Životni vrtuljak

"Mniješ,sve je tvoje kad si čovječuljak,
i da sve će nice pod noge ti pasti,
da rijeke će teći, travke da će rasti
i listati šume, zvijezde za te cvasti

Eh,kad si patuljak, majčin čovječuljak,
misliš da žustri životni vrtuljak
slijedi tvoje misli,tvoje želje prati,
da putuju zvijezde po tvojoj putanji.
Tek kad narasteš pa postaneš manji,
saznaš da iz kože bježat se ne može,
da ti krila k visu mnoge spone stežu,
da su čini daleko od sanji...

Mniješ puna srca: u centru si pažnje,
u žiži si pažnje, ponude, potražnje
kad jato se malja na licu pomalja,
kad igra se spravlja i pucaš od zdravlja,
i ljuven se oganj u nesnima javlja
i brzo se shvaća, sporo zaboravlja.

Gle kako se žustro i kako se hitro
okreće u krug životni vrtuljak.
Ti vrtiš se s njime koliko to hoće,
koliko to žele i koliko daju.
I bez tebe zvijezde, snene zvijezde sjaju.
I sve ptice žude svome jugu,
i sve rijeke čeznu matičnome moru,
svaki cvijetak skori vlastitome kraju.

I što vrtuljak uzme žešće, brže teći,
ti - mamin patuljak, tatin čovječuljak -
postaješ to manji što on biva veći.
Ni okom da trepne, pogledom da svrne!

Bez privole tvoje žar ljeta se trne,
u skerletnu jesen - studenu i kasnu -
u travkama ljeta i stoljeća gasnu.

Nad glavicom tvojom kotač moćan tutnji.
I bez tebe boje u krošnji se gnijezde,
ptice plove pute tek znane u slutnji.
I oblaci šušte. I šapuću zvijezde.
I dolazi jutro. I pristiže veče,
I sve skori, juri, kreće se i teče.
Što obujmiš njuhom, sluhom, čežnjom, očima
niti gdje počinje niti se dočima.
Tek sve je mala zebnja, slutnja, strah ili nemir
i čuđenjem dječjim omeđeni svemir!"

Miroslav Dolenec Dravski

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.