|
|
| < | ožujak, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Boxeve uređujem kada radnja priče počne!
"Bok Kellsie!" pozdravila me teta Cinnamon kada sam ušla u kuću.
Prišla sam Thalii. Sjedila je na kauču u svojoj bijeloj Guccijevoj haljini koja je naglašavala njenu tamnu put, crne oči i kosu. Usiljeno se nasmiješila kada me je vidjela. Prišla sam joj i pozdravila je. "Oprostite, ali moram početi pisati zadaću. Za dva dana počinje škola, a ja nisam ništa napisala." rekla sam kasnije.
"Kellsie, imamo goste." živčano napomene tata.
"Nema veze, Peter. Pusti je ako ima zadaću." rekla je teta Cinnamon. Možda je sada djelovala ljubazno, ali nikada ju nije bilo briga za nikoga drugoga osim Thalie. Kao da ona (a i svi ostali) nisu primjećivali kakva je Thalia osoba.
Ušla sam u sobu i počela pisati matematiku. Nikada nisam voljela brojeve, pa ni matematiku. Brojevi su zamorni, ozbiljni i previše prizemni. Jednostavno su... previše ozbiljni za moj ukus. Napisala sam jedan zadatak i odustala. Nije me bilo volja. Legla sam na krevet i osluškivala tišinu oko sebe. Sve mi je dosadilo i odlučila sam se prošetati. Izašla sam iz kuće i otišla u knjižnicu. Nisam ponijela knjige da ih vratim, nego sam samo željela biti sama na mjestu koje tako volim. Sjela sam za jedan stol i pogledala neku knjigu koja je stajala do mene. Dosada... Pokupila sam se i vratila se kući.
Telefon je zazvonio.
"Da?" javila sam se.
"Bok, Kellsie. Elyse je." Bilo mi je čudno što me Elyse zove. Ona je sa mnom u razredu, ali nikada se nismo puno družile.
"Znaš li gdje živim? Dođi do mene." rekla je i, prije nego što sam nešto uspjela reći, spustila je slušalicu. Zbunjeno sam zaključala vrata i izašla na ulicu. Vani je bilo prohladno pa sam uzela jaknu. Vjetar mi je mrsio kosu koju nikako nisam mogla obuzdati.
Nakon par minuta došla sam do kuće u kojoj živi Elyse. Pozvonila sam i ona mi je otvorila vrata. Bila je neobično ljubazna, no njene smeđe oči ostale su hladne. Rukom je prošla kroz crvenu kosu i pozvala me unutra.
"Vjerojatno se pitaš zašto sam te pozvala. Ja mislim da si ti jako draga osoba i žalim što se nismo bolje upoznale." rekla je. Zbunjeno sam je pogledala jer mi ništa nije bilo jasno.
"Hoćeš li soka?" pitala me, a ja sam samo kimnula. Digla se s kauča i otišla je u kuhinju. Imala je jako veliku kuću uređenu u engleskom tudorskom stilu. Veliki dnevni boravak, teretana, soba za opuštanje, igraonica, vanjski i unutarnji bazen... Njeni roditelji imaju jako puno novaca. Vratila se sa sokom i sjela je na kauč.
"Hajde, reci mi nešto o sebi." rekla je. Zbunjeno sam promucala nekakve besmislice kada sam čula nečiji smijeh iz ormara koji je stajao nedaleko od nas. Elyse se digla na noge i ona se počela smijati. Smijeh je postajao glasniji. Tada su iz ormara izašle tri osobe; Oscar, Yasmin i Paul. Stali su oko mene, upirali prstima i smijali se. Ljutito sam izletjela iz kuće i glasno zalupila vratima. Zašto sam im dopustila da prave budalu od mene? Već su to i prije radili, očito im je to postalo zabavno. Već mi je to i prije, kada sam imala osam godina, napravila Yasmin.
"Kellsie, čekaj!" zazvala me Yasmin poslije škole, dok sam išla kući.
"Možeš doći kod mene danas? Može sada?" upitala je. Kimnula sam. Yas i ja smo veselo skakutale do njene kuće. Ona je bila vrlo simpatična djevojka. Duga smeđa kosa skupljena u pletenicu poskakivala je iza njenih leđa.
Došle smo kod nje i otišle u njenu sobu. Gledale smo Barbie crtić i veselo pričale.
"Daaaj, reci mi tko ti se sviđa... Ja sam tebi rekla da mislim da je Alex sladak. Jesi li mi prijateljica ili ne?" ozbiljno me upitala. Zelene oči pozorno su me promatrale. Stvarno sam mislila da mi je prijateljica i nisam htjela da se naljuti na mene.
"Pa, ovaj... Richie mi se sviđa." sramežljivo sam priznala. Njena usta su se razvila u zločesti osmijeh dok je prilazila vratima. Otvorila ih je. Lara, Dana, Marco i Gordon su se smijali. Prisluškivali su. Smjestili su mi...
Tako je bilo prvi put, a isto tako bilo je i danas. Dugo je prošlo dok nekako nisam zaboravila taj dan, te dječje simpatije i njihova lica... Gotovo neprimjetno, suze su klizile niz moje lice. Zašto ja? Zašto nigdje ne pripadam? Zašto sam uvijek 'dežurna čudakinja'? Zašto ja?!
Stajala sam ispred svoje kuće. Nikoga nije bilo. Otišli su u šetnju, valjda. Odvukla sam se do svoje sobe. Legla sam na krevet i zaspala...
* * *
Šuma... Trčala sam najbrže što sam mogla. Nisam znala gdje idem, ali sam osjećala da prije ili poslije moram negdje doći. Ubrzo sam došla na nekakav šumski proplanak u blizini kojeg je bila špilja. Ušla sam u špilju, vođena nekakvom čudnom silom. Sve je svjetlucalo iako nigdje nisam vidjela izvor svijetla. Netko je stajao u kutu. Prišla sam. Bila je to djevojka crvenkasto - crne kose zelenih očiju, blijede puti obučena u crnu haljinu.
"Ja sam Caitlin." predstavila se.
"Ovaj... Ja sam Kellsie. A gdje smo to mi?" zbunjeno sam pitala.
Nasmiješila se i odgovorila: "Na mjestu gdje na vrbi raste grožđe, na mjestu gdje ribe lete, a mačke rone. U snu. Tvom snu, da budem preciznija."
Zbunjeno sam je pogledala. Ha? Ništa mi nije bilo jasno. Ništa s velikim 'N'. Nothing. Približila mi se.
"Kellsie, uskoro počinje važno razdoblje u tvom životu. Vrlo važno. Sve će se promijeniti. Ali samo budi snažna i vjeruj. Vjeruj u sebe. Vjeruj u nas." rekla je. I dalje mi ništa nije bilo jasno.
"Sada moram ići. Još moram ući u tisuće snova tvojih vršnjaka... Ovo nije lak posao, osobito za nekoga tko jedna postoji." mrmljala je sebi u bradu. Nasmijala se kada je vidjela izraz mog lica.
"Daj mi svoju ruku." zamolila me. Učinila sam to. Pustila je da joj iz ruke klizne srebrna ogrlica s privjeskom u obliku polumjeseca. Pala je na moj dlan. Bila je lagana, gotovo kao da je i nisam osjećala. Sjajila se. Caitlin se ponovno nasmiješila i tada se bijela izmaglica spustila na nas i više nisam ništa vidjela. Caitlin lik je izblijedio.
Probudila sam se. Vani je još bila noć i mjesec je bio jedini izvor svijetla. Ono je bio san. Samo san. A što sam mislila da je? Sigurno nije bila stvarnost. Nigdje u blizini nema špilje. San... Samo san...
Sukie je spavala u svom kavezu, a mjesečina je obasjavala njeno crno perje. Okrenula sam glavu na drugu stranu. Sigurno mi se pričinja. Nije moguće...
Srebrna ogrlica s privjeskom u obliku polumjeseca je stajala na ormariću blizu mog kreveta.
*** *** ***
Oprostite što ste čekali, ali imala sam problema s objavljivanjem posta. Nadam se da je dobro i dovoljno dugo. Dobro, ispalo je puno kraće nego što sam zamišljala, ali nisam ga htjela mijenjati jer bi ste morali čekati još duže. Malo sam ubrzala radnju, ali nadam se da je dobro.
Odlučila sam što ću s likovima. A vjerujte mi da je bilo jako teško jer ste mi svi užasno dragi.
Angie, Beatrix, Della, Britta i May recite mi želite li biti u priči. May, želiš li da te ubacim kao May ili Maddy?
Angie, koji lik da uzmem za tebe?
Trebat će mi drugačiji opisi pa mi samo napišite kakva ste osoba i što volite. Za ostalo ću se pobrinuti ja.
U slijedećem poglavlju napisat ću link do mog drugog bloga. Samo 'teen priča', bez magije. Ali mislim da će vam se svidjeti. Tamo bih voljela primiti još likova(već sam odlučila koje) koji će mi bolje pristajati u toj priči.
Rosy, mogu li tebe ubaciti u ovu drugu? Mislim da ćeš tamo bolje pristajati.
Mislim da je to sve...
Voli vas vaša
Kellsie
P. S.
Da, Cinnamon znači cimet, ali je to i ime...
4 kratke rečenice o meni:
-joj... Ne znam.
Kellsie sam napravila prema sebi, pa ako vas zanima nešto o meni pročitajte priču ili me jednostavno - pitajte=)
Mržnja ili oprost?
Gotovo uvijek oprost, ali postoje stvari preko kojih se ne može prijeći tako lako.
Ljubav ili novac?
Uhh... Pretpostavljam ljubav. Ali nije ni novac nevažan:). Nisam baš TOLIKA romantičarka, ali ipak ljubav.
Škola ili kućanski poslovi?
Škola. Nisam ljubiteljica škole, ali, ipak, tu su mi prijatelji. I, naravno, šansa za sanjarenje preko dosadnih predmeta...=)
4 tvoje najveće želje..
-da mi se ispune sve želje(he, he, Beatrix, lukavija sam od tebe...:)). Ne, ne znam. Možda to da upoznam sve divne prijatelje koje sam stekla preko priča(blogova)
-da upoznam ekipu Harryja Pottera i Emily Browning
-da upoznam Vladu Rosyakovu(manekenka, gledala sam je na Fashion TV-u(24 hours with model) i stvarno me očarala. Skroz je drukčija u privatnom životu i na poslu. Eh, i, ne garantiram da sam točno napisala njeno ime=))
-da postanem netko i nešto(u dobrom smislu, of course)
Najbolji frendovi, njihove osobine...
-Nickey(Nicole Tonks) - jedina osoba koja zna za moj blog. Iskrena prijateljica i na nju se nemoguće naljutiti. Uvijek je nasmješena i vesela. Moja jedina prava prijateljica(koju poznajem=))
Šta me prvo privuče na deckima/curama?
-hmm... Valjda ono po čemu se ta osoba izdvaja...
Kako se volim oblačiti?
-to zavisi o mom raspoloženju. Ako sam bezvoljna, oblačim ono što mi prvo dođe pod ruku. Ako imam nekakve 'inspiracije' skombiniram nešto s nečim. I ne garantiram da uvijek izgledam dobro=). Od obuće obožavam balerinka i starke, kao i obične tenisice. A tu su i japanke, sandale...
Tko je najglasniji u tvojoj kući?
-eh, mislim da bih to bila ja:).
Jesi li zaljubljen/a?
-trenutačno nisam
Prva pomisao kad se probudim...?
- ako je škola, onda nešto u stilu "Opet u tu mučionu. Da bi se sve to srušilo...", a ako nije... Ha, zavisi o danu.
Štafetu dodjeljujem:
B.B. je štafetu predala svima, pa nisam sigurna tko je primio štafetu, a tko ne, pa neka je uzme onaj tko ju nije napisao.
Jedna molba:
Posjetite blog moje najbolje prijateljice. Ona je još 'nova' i malo tko ju zna, pa... Klik!
Your's
Kellsie
