NEMOGUĆ BIJEG
Za dragu K... koja mi je dala inspiraciju važi kao direktna obavijest, ostalima na čitanje po volji.
NEMOGUĆ BIJEG
Sto ograda i sto zidova
oko sebe izgraditi da je,
ljubav kad pokuca na vrata
sve bi to u čas u vodu palo.
Sto krila da imaš kad u tebi
iz pepela hladnog uskrsne ptica,
od okova što ih nebo šalje
pobjeći nikud ne bi se dalo.
Sto ključeva i sto brava
za spriječiti ljubav ne bi bilo dosta
ni kad se od nje kriješ k’o pred licem
u krivom trenu pristiglog gosta.
Stotinom ruku da je zagrliti svijet
kad ljubav te ovije s vilinskom kosom
pa oćutiš da možeš zajahati vjetar
i ući u buktinju s nogom bosom.
Sto očiju uprtih u tebe, a ti plešeš
kao da ti je u životu to prvi bal,
u svečanoj haljini lebdeći zanesena
dok zapravo te nosi plimni val.
Stotinu novootkrivenih zvijezda
u očima ljetnog neba ti gore
i šumom vrelog daha odaješ želju,
a pod strukom se ziba neslućeno more.
Stotinu tvojih barjaka je palo
viješ još samo bijeli stijeg,
ne postoji mjesto pod suncem
kamo je moguć od ljubavi bijeg.
25.11.2009. u 04:48 sati | 66 Komentara | Print | Link | Na vrh
Nebo mi šapće
NEBO MI ŠAPĆE
K’o šipak s jeseni puklo je srce
čini se, nikada više neće biti cijelo,
magleni je pokrov na očima mojim,
žutim lišćem ovito gladno mi tijelo.
Bez glasa sam i ne znam dišem li još
ili to vjetar u golim granama čujem,
hladnoća noćnog neba podmuklo boli
o suncu minulog ljeta dok snujem.
A vrijeme se izgleda na snijeg sprema,
varljivo meko, bezlično bijelo,
crnoj haljini mojoj kao da se ruga
pa mi sprema novo, svijetlo odijelo.
Ugrijat’ ću te, vjeruj, šapće mi nebo,
k’o što jesenje usjeve snijegom grijem
i nježnu klicu novog života pod njim
od mraza brižno do proljeća krijem.
Vjeruj mi, vjeruj!
16.11.2009. u 03:34 sati | 50 Komentara | Print | Link | Na vrh
Zabilježeno prije iščeznuća...
09.11.2009. u 02:03 sati | 43 Komentara | Print | Link | Na vrh
