Dobrek i konc-logor

srijeda, 25.09.2013.

Kako me Hrvatska željela deportirati



Greškom logorskog čuvara, završio sam na intezivnoj u bolnici Sveti Duh na Črnomercu a ne u KPD kod Ivić Pačalića.

Međunarodni crveni križ došao je tako do nepobitnih dokaza o seksualno sadističkim iživljavanjima mesarskog kobasičarskog d.o.o. Kerestinec.

Neugodan slučaj, par tjedna prije glasanja u UN za priznavanje Hrvatske.

Međunarodni crveni križ je neugodan i neumoljiv sa onim što Hrvatska radi u Hrvatskoj. Ima dokaze i još k tome žive svjedoke. Svjedoke je trebalo ukloniti. Najviši vrh daje zadatak SIS-u da to riješi.

Za davanjem pune slobode, meni svjedoku i puštanjem u Savu bilo je prekasno. Jedino što ostaje je poslati me za Srbiju.
Oduzeli su mi sve stvari, stan, zdravlje. Deportiranje je pravo rješenje, misli hrvatsko poglavarstvo.

U vidu magle ispario je d.o.o. Klarić. Bio je trenutno uklonjen. Na njegovo mjesto nastupaju profinjeni pendrekaši dostojanstvenog Laušića.
On dostojanstveno preuzeo je samog kobasičara i njegovu industriju u svoj d.o.o. VP.

Mene, nepokretnog iz bolnice, strpali su na pokretan krevet. U Lipovcu 22 svibnja 1992 gurnuli su taj krevet u šator za razmjenu. Ali to nije išlo. Nedam se tek tako.
Paket se vratio pošiljatelju.

Ponovo sam bio raspakiran kod gospodina Ivić Pašalića. Zatim su se potrudili profesionalci gospodina Laušića. Roba mora bolje i profinjeno da se obradi. Tako joj neće pasti napamet da se ponovo vratiti pošiljatelju.

U novu smb uniformu sam upakirani za slanje. 14 kolovoza 1992 u Nemetinu bio sam spreman za isporuku Srbiji.
Ni ovoga puta nije prošlo. Paket se i drugi put vratio pošiljatelju.

Neugodno kada je dokaz tu. Za takve neposlušnike, gospon Šeks, uvijek ima neki Goli otok. S njima u bajbuk.
Kako ima uvjek kraja, tako sam i ja nakon bajbuka konačno dobio slobodu.

Nisu me uspjeli deportirati za Srbiju ali zato sam sam napustio lijepu našu. Otišao sam u EU.
Sada slobodno mogu dokazivati i dokaze pružati svima ne dokazanima, o hrvatskim metodama demokratske deportacije.
Možda sada pravosuđe pronađe neki Goli otok za svoje dokaze. Sve ima svoju cijenu. Kaj ne?

Naravno sada u eurima.

25.09.2013. u 11:09 • 0 KomentaraPrint#
2013-09 (7)

Iz pera logoraša

U mojoj radnoj knjižici, nisu upisana 280 dana iz 1992. godine provedenih u logorima.

Tada logori u Hrvatskoj, još nisu postojali.

Dokazi to potvrđuju !!!

Okupator, agresor, terorist

Otec moj, kaže meni, ti nisi više ovdje svoj na svom. Francek je rekal da si ti sada na mom. Francek je rekal, da si me ti okupirao.

Ti si okupator, kaže meni otec moj.
Ti si agresor, kaže meni otec moj.
Ti si terorist, kaže meni otec moj.

Tako sam postao okupator svoga na svom, njegovom okupacijom mog.

Ratni zločin pravosuđa

Sudski igrokaz, gdje optuženi, njihovi odvjetnici, tužilac i sud imaju isti cilj, samo trenutno drugačije uloge.
Žrtve?
Žrtve su već davno žrtvovane.