ŠUTNJA

Na krunice prašina pala
otkad topovi zamukoše,
vrijeme marno sjećanja briše.

Karavane prolaze, a psi ne laju,
ni negdašnjim sužnjima
do pjesme nije više.

U dronjcima, ali lijepa,
moja zemlja postojano šuti,
srce joj zaraslo u drač.

Vlastita šutnja pritišće me
k'o grobne ploče svih mojih mrtvih
i nerođene djece plač.

Autor: Anđelka Korčulanić