19.01.2006., četvrtak
sve sto sam mu htjela nekada reci
|
"Sve prave ljubavi su tužnije". . . TAKO JA OSJEĆAM ZA JEDNU STARU LJUBAV KOJA JE ODAVNA IZA MENE AL NJEN ŽAR JOŠ U MENI PLAMTI. IAKO SE NASA PRIČA NIJE NASTAVILA, TJEŠILO ME JE STO SI NEGDJE BLIZU, SPOZNA DA SMO U ISTOM GRADU MI JE DAVALA SNAGU DA ŽIVIM, PROSTORA DA DIŠEM. KADA SAM ČULA DA ODLAZIŠ, SVIJET SE POMAKNUO U NOGAMA I OVAJ NAS GRAD SE RUŠIO NADA MNOM. KAKO ĆU BEZ TEBE, UGUŠIT ĆE ME SJEĆANJA. . . SAD ŽALIM STO NISAM BILA LAV DA SE BORIM I STO SAM TE ODGURALA OD SEBE. POŠTO SE MOŽDA VIŠE NIKADA NEĆEMO VIDJETI, A JA NEĆU (KAO STO I NIKAD I NISAM IMALA) IMATI HRABROSTI REĆI TI SVE STO SAM OSJEĆALA . . . ZATO TI OVIM PUTEM, AKO IKADA OVO PROČITAŠ, ŽELIM REĆI DA JE SUDBINA ILI BOG ZAREZAO TVOJU CRTU NA MOM DLANU, UVIJEK ĆEŠ ZATO BITI DIO MENE I DIO ŽIVOTA JER SI ME SPASIO KAD SAM UMIRALA. U MOJ ŽIVOT JE UŠAO DRUGI ČOVJEK U TVOJ DRUGA DJEVOJKA. ALI NASA POSEBNA SPONA JOŠ NAS VEŽE. NITKO ME NIJE DOTAKAO KAO TI U DUŠU NITI SAM IKOME DALA DA TAKO BLIZU MOG SRCA PRIĐE. . . HVALA TI STO SI ME NAUČIO ŽIVJETI I STO SI MI POKAZAO KOLIKO JE ČOVJEK SPOSOBAN VOLJETI. SADA KAD SE OPRAŠTAM OD TEBE TEK SADA ZNAM KAKO JE TEŠKO GUBITI I RASTATI SE. ZATO SVIMA KOJI OVO ČITAJU ŽELIM REĆI DA NE PUŠTAJU ONOG KOJEG VOLE I BORE SE DO ZADNJEG DANAS. . . DA NIKADA NJIMA KAO MENI LJUBAV NE ODE. . . |
u 23:02||komentari (1)||na papir|| ^
