SUTRA, KAD MI DRAGA DOĐE!
Danas sam mislio biti kraći nego jučer i tako obradovati moga vrlog De Bellog pisca, ali nije išlo.
Naime, susreo sam školsku prijateljicu, iz osnovne škole u Krugama, koja mi je svojedobno palila ionako zapaljivu maštu i sve je krenulo svojim putem. Naravno, danas mi ne pobuđuje one desničarske maštarije, ali je ipak, štogod vi mislili, lijepo susresti neku davnu bajnu djevu. Naravno, odvedoh je na kavicu kod Frke u Vrbiku. Vraga kavu. Ona bi čaj, jer od kave, kaže, ne može spavati mjesecima. Što moja draga starica može pričati? Naravno, o staračkim tegobama. I kad god sam je uspio prekinuti i upitati za nekoga iz razreda, ona bi rekla: Joj, kaj nisi čul, pa on (ili ona) ti je vmrl prije deset godina! Pravi razred mrtvaca! Jedino što ni ona nije znala je sudbina Božice Brozinčević, vjerojatno moje najveće ljubavi iz osnovne škole. Štoviše, tu sam našu osnovnoškolsku ljubav opisao u priči Idiot. Srećom, ta je priča objavljena u nekoj davnoj antologiji, pa ću je noćas guštati. Što bi se dogodilo, maloprije sam se upitao, da slučajno danas sretnem Božicu? Možda čak i neka lijepa staračka idila. A kako je zamišljam staračku idilu? To sam pokušao reći i uredno sročenoj i zanimljivo rimovanom pjesmuljku (što će moga De Bellog pisca natjerati u očaj). Sutra, kad mi draga dođe Ah kad dođe, ah kad dođe Meni tuga će da prođe Će da prođe, će da prođe A nisam je vidio dugo Davno je otišla kradom Srce je odvuklo drugom Nekom čovjeku mladom Znala se vraćati meni I pili smo rakiju zorno S njom sam, pijan, u sjeni Listao časopis porno Prošle su godine grdne Život je tekao prazno Mogla je prstom da mrdne I ja bih došao mazno Al' sutra će zauvijek doći Ter ja ću sretan, s njom Tiho, kraj čuvara proći U naš starački dom |
< | siječanj, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv