ponedjeljak, 19.03.2007.
Tramvaj zvan čežnja (za zrakom)
P.S. (tko je rekao da pe es mora bit na kraju teksta?) - Prethodni post je tako dugo stajao jer je Medo svaki dan dolazio i čitao ispočetka pa ga nisam imala srca maknuti. Al dosta je bilo ljenčarenja... Medo..samo skrolaj dolje :)
U subotu sam se nakon nekoliko godina vozila tramvajem. Veselila sam se tome kao malo dijete. Moje oduševljenje je splasnulo kad sam sjela u dvojku i iza sebe čula dvije kokoške kak seru. Na prvoj stanici ušla je žena s djetetom i ja sam se naravno dobra kakva jesam dignula i stala pokraj nje. Nije mi ni zahvalila, već je potrčala na taj stolac ko da je vrazi gone. Koza. Tada sam prvi put vidjela lica dviju glupača koje su kokodakale od Črnomerca. Baš sam ih tako i zamišljala. Pričale su o važnim životnim stvarima. Jedna je rekla kako mora doma ispeglati cijelu mašinu veša (da, cijelu!) i kako bi nekome platila 200 kn da to napravi umjesto nje.. A često zna i ucijeniti svoju mamu da to napravi i to tako da joj zaprijeti da neće učiti za test ako će morati peglati. Jadna djevojčica. Druga je pak srala kako bi sve dala da joj dođe doma onaj odred za čistoću što se odnedavno emitira na rtl-u. Uvijek sam se pitala koji su to debilni idioti koji bi pustili da netko drugi čisti njihova govna po kući i to pred cijelom Hrvatskom. Sad i to znam. Užas. Zašto pobogu nisam uzela taj mp3 da ne moram slušati te debilkuše??
I kao da mi te dvije krapljače nisu bile dovoljne, kraj mene je stao neki napaljeni deda i glasno puhao u mene. U njegovom zadahu moglo se osjetiti više supstanci kao što su alkohol, cigarete, trula jaja i miris, tj. smrad raspadanja. To su mu se valjda zubi raspadali. Suzdržavala sam se i odlučila da ću ga u rebra ruknuti tek kad budem izlazila. Ali vraga! Kad sam ja silazila, sišao je i on. Čekala sam drugi tramvaj i kad je došao evo i dede za mnom. Psmtr!
U drugom tramvaju stala sam pokraj dva dečka obučena u plavo sa dinamovim rekvizitima. Valjda su se spremali za tekmu Dinamo-Rijeka. Bar mislim da je bila Rijeka…. votevr.. Oni su pak pričali o nekoj curi koja je popušila nekom njihovom frendu i on je rekao da je bila jako dobra pa se sad obojica grebu oko nje ne bi li i oni dobili jel.
Gledala sam lica ljudi na svakoj stanici. Nisu veseli kao nekada. Il se to meni čini. Svi su nervozni, ljuti ili pak tužni, a stare babe (kakav bi to bio post bez baba??) imaju onaj izraz lica – HM HM, KOGA LI ĆU DIGNUTI SAMO DA BIH UVALJALA SVOJU BESPOSLIČASKU GUZICU?
Izašla sam u Maksimiru. Deda je ostao. Iako nije bila gužva, došla sam do njega i ruknula ga u rebra. Onak u prolazu. Mislim da je promrmljao prokleta balavica..ili tako nešto.
Sve u svemu, ova vožnja mi je bilo dovoljna za sljedećih nekoliko godina. Nema mi tu što faliti. Radije se živciram oko pronalaska parkinga u centru i vrtim se ukrug 20 puta. Zašto? Jer pritom ne slušam glupe šminkerice koje su to samo izvana, nego svoj najdraži cd. Jer ne moram misliti hoću li izdržati bez povraćanja do sljedeće stanice od smrada napaljenog dede, već umjesto toga šnjofam svoj ambi pur.
Dragi moj ZET-e… svaka tebi čast, al nećeš me tako skoro vidjeti...
- 10:21 -
Komentari (26) - Isprintaj - #
