A biva sve jesenije...
PISMO LJUBAVI
Ljubavi, sretneš li me opet
na nekoj od tvojih nepredvidivih staza
kad list na drvu života postane žut,
ne zaobiđi me,
dotakni me i pretvaraj se
da me vidiš po prvi put.
Od mirisnih vlati spleteno
još jednom u grudi mi unesi
meko gnijezdo za žar – pticu.
O godinama nećemo govoriti,
zalazeće sunce i lepršava kosa skrit će
bore mudrosti na mojem licu.
Neću požaliti kad zaboli na kraju
a znam, zaboljeti hoće,
reći ću vrijedilo je,
ono posljednje ostalo na grani,
od svega kušanog prije
mora biti još slađe voće.
autor teksta i fotografije: Anđelka Korčulanić
04.11.2012. u 11:43 sati | 12 Komentara | Print | Link | Na vrh
