Proljeće!
ZAGOLICANA SUNCEM
Iz doline uz brijeg gore k meni žurno
s naherenim šeširom na ludoj glavi
pijanim korakom proljeće se penje
rasipajuć’ uokolo sebe različak plavi.
Na otvoren prozor oslonjena snatrim,
zagolicana suncem obnovljene snage
kao da ožiljak na duši nije ni bio rana
opet putujem daleko i opet bez prtljage.
Iz vlažne kuće uspomena nevidljive ruke
izvode me na svjetlo u rosna polja nade
pa nježnih čuvstava mladice lomne
u razgrnutu zemlju ponovo pomno sade.
Mirisnom notom uskovitlane su želje,
za rastuće srce otijesnile mi grudi
na vjetru što zovom kroz tubu cvijeta
iz duboka sna usnulu čežnju budi.
Nad ravnicama zasijanim sjemenom sreće
hitajući k moru ja širim krila meka,
na vezu ljubav s upaljenim feralom
spremna za plovidbu na mene čeka.
21.03.2009. u 03:29 sati | 70 Komentara | Print | Link | Na vrh
