|
|
| < | travanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Boxeve uređujem kada radnja priče počne!
Zbunjeno sam protrljala oči. Još je bio tu. Ispružila sam ruku i polako upalila lampu koja je stajala do mog kreveta. Ogrlica je još bila tu. Uspravila sam se i sjela na krevet. Posegnula sam za ogrlicom. Bila je neobično lagana, kao da je sastavljena samo od tog sjaja i te tajnovitosti. Kao u snu. Kao u snu? Kako se ogrlica koju sam sanjala pojavila ovdje?
Imala sam još tisuće pitanja, a ni jedan odgovor.
Ugasila sam svjetlo, vratila ogrlicu na ormarić i pokušala zaspati. Nisam htjela više razmišljati o tome jer sam znala da ću se samo bespotrebno mučiti razmišljanjem o njenoj tajanstvenoj pojavi. San mi nikako nije dolazio na oči. No, kasnije sam utonula u čudesan san prepun šara...
* * *
Cijelo jutro sam promatrala ogrlicu. Cijelo jutro tražila sam logično objašnjenje. Ali nije ga bilo. Ogrlica koju sam sanjala pojavila se u mojoj sobi. I sada vi tu nađite logično objašnjenje. Nema ga.
Da se malo odmorim od toga, otišla sam na sajam knjiga koji se danas održavao u našem gradu. Nije bilo nikoga iz mog razreda. Oni mrze čitanje. Meni to nikada nije bilo jasno. Ja obožavam čitati. Ja to obožavam.
Pažnju mi je privukla knjiga srebrnasto - zlatnih korica s ljubičastim odsjajem. Naziv knjige bio je Vilinska prašina. Pročitala sam tekst na poleđini knjige:
Ovo je priča o djevojci Omalie Johnson, naizgled običnoj petnaestogodišnjakinji.
No, ona je - vila! Ako vas zanima kako će se Omalie nositi s tinejdžerskim spletkama,
prevrtljivim dečkima i dosadnim roditeljima, zavirite u knjigu!
Ovo je vjerojatno najjadnija knjiga koju sam ikada držala u rukama. Skroz bezveze. Očekivala sam nešto bolje. No, iako je knjiga bila sramota za spisateljicu (Clarie Vox), njene korice su me privlačile.
"To je jedini izvorni primjerak te knjige. Prodavač mi je rekao." Okrenula sam se i vidjela visoku crnokosu djevojku.
"Mene su privukle korice te knjige. Ali, zapravo je to čista katastrofa." nastavila je govoriti. Zatim se predstavila. Amber Jo Alvadero. Bila je vrlo zabavna i imale smo puno toga simpatičnog. No, autobus kojim se trebala vratiti kući kreće za dvije minute. Pozdravile smo se i tada je otišla. Šteta...
Stavila sam CD u CD-player i pustila glazbu. Hydalee Morrison je svirala pjesmu Little Butterfly na klaviru. Zvuk je bio predivan, jedinstven. Zatvorila sam oči i mogla sam vidjeti Hydalee kako svira klavir na livadi. Prsti su joj brzo prelazili s tipke na tipku, a melodija koju je stvarala bila je prekrasna. Note su pratile lepršav i tajanstven let leptira. Prsti su joj i dalje nježno klizili niz tipke stvarajući potpuno nov, dosada neviđen zvuk. Pjesma je prestala, a ja sam se vratila u stvarnost. Naravno, počela je druga pjesma i nastavila sam uživati u mašti nevjerojatne Hydalee.
* * *
Vani je sjalo sunce, ptice su pjevale, a ja sam u kući gledala televiziju.
"Kellsie, zašto ne odeš vani?" pitala me Thaila koja je sjela do mene. Zakolutala sam očima i promijenila program.
"Pokušavaš me se riješiti? E, pa ovo je moja kuća. Ne mičem se." Zadnju rečenicu sam joj izgovorila polako, naglašavajući svaki slog.
"Znaš, predugo se svađamo. Zašto ja i ti ne bi postale prijateljice?" pitala me je. Šapnula sam joj odgovor na uho.
"Kakve veze s time ima vrba i grožđe?" zbunjeno je pitala, no onda je shvatila. Digla se s kauča i ostavila me da uživam.
Odjednom se oko mene pojavila tama i nisam više bila u kući. Nisam znala na čemu stojim, ali bilo je čvrsto i nisam se bojala da ću pasti. Osjećala sam se čudno, nekako poletno i lagano. Kao da me više ništa ne sputava u ničemu. Tamu je narušila kugla svjetla koja mi se pojavila kod glave. Kugla je bila velika kao nogometna lopta boje zlata. Lebdjela je oko mene i nekako me izazivala da je dotaknem, da je osjetim. Pružila sam ruku i dotaknula površinu kugle. Nisam ništa osjetila, bila je poput pare. Ali, u trenutku kada je moja ruka prošla kroz površinu kugle, tama je nestala i pojavila sam se ispred nekakvog dvorca. Dvorac je bio ogroman, poput dvorca iz bajke. Na velikim kulama nije bilo nikoga. Zapravo, nigdje nije bilo nikoga. U nosnice mi se uvukao miris šume, miris stabala i cvijeća, što nije čudno zato jer se oko dvorca nalazila šuma. Sunce je sjalo svom snagom, ali je bilo vrlo ugodno, nije bilo jako vruće. Tek sada sam primjetila da nosim predivnu plavu haljinu. Osjećala sam se kao u nekom drugom tijelu, ali na pozitivan način. Kao da sam ovo bila prava ja.
Prikupila sam hrabrosti i zakoračila prema dvorcu. Lagano sam gurnula stara, drvena vrata i našla se ispred zamračenoj prostoriji. Zakoračila sam u nju. Nešto je zazujalo pored mene i stotine malih točaka zasvijetlilo je u mraku. Krijesnice... Počela sam se osjećati kao četverogodišnje dijete, bila sam jako uzbuđena i sretna. Odjednom sam začula nečiji šaputav glas koji je govorio:
"Vrati se u stvarnost,
Javu zaboravi.
Saznat' ćeš tajnu
Svemira bajnog."
Bila sam u krevetu, obučena u pidžamu. Osjetila sam nešto hladno na koži. Ogrlica je bila na meni. Nije mi bilo jasno što se dogodilo. Prvo ona luda iluzija o dvorcu, pa sada ovo. Što se to događa? Moje razmišljanje prekinuo je zvuk lepeta krila. Okrenula sam se prema prozoru. Maleno stvorenje visoko otprilike decimetar, stajalo je pored mog prozora. Digla sam se s kreveta da bolje pogledam. To stvorenje je odlepršalo kroz prozor, no za sobom je ostavilo nekakav trag. Dotaknula sam prstima tu srebrnu tvar. Poput šljokica, svjetlucala je. Bila je poput zrnca i imala je ljubičasti odsjaj kada je stajala na mjesečini. Odmah sam se sjetila korica knjige Vilinska prašina, koja mi je stajala na stolu. Ono stvorenje je ponovno doletjelo, ovaj put kod mene. Tako sam mogla vidjeti mladu, minijaturnu, krilatu djevojku koja mi se smješila.
*** *** ***
Da, napokon. Oprostite što vam nisam javila, ali nisam imala vremena. Stvarno. Najozbiljnije.
U prošlom postu sam napisala da ću u ovom postu staviti link do svog drugog bloga. Priču koja bi trebala biti na tom blogu sam počela pisati, ali nisam sigurna za objavljivanje.
Dakle... Ovo je prvi dio 3. poglavlja, kao što i vidite po naslovu. U drugom dijelu počinje priča. I, drugi dio će biti dug, pa nemojte reći da vas nisam upozorila;).
Do tada,
voli vas vaša Kellsie
P. S.
Otvorila sam osobni blog, pa koga zanima neka mi ostavi svoj e-mail. Moj je:
unknowngirl52@yahoo.com
Usput, ako ga i vi imate, slobodno recite=) (Ovo sada zvuči kao nekakva eko-kampanja)
