LOVCU NAD LOVCIMA
Lijep kao grijeh, na ponos majci,
nisi rođen za lov na sitnu divljač,
jedinstven, ne samo učesnik u hajci.
Sokolova oka slobodan si strijelac
i metak iz tvoje puške vrijedi više,
gdje god loviš, sve pred sobom briše.
Pucaj lovče, pucaj u vodenkonja
u polarnog medvjeda i lava,
oriksa, krokodila ili u slona.
Ti si pripadnik zaštićene vrste,
pucaj, pucaj slobodno, bez straha,
životinja su bića što se ne krste.
Vrijedi platiti na tisuće eura
kad žrtvi na vrat nogu staviš
i pobjednički vikneš: „Hura!“
Stasit si i moćan, slika je za pet,
široko nasmijan uz neke mrtve oči
i kako da ti se ne divi cijeli svijet.
No od tih trofeja žrtve su i veće
ovce u toru spremne za klanje,
mi, mali ljudi bez mozga i sreće.
Bogat i vješt, naše si gluposti plod,
pucaj lovče, pucaj u nas,
krotkom stadu nek´ se zatre rod.
autor: Anđelka Korčulanić
21.01.2014. u 13:44 sati | 17 Komentara | Print | Link | Na vrh
