Od zrnca pijeska do bisera
SEDEF
Kada nas jesen u zagrljaj stegne
i zvjezdane prašine oblak gusti
ko crna lava
obnoć se okameni u nama
jednom kad se na zemlju slegne,
raspete misli sa križa spusti,
sjećanja čvrsto veži k’o jedra
pred olujom pristiglom iz daljine
i našeg vjetra novi ćuh
s mirisom kadulje i snova
nad plavim poljima proljetne vedrine
u mirnoj uvali usidren čekaj.
U tihe oči koralja
kao u moje oči gledaj,
i na vlasulje kao na moje kose,
srebrnu kišu riba na rukama oćuti
i strpljenju se uči pogledom prateći puža,
crnilom sipa oviti se ne daj
nit’ vjeruj luni na mrtvom moru,
zvijezdama morskim popločala nije
sjajnu stazu što je k tebi pruža
ježince slušaj, luna te vara.
Usneš li, vidjet ćeš me
uz svijeću kako u crkvi klečim
ili k’o ranjenu školjku u dubini
što biser od zrnca pijeska stvara
i znat ćeš da i ja
meko meso sedefom liječim
zatvorena
u svojoj modrini.
Vladimir Kush
06.04.2010. u 03:10 sati | 60 Komentara | Print | Link | Na vrh
