Sunce bez sutona
03.07.2006., ponedjeljak
Pokidani konci
|
Volim čitati poetske radove.Mnogi blogeri pišu baš to što ja volim.Njihovi lijepi stihovi samo nadopunjuju moj rječnik.Vidjeli ste da sam koji put napisala i pjesmu.Ne znam je li vam se svidjelo.Ali ja volim pisati prozne radove.Sjećate se mog rada zimsko poslijepodne?Ili poznatije tuga je moj dom.imate ga u nekom postu.Ali ja sam danas odlučila objaviti ne svoj prozni rad,nego tuđi.To prozno djelo sam pročitala još 2004 godine i naravno,zaljubila se.To je tako lijepo.Jednostavno. Evo ga.Djelo L. F. iz Zagreba Pokidani konci. Ljubila sam pastira.Dadoše me za kralja.Sanjala sam kolibu.Gurnuše me u palaču.Ispod zlatne,teške krune žudim za vijencem od cvijeća.Sjećam se kako bih pletući vjenčiće zaboravljala na to da vrijeme prolazi.Sjedila sam pod starom jabukom i plela,ne znajući koji je dan,ne misleći ni na što.Jedino što je tada postojalo za mene bile su tisuće prekrasnih boja i veličanstven miris cvijeća.Ovi zlatni cvjetovi,kojima je optočen plafon,čine se tako smiješni.Prašinu sa njih odstranjuju svakog ponedjeljka.Zatim prelaze na slike.Slijede svjetiljke,stolovi ,fotelje.Sve to prije objeda.Golemi mramorni sat nikada ne zaboravlja podsjetiti koje je vrijeme.Njegove kazaljke nalikuju rukama glumca u kazalištu lutaka,a stanovnici kraljevstva marionetama.I ja sam jedna od njih.Pa,ipak,imam jednu malu tajnu.Pod svojim uzglavljem krijem jedne škare.Kad padne mrak,siječem svoje konce i bježim.Daleko od kraljevstva,na beskrajne ravnice prepune cvijeća.Sjedim pod jednom jabukom i pletem.Pletem vijence od cvijeća.  Zar nije divno?? Onu izreku je rekao W.Shakespeare.Sa strane lijevo imate strugalicu.Ostružite i saznajte još jednu izreku. Ugodan dan!:) |