Tko o čemu, ja o ljubavi
EKSTAZA
Do prepletenih naših nogu,
trebalo biti je utihlo more,
mirisne krošnje borova iznad
a zvijezde gore, visoko gore,
ali ne i noćas kad mi smo gospodari
svijeta što za nas dubi na glavi
dok ljubav s razvijenim stijegom
u boji purpura svoj trijumf slavi.
Dodiri, samo dodiri i šapat,
razuzdan vjetar negdje nas nosi
i pod nama čini se, kreće se lava,
a večer meka k’o krilo leptira
treperi vrela, baršunasto plava.
Žar iz dlanova dok rasipaš po meni
ne čujem ništa do glasnog zova puti
jer sve u meni zaneseno pjeva,
a samo razum prigušen željom šuti.
Bijela ja širim bedra
k’o luku spasa pred olujom
za tvoja razapeta jedra,
krv tamna u nama vri.
Ćutim
kako ti snaga u meni zri
i s glave cvijeta vihor kruni
sjeme života što s krikom pada
k’o topla kiša proljetnih nada
u crnu, rastvorenu zemlju.
26.04.2009. u 02:30 sati | 66 Komentara | Print | Link | Na vrh
