PRILIKA ZA DIJALOG
«Ja imam tri blaga koje cijenim i čuvam: prvo je ljubav, drugo umjerenost, a treće je nikad ne biti prvi u svijetu.» (Lao Tze)
Veliki interes javnosti ovih je dana u Zagrebu izazvao projekt Cvjetni prolaz jer je otvorio niz pitanja važnih za budućnost grada: funkcioniranje gradske uprave, postojanje dijaloga među strukama koje se bave gradskim prostorom i mogućnosti sudjelovanja javnosti u urbanim transformacijama.
Na pozivnom urbanističko-arhitektonskom natječaju prema investitorskom programu HO-TO grupe u kojem je glavna uputa bila ispitati maksimum izgrađenosti lokacije Trga Petra Preradovića 6, Gundulićeve 5 i prostora nekadašnjeg kina Zagreb, pobjedio je idejni projekt arhitekta Borisa Podrecce. U natječajnom programu sugeriralo se na nedostatke postojećeg Generalnog urbanističkog plana jer ne vodi računa o raznolikostima blokova. U programu se prepruča njegova izmjena odnosno traži mogućnost odstupanja od urbanih pravila koja vrijede za tu zonu pozivajući se na postojanje iznimaka u GUP-u za neke druge gradske blokove.
Autor prvonagrađenog rada je na natječajni program koji je tražo rješenje elitnog stanovanja, trgovačko – poslovnog, «lifestyle», centra te garaža odgovorio interpoliranjem novog objekt čiji su gabariti omeđeni rubom navedenih parcela. Sadržaje je podijelio po etažama pa bi se tako garaže prostirale na pet podzemnih. U podrumu, prizemlju i katu duž prostranog natkrivenog pješačkog prolaza nizali bi se trgovačko-poslovni sadražaji, a uokolo korovnog vrta planira se četverokatna stambena zgrada koja bi završavala sa sedam krovnih «kristala « - dvoetažnih vila s bazenima i terasama.
Namjerno ili ne ovaj projekt je svojevrsna provokacija koja je polarizirala stručnu javnost na grupe «za» i «protiv», arhitekte i gradsku upravu koji su za gradnju u bloku te mijenjanje postojećeg GUP-a s jedne te konzervatore, povjesničare umjetnosti, i civilne udruge s druge strane koji drže da bi ovakve intervencije u gradskom prostoru samo povećale postojeće probleme zagušenosti prometa, devastirale naslijeđene ambijentalne vrijednosti i dovele do degradiranja javnih prostora grada unošenjem neprimjerenih sadržaja.
Razumijevajući i jedne i druge pitam se postoji li mogućnost dijaloga?
Prvi problem oko kojeg je valjalo bolje promisliti je prodaja gradske imovine odnosno nacionalizirane imovine Srpske pravoslavne crkve na tako važnoj lokaciji privatniku. Kojim je to motivima Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj Grada bio stvarno vođen?
Neosporna je potreba uređenja centra grada a posebno unutrašnjosti blokova koji su njegov velik potencijal. Podsjetimo samo da u temeljnim odredbama GUP-a stoji kako će se urbana obnova poticati dopunjavanjem, pogušćivanjem, izgrađenog područja te rehabilitacijom izgrađenog urbanog tkiva. Nadalje u članku 59. Zaštita, uređenje i dogradnja u povjesnim graditeljskim cjelinama dozvoljava se izgradnja novih objekata u blokovima ali uz određena pravila. Između ostalog, ova pravila upućuju kako su intervencije u ovom prostoru moguće uz detaljne propozicije nadležnog tijela zaštite, koje su u ovom slučaju izostale. Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode izdao je vrlo šture uvjete koji su od investitora zahtijevale obavezu ostvarivanja «…javnog interesa i poštivanja memorije koju je taj prostor imao…». Mišljenja sam kako je ovaj zavod trebao zahtijevati izradu detaljne konzervatorske studije koja bi jasnije odredila sadržaj i okvire novogradnje te bila podloga za javni arhitektonski natječaj. Da se krenulo ovim putem zasigurno ne bi trgovačko-poslovni sadržaji bili jedini javni sadržaji koje zamišlja ovaj projekt, a memorija kina, tiskare i Vidrićeve rodne kuće ne bi bila trajno izbrisana.
Također, u konzervatorskoj studiji trebale su se detaljnije valorizirati dvije kuće XIX. stoljeća na današnjoj adresi Preradovićev trg 6 i utvrditi konzervatorske smjernice. Premda nisu upisane u registar nepokretnih kulturnih dobara, a to nije niti polovina kuća u Donjem gradu, one imaju svoje ambijentalne vrijednosti pa je vrlo nejasno zašto se tako olako Gradski zavod za zaštitu oderekao tih kuća odnosno pristao na mogućnost njihova rušenja i zamjenu novom kućom koja bi visinom dosezala vijenac susjednih. Svih pet autorskih grupa koji su sudjelovali na ovom natječaju iskoristili su tu mogućnost i interpolirali ovdje peterokatnicu. Ruku na srce ako podignemo pogled ugledat ćemo dva kata neobrađenih zabata susjednih kuća koje očekuju interpolaciju.
Podreccino rješenje pročelja prema Trgu Petra Preradovića potpuno odgovara zahtjevima natječajnih propozicija «…ulazi u građevinu moraju biti projektirani da pozivaju pješake na uključenje i ulazak u prostor, posebice za protok pješaka s trga…» te on projektira grandiozni otvor u visini od četiri etaže! Vrlo je upitan odnos takvog otvora spram crkve Svetog Preobraženja i intimnog ambijenta, nedavnim uređenjem već narušenog, Cvjetnog trga koji bi ovakvom interpolacijom bio samo dodatno degradiran i pretvoren u predvorje Cvjetnog prolaza. Osvrnemo li se samo na ulaze u Oktogon ili Marićev prolaz primjetit ćemo da njihovi otvori nisu ništa veći od donjogradskih ulaza u veže.
No najveći problem ovog projekta su podzemne garaže. One se prostiru na pet etaža ispod cijele novogradnje pa čak i ispod Trga Petra Preradovića. Premda GUP dozvoljava mogućnost izgradnje garaža samo za potrebe bloka i upućuje na restrikcije automobilskog prometa u centru ovdje se planira javna garaža za više od 1000 automobila. Prilazi garaži riješeni su na nivou -2 podvožnjakom iz Gundulićeve ili varijantno iz Varšavske. I u ovom segmentu je očit nedostatak dobro pripremljene prometne studije koja je trebala prethoditi natječaju.
Arhitekt Drago Ibler, po kojem se zvao jedan trg u Zagrebu, pretvoren 1997. godine u parcelu na kojoj je izgrađena Importane galerija, govori o problemima izgradnje Zagreba 1925. godine slijedeće:
«…Urbanistički plan i građevni propisi njemu su nepoznati, on gradi i razvija se milošću jednog čovjeka, bez umjetnosti i bez slutnje bilo o čemu. Jer nemoguće je graditi grad bez zakonitosti i stvarati umjetnost bez umjetnika»
I danas situacija u Zagrebu nije ništa bolja. Premda imamo Generalni urbanistički plan donesen 2003. i dopunjen 2006. godine mnogi se žale na njegovu kvalitetu. Razvojnu strategiju grada i zaštitu graditeljskog naslijeđa uglavnom vodi politika i profiterstvo, a struka na žalost nema snage to promijeniti.
Projektiranje u povjesnoj jezgri vrlo je izazovan i zahtjevan zadatak. On bi trebao biti rješavan stvarnom suradnjom arhitekata s osjećajem za povijesno i konzervatora s osjećajem za suvremeno.
Osobno podržavam ideju gradnji u bloku, ali uz potpuno poštivanje zakonske regulative. Za promjene GUP-a biti ću samo ako su ona u cilju još veće zaštite povjesnog tkiva i humanizacije gradskog centra.
Projekt Cvjetni prolaz smatram predimenzioniranim što je vjerujem rezultat loše pripremljenog natječajnog programa no on može biti poticaj za stvaranje zajedničke inicijative gradske uprave, arhitekata, konzervatora, povjesničara umjetnosti, urbanista i udruga građana, koji će vodeći se vrlinama iz uvodnog citata, bez navijačkih strasti, uplitanja politike i služenja profiterskim interesima ponuditi konstruktivna rješenja modela ponašanja u gradskom prostoru.
Optimistički gledano još uvijek imamo priliku pokazati svoju zrelost.
Tekst objavljen u Kvartalu 1/2007.
