|
Poznavati Edu Maajku slično je kao da ste upoznali cijeli kraj u kojem je rođen i ono što su ljudi tamo voljeli i vole. Edo voli ribičiju i dobru zabavu, voli sport, dobru muziku i dobro popit'. Utjelovljuje dobar duh bosanskog naroda i kraja otkud je potekao.
Njegov život vjerojatno se nikada ne bi isprepleo s našim da nesretnog 04. svibnja 1992. rat nije zahvatio i njegov kraj, pa je bio prisiljen pobjeći u selo Ograđenovac nadomak Brčkog. Kamionom, kao i mnoštvo ljudi zahvaćenih ratom, prelazi u Hrvatsku gdje prvo u Privlaci kraj Zadra, a zatim i u Zagrebu pronalazi svoje mjesto pod suncem. Kako sam kaže: "Doš'o sam u Zagreb prije 9 godina i ovaj grad prihvaćam kao svoj. Imam purgerski naglasak, volim Dinamo, skandirao sam za Radio 101, skandirao za sindikate. Bio sam tu kad se mijenjala vlast, kad je Dinamo rokn'o Partizan 5:0, kad je rikn'o Njofra... Tu sam prvi put guzio, prvi put se napio, prvi put rep'o, prvi put skoro sve."
Ipak, vraća se u Bosnu kako bi studirao strojarstvo i kriminalistiku. Za vrijeme boravka u Tuzli, Edo postaje jedan od članova hard core grupe Diskord koja kasnije mijenja ima u DEFENCE. Ta grupa postaje jedna od boljih u Tuzli i BiH. Njihov demo singl "Obrana 99" postaje hit godine na radio-postaji Hit u Brčkom.
Iako izgleda kao teži hardkoraš, bar po masi, Edina ljubav ipak je hip hop i rap. Edo lakoćom radi tekstove i prvo se promovira na radio stanici "Kameleon" gdje izvodi prvi bosanski freestyle u emisiji "FM JAM". Ta emisija okuplja oko sebe mlade neafirmirane umjetnike koji zajedno čine grupu "Disciplinska komisija" i čiji je Edo član.
Nakon godinu, dvije Edo odustaje od fakulteta, vraća se u Zagreb gdje ide do Shota (Elemental) i moli ga da mu da jednu podlogu na veresiju (dug, đemdo). Prvo snimaju "Minimalni rizik", a nakon mjesec dana i pjesmu "Mahir i Alma". Pjesme su se prvi puta zavrtile na emisiji Blackout (Frx, Phat Phillie) i reakcije su bile odlične.
Edin talent prepoznaju izdavačke kuće, a on se odlučuje za Menart, koji mu priprema prvi studijski album "Slušaj mater". Album izlazi u jesen 2002., producenti su Dash, Koolade i Shot, a već prvi singl "Znaš me" postaje veliki hit, kako u Hrvatskoj, tako i u ostalim zemljama bivše Jugoslavije. Edo je tijekom 2003. postao daleko najpopularniji reper u zemlji, osvojio pregršt nagrada (Zlatna Koogle, Davorini, Porini, Crni mačci) i još učvrstio poziciju novim uspješnim singlovima s albuma, ali i atraktivnim gostovanjima na pjesmama "Ganja" (Šo!Mazgoon) i "Teško je ful biti kul" (Hladno pivo). Imao je i vrlo uspješnu zajedničku turneju s The Beat Fleetom, a godinu je zaključio velikim hitom "Prikaze".
Neumorni Edo snimio je drugi album, čak 19 pjesama pod zajedničkim naslovom "No sikiriki". Istoimeni singl je ovladao eterom, animirani videospot u produkciji švedskog medija tima Werk podijelio publiku, dok se album odmah nametnuo kao jedan od glavnih favorita za najbolje domaće ostvarenje godine.
Prešavši jadransku obalu i popunivši koncertni raspored za promotivne nastupe uz "No sikiriki" album do kraja 2004. u inozemstvu, Edo se spremao za najveći koncert tog dijela karijere. U Domu sportova 2. listopada 2004. nastupio je pred skoro 9 tisuća ljudi. Novinski i Internet napisi hvalospjevima su obasuli nastup ispravno detektirajući Edu kao karizmatičnog općenarodnog čovjeka, svojevrsnog Johnnyja Štulića svoje generacije.
Na krilima takvih uspjeha, "No sikiriki" je ponovio i nadmašio rezultate prvijenca, osvojivši novi naramak Porina, Koogli i Davorina.
Početkom 2006. pojavljuje se "To mora da je ljubav", najavni singl trećeg Edinog albuma. "Stigo ćumur" u dućane stiže 30. ožujka.
|
