Gnjev u očima i gro dlaka...

FOUL STENČ (tejk tu)

Jučer bijah počašćen. Iznimno i opetovano. Naime uvijek se razniježim kad začujem taj krasan zvuk što ga naše zvono proizvodi. U tom trenutku ispod vizira mi prvo preleti slika našeg sedamdesetogodišnjeg (70 skraćeno) gazde i njegovih oj neizmjerno zanimljivih pripovijedaka bilo koje vrste, prosječnog trajanja njegovog životnog vijeka. Dalo bi se nositi sa spomenutim štorijama, no činjenično stanje jeste takvo da smo svaku čuli zeta na jotu puta i znamo je od muke izrecitirati. Senilnost ili jebanje u nezrav neuronski sklop? Nebitno, jer jučer sam čul konačno nešt nakon čega sam se skoro uneredil od grohotanja.

(Da bismo omogućili normalno praćenje i razumijevanje toka radnje, nužno je da na momenat prekinemo «jestrdej» i da se vratimo malo u rikverc.)

Bila jednom jedna boca. Štoviše plastična masa to bijaše i u početku sadržavaše sadržaj vimena jedne krave. Kako je vrijeme odmicalo, sadržaj je lagano počeo mijenjati svoje agregatno stanje. No, to nebi bilo nimalo čudno da vrijeme nije već odavno «otišlo»,a iza njega ostaše pomalo izmjenjeno obličje nekada stabilne plastične mase. Pod stabilnim mislim na mogučnost održavanja ravnoteže, što ova nabrekla flaša nije bila u stanju održati. Upravo poput vašeg viteza nakon nekolicine Rexeva (čitaj:Tomislava). Babuška. Da, jedna velika izdašna babuška. Ruska.
Ta pojava nas je u tolikoj mjeri fascinirala (mene i ribljeg cimera op.a) da smo odlučili upriličiti veliki prasak ilitiga «probuši flašu punu plinova raznih i postigni detonaciju jačine 100dB te kao mogući bonus omogući susjedima da zovnu drot-kefe ( miliciju) zbog bojazni da netko koristi vatreno oružje u premisama dvorišta zgradnog». Na našu veliku (ne)daću, od toga nije bilo ništa.

Ovdje ulazi u igru naš gerijatar. Gazda to jeste.
(vratimo se iz rikverca)

Kaj sam čul itak? Dojde daklem gorespomenuta presahla individua juče do mene i nakon pola sata standardnog baljezganja započne sljedeću priču: došel on pred oko 2tjedna v naš stan i tak on malo levo desno bočno i unatrag gleda i čisti ostatke našeg nereda i GLE! uvidi našu «babušku» protagonisticu kako se skriva u kutu iza svojih kolegica staklenih. (Bem mu iceka!) Misli si on u svojoj pokvarenoj glavetini «o jo joj, pak su nešt pozabili» - (sad ide šiljak) – posegne za istom i ne zaustavi se pritom. Vidi on da to jeste malo neprirodnog izgleda (babuška naime), čudom se čudi sireku koji je nastao u utrobi njenoj. No to ga ne sprećava u njegovoj znatiželjnosti da posegne za čepom. Čep. Da, on jeste bio zaslužan za isti razvoj radnje. Gazda ga je (u)zel u svoju ruku i «nježno» ga odšrinul – «voiles», kak bi Delboy rekel, i najednom iz stana (koji naime nije bio zatvoren jer vrata bijahu širom odškrinuta u tom trenutku) odjeknu neizmjerno silna detonacija. Čep se uspel odbiti od 4 različite plohe... Par sekunda prije nego što se to desilo, susjeda je kopala po svome ormaru u hodniku i (zbog otvorenih vratašaca) mogla je čuti prasak u svoj svojoj najžešćoj snazi. To je bila tako žešća eksplozija da je ona morala istog trena potražiti sklonište u svom vlastitom apartmentu. Vjerojatno se pribojala da ju naš «krejzi sanavabič plejboj gazda» uistinu ne upuca, kaj ubiti nije tolko daleko od moguče istine…
Najbolji dio tek dolazi – po gazdinim riječima, taj prasak prourokovaše takav smrad sa kojim se jedino kanalizacija mogla nositi. :))
Dobra stvar. Bil je tolko smradno netolerantan (gazda) da je prozračil cijeli stan tak da je vaš vitez uspel preživeti naredno razdoblje svoje.
Lik se skoro v oko pogodil dok je čepa otvaral – jebate šampanjac mu nije bil ni na kraj pameti ;)
Koji bedakc…

P.S. mmm, hvala Davore na Finntrollkcu novom, baš jeste za guštanje ovaj folk primjes!!