POVELJA MUHAMMEDA A. S.
Nerviraju me masovne histerije koje vode u zlo.
Posljednji događaji vezani oko objavljivanja karikatura islamskoga proroka Muhammeda a. s. govore mi da se pažljivo priprema novo zlo. Inače, islam je vjera koja je čuvena po svojoj tolerantnosti. O čemu govori i tekst koji objavljujem i koji je davno tiskan pod gornjim nadslovom. Evo tog teksta Ja, Muhammed, sin Abdullahov, objavljujem za sve i svakoga kao Božji glas i kao prijeteću objavu: ja koji sam određen povjerenjem odozgo da bdim nad božanskim milostima koje je providnost poklonila čovječanstvu... propisujem slijedeće odredbe koje će važiti za kršćane i za sve one koji su posvećeni u ovu religiju, a koji se nalaze u dalekim i bliskim predjelima, u poznatim i nepoznati gradovima, kako na Istoku tako i na Zapadu, svima ovima neka ovo služi kao zakon. Onaj koji bi se pokušao usprotiviti ovoj zapovijesti, oponirati onome što ona propisuje i omalovažiti moje svetačke zakone, bio to vladar ili obični građanin musliman, bit će osuđen na vječno prokletstvo kao onaj koji se podruguje pravoj vjeri. Ako jedan od kršćanskih svećenika ili jedan od njihovih istovjernika putuje, dolazeći iz doline ili s planine nalazeći se u samostanu, pristižući iz neplodnih predjela ili pjeskovite pustinje, iz sela, s obrađenog polja, nalazeći se ma gdje god bio, ja sam im, kao i svi moji sljedbenici zaštitnik i ja se obvezujem da ću ih braniti. Ja im skidam njihov teret, ja uklanjam sve njihove teškoće, jer su oni moji podčinjeni i moji štićenici. Ja ih opraštam svih tegoba koje tište moje nekršćanske štićenike. Ja neću dopustiti da oni budu mučeni. Može im se propisati harač koga će oni dragovoljno plaćati, ali se ne smiju zbog toga progoniti. Nikad se ne smiju sprječavati njihove vjerske poglavare u obavljanju svojih vjerskih obreda, monasi u svome monaškom životu, niti putnici smetati na putovanjima. Isto se tako ne smiju rušiti njihove crkve i samostani u svrhu podizanja pobožnih muslimanskih ustanova ili građenja džamija. Tko se god usudi suprotstaviti ovim odredbama bit će smatran prekršitelja zapovijesti Božje i njegova poslanika. Isto se tako ne smiju nametati nikakav danak hijerarhijskim šefovima kršćana, monasima ni onima koji svoj život posvećuju molitvama. Zaštićujem njihova prava, pa ma gdje se god nalazili. Treba im posvetiti pažnje, braniti ih od napadaja na kopnu i na moru, na zapadu i na istoku, na sjeveru i na jugu, jer su oni pod mojom zaštitom i u mojoj milosti. Isto se tako ne smije propisivati desetina ili ma kakva taksa na plodove onih koji su se posvetili molitvama, pa živjeli oni u brdima ili u samostanima. Isto se tako ne smije uzimati udjela u njihovim poljoprivrednim radovima, jer oni svoja polja obrađuju da bi osigurali svoju egzistenciju. Nikad se ne smiju, ni za vrijeme rata ili ustanka, smetati i uznemirivati. Kršćani koji posjeduju imanja, trgovci i ostali koji podliježu plaćanju harača, plaćaju državi godišnje dvanaest dirhema i to im se ne smije povisiti. Kad se s njima raspravlja, ne smiju se ponižavati ni vrijeđati njihova vjerska osjećanja. Treba ih velikodušno i plemenito štititi i čuvati se da ih svojim nelijepim ponašanjem ne uvrijedimo. Ako je jedna kršćanka udana za muslimana, on mora poštovati njena prava i ne smije nikad smetati njenim vjerskim obredima, on joj mora pomoći i doprinijeti gradnji i popravcima njene crkve i pobožnih ustanova. Oni koji bi pokušali da se ogluše ovim zapovijestima bit će smatrani kao izdajice Božanske zapovijesti i kao rušitelji naređenja njegova poslanika. Ova zapovijest da ostane na snazi do konca svijeta i do sudnjeg dana. L. S. Muhammed Resululah Ovaj je tekst objavio Osman Nuri Hadžić u Gajretu, Sarajevo, 16. veljače 1925. godine. Tada je Gajret stajao 4 dinara po primjerku. Tekst o kojem je riječ izašao je u broju 4. na prvoj stranici. Tekst nisam dirao, samo sam ga prilagodio današnjem načinu pisanja. Vjerojatno je Osman Nuri Hadžić tekst preveo s arapskoga, ali to nigdje ne piše. Osim toga, ne piše izvornik iz kojega je tekst uzet, ali pretpostavljam da je original teksta i danas tamo kamo je i upućen. Tekst je objavljen pod naslovom JEDAN VAŽAN TEKST ISLAMSKE TOLERANCIJE PREMA HRIŠĆANIMA. Originalni uvod u ovu Povelju glasi: Muhamed (a. s.) je 3. muharema 2. godine po Hidžretu uputio sledeću povelju Ali – Bin – Talibovom rukom napisanu povelju monasima manastira "Svete Katarine" na Sinaju. A što se tiče mogućih prijetnji zato što sam objavio ovaj tekst i što sam protivnik svih masovnih histerija, evo odgovora: Ubijajte odmah, jer bolje je umrijeti za istinu i dobro, nego živjeti u laži i zlu. |
| < | veljača, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv