Nove starine
S Rječilištem sam bila u parku Nove starine na predjelu Mrtvine u Solinu.
Nekoć je tu bio nelegalni deponij, a danas je carstvo umjetnika Ivana Tokića, javnosti poznatog kao autora kamenih stolica i stola na Splitskoj rivi.
Uz pomoć solinskih komunalaca očistio je teren na kojem u društvu ptica i vjeverica kleše i postavlja instalacije od kamena i drva.
Tu na prirodan način uzgaja rajčice, krastavce, salatu, paprike… pa i to ukazuje na sklad njegova života i prirode.
Pod borovima su razapeti šatori volonterki iz Velike Britanije koje trenutno tamo borave, a sve je više mladih iz cijelog svijeta koji su na taj način voljni pomoći u ovom projektu. Cilj je stvoriti kulturno-turistički brend.
Nedavno je u parku održana prva projekcija filma, a mi smo nakon pomaganja u raščišćavanju terena i večere skuhane na vatri, čitali poeziju.
Dan za pet.
Ivan Tokić
11.07.2013. u 23:35 sati | 13 Komentara | Print | Link | Na vrh
I još o Švicarskoj
Ponte dei Salti, Lavertezzo, izgrađen od granita sa dva luka (17. stoljeće)
Posvuda rijeke i vodopadi.... Brana na rijeci Verzasca duga 380 m, visoka 220 m, popularna za bungee jumping.
Hvala, ja ne bih, bilo me strah i pogledati u dolinu.
Locarno, Piazza Grande na kojoj se održava internacionalni filmski festival
duga, natkrivena šetnica uz Piazza Grande, zgodno za obavljanje kupovine bez kišobrana
Locarno me oduševio ulicama, fasadama, šetnicama, parkovima, fontanama i skulpturama, otiscima dlanova svjetskih muzičkih zvijezda, prekrasnim vrtovima....
U Švicarskoj su sada kamate na kredite niže nego ikad, dizalice su posvud, gradi se sve u šesnaest.
Po svemu se vidi bogatstvo zemlje kojom se pametno gospodari.
Žičarom sam se popela na vrh Cardada (1340 m) i dalje vučnicom do vrha Cimetta (1671 m) s kojeg puca veličanstven pogled na jezero Maggiore i grad Locarno. U šumi je mnoštvo drvenih skulptura.
Bellinzona je glavni grad pokrajine Ticino. Smješten je uz istoimenu rijeku i okružen planinskim masivom Saint Gotthar, a najpoznatiji je po svojim dvorcima (Castelgrande, Montebello i Sasso Corbaro) upisanim u UNESCOV popis svjetske baštine.
Moderna poznata vizura u gradu je trgovački centar popularno zvan Jaje.
Uz talijansku granicu na 1500 m visine nalazi se selo Bosco Gurin sa župnom crkvom Sv Jakova i Sv. Christopher posvećenom 1253 god. Zahvaljujući izolaciji koja je vladala sve do 20 stoljeća to je jedino mjesto u ovom talijanskom kantonu u kojem se govori njemački jezik i to dijalekt walser koji je svugdje izumro. U selu danas živi 50 stanovnika, a hotel je otvoren cijelu godinu jednako kao i muzej s brojnim eksponatima vezanim za jezik, običaje i legende te germanske skupine.
Jezero Maggiore nahranjeno bujicama koje su se slijavale niz planine pružalo je gotovo mistične prizore.
A što reći, uživala sam...
Impresije su se na povratku složile u pjesmu:
PRIČAM O ŠVICARSKOJ
Snježne nokte u nebo zabole planine,
a s vrhunaca niz granitne stijene
stotine slapova kao bijele zmije
bacaju se naglavce u zelene doline.
Zeleni borovi, zeleno jezero,
labudovi u nježnu zagrljaju,
ja na kiši, a gorim od ushita
i puste želje da dani duže traju.
Na prisojima ozidane terase,
sve vinograd do vinograda,
a poneki, vjerovali ili ne
nađe se čak i usred grada.
Zamci, muzeji, zvonici, vile,
divni vrtovi, palme, bogatsvo…
prosseco, milka, grano padano,
prijatelji, smijeh, zadovoljstvo…
02.07.2013. u 00:19 sati | 4 Komentara | Print | Link | Na vrh
