Hirovitost
NOĆNI VIR
Noćas želim da vrijeme
teče sasvim, sasvim polako,
raskopčaj mi haljinu sporo
i ruke nek ti na niže klize
kao po svili nježno i lako.
Kao da samo nebo me ljubi
lice prisloni uz moj vrat,
jer noćas ćutjeti hoću
kako mi na usne donosi lahor
s rascvale trešnje lat.
Od čela do bokova i dalje
raznesi zvjezdanu prašinu,
udahni duboko, duboko
pa onda u mene zaroni
kao u svijetlu, meku tišinu.
Možda te zateče tamo
šuman, sasvim nenadan vir
jer kad je srce k’o i moje puno,
u vještim rukama kao violina
i tijelo je spremno za hir.
22.03.2010. u 01:50 sati | 87 Komentara | Print | Link | Na vrh
