< veljača, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
-blog samo za odabrane...:P

Boss321Blog
gimnazijskiforumbj
VenclovBRLOG

Moje slikice
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr














tko sam ja....?
*hm...ja sam jedna 16-o godišnjakina...koja na svijet gleda kao na nešto malo i slatko...recimo kao na sladoled==>koji je loš ako ga konzumiraš previše... :)
rođena:18.06. 1989
*blizanac u horoskopu... :P
*Obožavam svoje prijatelje...i u njima se pronalazim... i vojim ih naj naj naj naj više na svijetu!!!!!!
Sanela,Sara,Ines,Drvena,Mateja,Aca,Boris,Ivan,Bruno,HENC!! (kojem sam NAPORNA),Igor-koji priča da sam Hencu naporan...i koji mi ga hoće uzet:)....Cila,Bojana,Mirta...SVE VAS JAKO VOOOOJIM!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
*a kad nema prijatelja tu su PEPPERSI....oh da...slušam RHCP već 6 godina i imam sve albume...obozavam ih...
*i da moram vas upozorit,da sam nekad ljuta i živčana....pa za 10 minuta sretna kao mala beba...A neee ne radi se o pms-u... :P


rhcp lady
17.02.2006., petak
iskrenost i sve vezano uz to

U današnjem svijetu ljudi izbjegavaju bit iskreni...možda zato što je svijet sam po sebi dosta okrutan,ružan i hladan i istina je zadnje što bi nam trebalo u životu...ili jednostavno želimo ic putem manjeg otpora,pa nam je laž lakša opcija.Ali opet znate li onaj osjecaj potpunog olakšanja kad izgovorite istinu,kad vam je savjest cista i kad navecer mirnog srca legnete u krevet...pa zar je moguce da ce se sve manje ljudi tako osjecati.Zar smo postali žrtve laži i nevjere??ja zbilja ne znam kome mogu vjerovat više,danas svatko radi za sebe...ne mari za druge...Baš sam tužna,u takvoj sam situaciji da mi je glava pretrpana raznim tuđim uvjerenjima,lažima,istinom....sve se to pomješalo...žalosno baš.A možda je to samo jedno razdoblje te godine 16,17....nadam se da ce to sve proći...
Ja jednostavno ne razumijem što je u ljudskoj prirodi da te tjera da pričaš ne istinu o drugim ljudima...zapravo zašto bi ja pričala laži o drugima?kakve bi koristi imala od toga?Ne razumijem takve ljude...super mi je ona poslovica "Što ne želiš da rade tebi,ne radi drugima"...tako nekako glasi,slično mislim...:)-ali poanta je očita...
Zato ja smatram da se istinom treba služiti što je više moguće,ja znam da je laž ponekad neophodna i da ju nekad stvarno trebamo,ali to su te sos laži koji bi trebali koristit samo PONEKAD....
Izgubljena sam skroz.....baš sam tužna..:(
- 22:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #
15.02.2006., srijeda
bez naslova

14.02.2006. cu pamtit cijeli život-ali doslovno!Ne,nije zbog mnogobrojnih poklona s kojima su me obasipali obozavatelji za Valentinovo (btw-nisam dobila ni jedan) vec mi je jedan covijek promijenio pogled na život...
Ma što je meni značila rečenica "Trud se isplati"-apsolutno nikad ništa...ta mi je recenica djelovala toliko isprano da je jednostavno gubila na važnosti...
Ali kad netko cijeli život posveti samo jednom cilju,kad se svih 27 godina redovito odricao svega što se hrpa nas nikad ne bi mogla,e to je stvarno nešto posebno...I uz to doživjeti hrpu neuspijeha,ozljeda i svega lošega za jednog sportaša...I ta sva patnja mu se vratila u najlijepšem mogucem obliku-u obliku srebrne olimpijske medalje.A kakav je osjecaj kad su te svi prekrižili i kad više nikome nije stalo do tebe....ma do ničega vezanog sa tobom?Očajan,odvratan??mislim da je i to preblago receno...Sad si ja ne mogu zamislit kakvi su to čelični živci,kakvu to osobnost moraš posjedovat da jednostavno takve nemoralne ljude ignoriraš?I još uz sve to imaš sestru koja definitivno najbolja skijašica na svijetu i cijeli život si praktički u njezinoj sijeni...Ma nema sumlje on je Bog,takvog sportaša s takvom voljom je teško naci.Ja sam to tako emotivno proživjela,iako znam da nisam jedina.
E sad,mene zanima kakav je to osjecaj kad u životu napraviš nešto cemu si uvijek težio,nešto što o čemu si sanjao cijeli život?e pa....nadam se da cu i ja jednog dana znati kakav je to osjecaj...iako ja sam skromnija OI nisu moj cilj,niti su ikad bile.Ali sad se tu javlja ljudska priroda kojoj nikad nije dosta,što kad osvojiš svoj mali vrh,zar se čovijek osjeća izgubljeno?mislim kad sa 27 godina ostvariš nešto za cime si težio cijeli život,da li bi se netko u takvoj situaciji trebao opustiti i mirno spavati cijeli život?zanimljiva situacija...ali ne sumljam ja u Ivicu==>imat ce on još svojih ciljeva koji ce biti ispunjeni,jer on je takav on je utjelovljenje savršenog sportaša savršene ambiciozne osobe,koja je u stanju napraviti baš sve...OBOŽAVAM GA!!!!
- 18:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>