Povratak poeziji
Za gali jer ona to zaslužuje:
MORSKA SIRENA
More ljubim,
ljubim ga strasno s bojom crvenog koralja
i kristalima soli na punim usnicama,
sa blagom što čuva i za me iz daljine valja
k’o ljubavnicu daruje me more;
s crnim biserjem u očima,
od morskih zvijezda naušnicama
i s krunom od pjene u lepršavoj kosi,
dok topla i snena na kamenu ležim
na modrom pladnju ono mi ručak nosi.
Mnoštvo puževa i šarenih školjki
stavlja mi u već prepune ruke
i čudesnim lijekom protiv svih boljki
manjim od zrna pijeska učini sve muke,
mreškanjem miluje gole mi grudi
pa u dubinu, u dvorce tišine me zove,
draguljima sunca posute staze nudi
i uvijek ispočetka doživljaje nove,
a ja ga grlim i puštam mu da me dira
i kao na ljuljački plavoj lagano me ziba,
a kad zaronim kroz sjajnu kišu gira
u tom sam jatu i ja jedna od sretnih riba.
16.04.2009. u 03:59 sati | 73 Komentara | Print | Link | Na vrh
