Na vidikovcu

KAVA

deset ujutro
vrijeme stvoreno za kavu na otvorenom
ruža i rukoljub kao uvertira

kratak put do poljupca
na sjenovitoj maksimirskoj stazi
nisam spremna
rekle su mačje oči

glas nije stizao do njegove obale
a njena lađa već je prošla
iza nje brazda modra od sjećanja

zeleno ipak nije plavo

koliko daleko
se vidi s vidikovca