ISUS NA MAGARCU
Molim da ovaj tekst pročitate bez nervoze, jer jednostavno je nemoguće ovakav tekst pisati nervozno. Ovo je samo jedan način razmišljanja koji, naravno, ne isključuje drugi.
GDJE SPAVA BOG? Bog misli u genijima, sniva u pjesnicima i spava u ostalim ljudima. (Peter ALTENBERG, 1859 - 1919, austrijski književnik.) RE-LIGIO Religija jest re-ligio, povratna veza, osobito s nekim mitskim bogom početka, stvaranja svijeta; otuda pravo, razmuljeno ispovijedanje eksodusa u Bit ću koji ću biti, pogotovo u kršćanstvu Sina Čovječjega i u eshatonu, više nije religija. (Ateizam u kršćanstvu Ernsta Blocha) SLUŽENJE BOGU Ljudi se pretvaraju da služe bogu kojemu to i ne treba, ali se koriste njime jer im to treba. (Lord George Savile HALIFAX, 1633 - 1695, engleski državnik i pamfletist) USKLIK Veliko Osmanlijsko Carstvo, klicao je iz Portugala protjerani Židov Saumel Usque u svojoj knjizi Utjeha za sva poniženja nanesena Izraelu, bezgranično kao mora koja ga okružuju, otvorilo se za nas. Otvorena stoje, sine moga naroda, vrata slobode: bez straha možeš ispovijedati svoju vjeru, započeti nov život, skinuti sa sebe jaram drugih nauka i običaja, koji su ti nametnuli drugi narodi, te pronaći put do prostora mudrosti svojih predaka. JEDAN DLAN ZA PET PRSTIJU Veliki mongolski kan Mangu-khan ili Meungke, unuk slavnog Džingis-khana i sin glasovitog Ogataja, onog istog koji je imao običaj da se okružuje svećenicima mnogih religija. Tako je kod njega 1254. boravio putnik i poslanik francuskog kralja Luja IX. Svetog (1214. – 1270.), stanoviti Franjevac Rubrouck. Toga dana se oko khanova prijestolja skupilo mnoštvo raznih duhovnika. Bilo je tu budističkih lama, islamskih imama, kršćanskih vladika, svećenika nestorijanske sljedbe (majka khanova bijaše bila Nestorijanka), zatim kineski Taoisti, indijski brahmani i vasalski ruski knezovi. Khan je rekao poslaniku: Sve su te vjere kao prsti jedne ruke. Budući da na budističkom koncilu, kao gospodar Kine Mangukan nešto više uvažavao buddhizam, odgovorio je: Meni se čini da budizam nekako naliči na dlan iz kojih izlazi pet prsta. (Ne mogu se sjetiti odakle sam prepisao ovu anegdotu, Kemoterapija) ISUS NA MAGARCU Dakle, tko je bio Isus Nazarećanin? Možda bi vrijedilo i ovako razmišljati: Isus je prije svega bio duhovit i vrlo domišljat čovjek, ako je bio kao pojedinac. Po onome što nam prenosi predaja, izražavao se izuzetno duhovitim i mudrim rečenicama, da ne kažem aforizmima, što upućuje na to da je bio vrlo učen čovjek, budući da se u svojim propovijedima služio prispodobama koje je, najvjerojatnije, pročitao u starim knjigama. Njegova odluka da u Jeruzalem uđe jašući na magarcu posebno je duhovita. Mišljenja sam da se na taj način želio narugati naglašeno raskošnim ulascima u gradove ondašnjih moćnika. Oni su se sa svojih pohoda vraćali u raskošnim kočijama, nakićeni ratnim plijenom i u bogatim odorama, vodeći za sobom zarobljenike, buduće robove. Isto tako u hramovima su se održavale velebne religijske predstave, razne procesije itd. Sve je to Isusu bilo zapravo smiješno i nepotrebno. Držao je da sva ta vanjska obilježja Bogu nisu potrebna. Zato su se njegove propovijedi održavale na otvorenom i bile su svima dostupne. Njemu je religija bila smisao života. Držao je da postoji samo jedan Bog, a izvan njega sve je nepotrebno. Bog nema alternative. On nema protivnika. On ima samo svoje sljedbenike kojima je dao osnovu života. Jer svi smo mi samo dio općeg života. Život je krug i mi u tom krugu imamo svoje malo mjesto. U doba kad je Isus živio taj je krug bio Arhimedov. Arhimed je molio da ne diraju njegove krugove, a Isus je krugove pretvorio u kružoke, pa ta bi Arhimedova molbenica u Isusovoj interpretaciji glasila: Ne dirajte u moje kružoke! Upravo zato je Isusu Krist ušao u Jeruzalem na magarcu. Kao božji čovjek koji se ruga ljudskim manama. On je kralj, jer je svaki čovjek kralj. Jer Bog ljude ne dijeli. Svi smo došli na svijet na isti način, kao produžetak dosadašnjeg života, kao dio koji zauzima svoje mjesto u krugu ili kružoku. Kad čovjek umre, na njegovo mjesto dolazi drugi i to je krug kojemu ne znamo ni početka ni kraja. Isus na magarcu je zorna slika njegova razmišljanja. Nema Isus gizdava konja, nema raskošne kočije, nema živopisnog odijela... On je običan čovjek, u običnom odijelu, na običnom magarcu. Mogao je Isus ući u Jeruzalem i pješke, ali nije. Svoja je misijska putovanja obavljao pješice. Onako kako je pričao, tako je i živio. Pokazalo se da se s tih putovanja vraća kao pobjednik. Upravo toj se pobjedi Isus želio narugati. Zato je ponosno zajahao malo sivo magare i krenuo u grad. U taj su grad, uostalom kao i u ostale gradove, pobjednici ulazili uz bubnjeve i trube. Praćeni kićenom svitom. Do pobjednika su, u manje raskošnoj odori, išli ostali dostojanstvenici, redom sve do običnih vojnika koji su bili bezimena masa. Onima koji su ih dočekivali donosili su darove, plijen kao simbol pobjede. Među tim darovima bili su i poraženi. Oni više nisu bili ljudi, bili su dio plijena, dakle robovi. I kao što ste mogli kupiti neku više ili manje vrijednu robu, tako ste kao robu mogli sebi kupiti i roba, jer rob je zapravo roba, on nije čovjek, on je samo više ili manje vrijedan ratni plijen. Eto, tome se Isus narugao. Uzjahao je, kao Cezar, kao Vrhunski svećenik, na magarca, a slijedila ga je vojska u kojoj nije bilo ni pobjednika, ni poraženih. Naime, svi su bili ljudi. (Kemoterapija, 1939. – 20??, hrvatski Bloger) SLIKA I PRILIKA Ako nas je bog stvorio na svoju sliku i priliku, mi smo mu to dobro vratili. (François-Marie Arouet de VOLTAIRE, 1694 - 1778, francuski filozof i književnik) To bi bilo to. Slobodno recite što vi mislite. Ovdje je svako mišljenje dobrodošlo. |
| < | prosinac, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv