Prijatelju moj u rov si sa mnom ušao iz rova izašao kući te tvojoj sretno vratio,
A ti sada ni na svoj sprovod me nisi pozvao. ni zbogom ti reći nad lijesom nisam
rekao jer za tebe nitko više nije mario, iz rova kao davno si izašao.............i
svojoj se obitelji sretno vratio.
Za domovinu rat je završio, no za tebe on je tek počinjao.
U rovu smo bili jedan pored drugoga, čuvali i tješili, hrabrili i plakali za onim koji iz rova nije sam izašao. I negdje putem u njoj se izgubili kao da ju nikada nismo ni imali, kao da ju u rovu nismo stvorili a, u srcu ju nosili.
U rov iz kojeg sam te sretno vratio u njeg si svojom voljom sada pošao, ni plotun ni zadnju riječ moju nisi dobio i sada se zauvijek izgubio, ne pitam te sada zašto, pitam se gdje smo mi to sa koje staze skrenuli i ostali zauvijek zagubljeni i zašto smo iz njega izlazili da bi se sada ponovo u njega vračali od „nje“ negdje putem zagubljeni.
U ovom blogu može se naći svega , od neizmjerne tuge, i bijesa, zidanja do slikanja, smijeha
do suza , fešta do beda, smrti do rođenja, ne znam što me još može trefiti, sve me stuklo ali me još uvijek
[/url
