Poezija
20.11. u Zagrebu na tribini Jutra poezije pročitati ću nekoliko svojih pjesama, a ovdje evo jedna nova:
NE ČEKAJ, PRIĐI…
U mojim očima pršti more,
pred sobom dvije krupne naranče nosim
i među glatkim bedrima zlatno runo.
Ne čekaj, priđi,
mjesečina se cijedi niz moje kose
i kao zreo šipak sočnih zrna
želja je moje srce puno.
Ne čekaj, priđi,
čempres budi i u žednu zemlju,
duboko u mene urasti,
pusti da se u tvojoj krošnji gnijezdim
jer daleke obale ne zovu me više,
sličnija sad sam zebi no lasti.
Ne čekaj, priđi,
rumeno nebo radosti vrškom dodirni,
zaljuljaj me i pelud raspi
na vjetru s mirisom divljine
pa me pokrij usnama k’o s velom tajne
i zagrljeni pod njim usnimo mirni.
17.11.2010. u 23:31 sati | 53 Komentara | Print | Link | Na vrh
