Zajesenilo...
JA I JESEN
U parku nikog, ja i jesen
i šuštav list s visoke grane
k meni na klupu
donesen.
Kao zrela kruška prije pada
tako se i ja jutros ćutim,
dok vjetar o ljepoti sjevera priča
u nevjerici slušam i šutim,
šutim...
U parku nikog, ja i jesen.
Obzor na dohvat ruke
podvučen žutim.
20.10.2011. u 21:52 sati | 19 Komentara | Print | Link | Na vrh
