Lutam svemirom , od zvijezde do zvijezde. tražeći najsjaniju zvijezdu.. i sve tako dok iza mene u svemiru ne ostane samo trag ...a ja odoh kroz crnu rupu u bespuće...
I tako opet putujem bespućem sna koji je jedini izlaz i bijeg od buđenja.
Nekako mi se uopće ne budi više iz tog sna.
Jedina se zvijezda do koje sam lutajući od zvijezde do zvijezde u svom svemiru uspio stići pretvara se u zvjezdani san, a ja ipak odlazim u crnu rupu bespuća, stazom koju mi ona obasjava, kao da mi želi reći ne idi, ne idi , tu je svijetlo, tu je san...... nikada ti više neće svanuti taj ružan dan.
Ipak odlazim za svojim snom i ne želim više da bude dan.
A ona ostaje daleko sve manja i manja ne gubeći svoj sjaj, već ja putujem crnim bespućem sve dalje i dalje i polako gubim njezin sjaj, putujem putujem...u mrak...više se ne vidi nigdje u daljini taj sjaj.
Samo zagrljaj kojim me grli ta crna rupa svemira vodeći me u bespuće , možda ipak u drugi i bolji svijet.bez zvijezda i njihovog sna....u miru sam.....
Ipak je to samo san..ili možda..........?
U ovom blogu može se naći svega , od neizmjerne tuge, i bijesa, zidanja do slikanja, smijeha
do suza , fešta do beda, smrti do rođenja, ne znam što me još može trefiti, sve me stuklo ali me još uvijek
[/IMG]
[/url
