeš biti bilo tko,
Noćas otvorio sam se previše..previše sam rekao...
ne morate vjerovati...
i ime jednog dijela naselja! al dobro..
