K E M I J A - Gimnazija Karlovac

četvrtak, 16.07.2009.

KEMIJSKA KINETIKA

KAKO DOLAZI DO KEMIJSKE REAKCIJE

Brzina kemijske reakcije ne ovisi samo o broju sudara reagirajućih čestica
nego i o uspješnosti sudara čestica.
Reagirat će čestice koje imaju energiju jednaku ili veću od energije aktiviranja.

E reakt. E a

Kod kompliciranije građenih molekula i iona na uspješnost sudara utječe i
njihova građa.Sudar je uspješan ako se molekule sudare svojim reaktivnim dijelom.
Utjecaj prostorne građe molekula na uspješnost sudara i na brzinu kemijske reakcije zove se PROSTORNI ili STERIČNI FAKTOR.

Prije sudara molekule A2 I B2 potencijalna energija sustava jednaka je zbroju potencijalnih energija molekula A2 i B2.
Nakon sudara porastu odbojne sile između elektronskih oblaka , potrebno ih je nadvladati, poraste potencijalna energija sistema , postiže svoju maksimalnu vrijednost i nastaje aktivirani kompleks A2B2 koji se raspadne na dvije molekule 2AB - produkt reakcije.
Razlika u potencijalnoj energiji između početnog stanja (A2 + B2) i aktiviranog kompleksa je energija aktivacije.
Energiju aktivacije molekule prikupe pretvorbom kinetičke energije u potencijalnu energiju.
Ako kinetička energija nije dovoljna, ona će se pretvoriti u potencijalnu ali će se molekule razići - neće doći do reakcije.
Ako je kinetička energija molekula dovoljna, i od nje nastane dovoljno potencijalne energije da nastane aktivacijski kompleks, prijeći će se energetska barijera i nastaju molekule AB.

Što je veća energija aktiviranja reakcije manji broj reaktanata može prijeći u sekundi vrh energijske barijere i reakcija je sporija


Ako je potencijalna energija početnog stanja veća od potencijalne energije konačnog stanja – molekule AB dolazi do ukupnog pada potencijalne energije sustava .
Energija koja je jednaka razlici potencijalnih energija početnog i konačnog stanja oslobađa se iz sustava u obliku topline.

Ukupna energija sustava se smanjuje, rH je negativno i reakcija je EGZOTERMNA.

Uobrnutom slučaju entalpija sistema se povećava rH je pozitivna i reakcija je ENDOTERMNA.

Povećanjem temperature, povećava se kinetička energija čestica pa će se povećati broj sudara i vjerojatnost da će čestice imati pri sudaru imati dovoljnu kinetičku energiju za nastajanje aktivacijskog kompleksa. Aktivacijski kompleks je nestabilan i brzinu reakcije određuje brzina raspada aktiviranog kompleksa.
Porastom temperature površina ispod krivulje ( označava raspodjelu čestica pri višoj temperaturi) veća pa je ukupan broj čestica koje imaju potrebnu energiju aktivacije veći.

FAZA- homogeni dio nekog sistema koji je odijeljen od ostalih sistema fizičkom granicom.

Disperzni sustav – jedna ili više faza fino razdijeljena u drugoj fazi.

DISPERNA FAZA – ona faza koja je dispergirana

DISPERZNO SREDSTVO - ona faza u kojoj je dispergirana disperzna faza

Stupnjevi disperzije :

- grubo – disperzni sustav
- koloidno – disperzni sustav
- molekulsko - disperzni sustav

Razlika između njih je u stupnju disperzije tako da je među njima kontinuirani prijelaz.

Razlika između njih je u svojstvima.

Najčešći koloidni sustav je onaj kod kojeg je voda disperzno sredstvo i zove se KOLOIDNA OTOPINA ILI SOL.
Čestice u koloidnoj otopini su koloidne čestice.

Engleski znanstvenik GRAHAM je opazio da neke tvari želatina, bjelanjak, škrob , silikatna kiselina polaganije difundiraju u otopini od šećera, kiselina, baza.
Otkrio je da ne prolaze kroz fine pore.
Odvajanje čestica preko opne finih pora nazvao je dijalizom.

Tvari koje polako difundiraju, ne dijaliziraju i ne kristaliziraju zovu KOLOIDI.

Pokazuju Tyndalov efekt.

Stabilne su i koagulaciju sprječavaju protusile - električni naboj i ovoj molekula.

Pripremila i objavila:
Anita Grabovac

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv