Kad boje eksplodiraju... (Fall)
>
Nešto iz arhive za one koji nisu čitali:
NE VJERUJEM TI JESENI …
Ne vjerujem ti jeseni iako darove nosiš.
Predstavljaš se umjetnicom, a zapravo si varalica, namiguša, jedna obična koketa.
Moj put još je prašnjav od minulog ljeta, a ti mi priječiš prolaz šepureći se nasred njega.
Pokušavam svrnuti pogled, zaobići te, ali stojim nemoćno kao da sam začarana.
Sva u toplim bojama lelujajući u hodu prilaziš mi gotovo bešumno, podižući skute kićene haljine otkrivajući pri tom preplanula bedra i čipkane crvene podvezice.
Blagi vjetar mrsi ti nemarno raspuštenu zlatnu kosu.
Pozdravljaš me vedro, čavrljaš vješto izbjegavajući ozbiljne teme da ne uvidim koliko si još zapravo zelena, cvrkućeš, osmjehuješ se široko dok se naginješ prema mojem licu.
U dahu ti topli miris svježe preorane zemlje i kasnocvatućeg cvijeća, a iz dubokog dekoltea meni u ispružene ruke spremno padaju jedri, sočni plodovi.
I opet kažem kako ti ne vjerujem i da si lažljivica, a ti ne čuješ ili se samo praviš gluha.
Bestidno smješeći se i dalje, natačeš mi čašu slatkog, mladog vina, a u njoj se zrcali sunce.
Ne mislim ništa više.
Još jedna čaša i kad me dotičeš, više se i ne bunim.
Sva ta raskoš i sjaj, milina…
Ti se sada vec otvoreno nudiš, ponešto zajapurena došla si mi u krilo, obgrlila me, šapćeš mi…
Gubim urođen oprez, vidim samo obećanje i na moje oči pune ljepote otežali kapci padaju sami od sebe.
Bez riječi odbijanja ili pokreta otpora liježem u tvoju šuškavu postelju i prepuštam se.
Govorim kako si krasna, kako si nikad ljepša i sokovi ti nikad slađi, priznajem kako sam prodana duša jer volim tvoje bogatstvo, a ti se samo kikoćeš…
Budim se sama na strništu s uzglavljem od suhih čičaka, teške glave i s vlagom prožetog bolnoga tijela.
Iznad mene je šutljivo, nisko nebo, u zraku miris lišća u raspadanju, a moj put utonuo u sive jutarnje magle.
Još si me jednom obmanula, jeseni.
20.10.2008. u 04:00 sati | 82 Komentara | Print | Link | Na vrh
Jesenja pjesma
ZABORAV
Na vrele noći i prije snijega
teški je zaborav pao
kao da ljubav i nježnost nikad
zapravo nisi mi ni dao.
Rasuo vjetar obećanja,
želju ugasile kiše,
na korake polijegale magle
ni tragovi ne vide se više.
Zelena grana uspomena
u meni samo još se njiše
dok srcu stisnutom u šaku šapćem:
Kucaj tiho, tiho i još tiše…
12.10.2008. u 04:04 sati | 67 Komentara | Print | Link | Na vrh
Vrijeme je...
...za oproštaj s ljetom.
Budući da ste se u komentarima na moj prošli post u većini izjasnili za kombinaciju slika i pjesme, stojim na usluzi:
Neobičan cvijet zvan Isusova kruna jednom posađen raste kao čaroban grašak iz bajke. Kod mene se u kratko vrijeme nevjerojatno razgranao kao iz dišpeta turistima koji su u prolazu otkidali cvjetove, popeo se preko loze i gušio je bez obzira što sam stalno rezala nove izdanke, a kad sam u jednom dvorištu vidjela u kakvog monstruma je izrastao, sve sam zbog dubokog korijenja s mukom iščupala.
Tko to mene gleda, pita se Kristijan.
još jedna beba
Zadnje me vrijeme opsjeda pitanje gdje se skrivaju leptiri kad vjetar jako puše?
Neka srdelica vidi da i ja imam svoju plavušu ...
Ovaj je skočio na mene iz čista mira.
simbioza smokve i vinove loze
Možda je onda moguće da i na vrbi rodi grozđe!?
O ovom bi cvijeću više od mene sigurno mogla reći Marisol.
VRIJEME JE
Na pragu oka neodlučan
tihi korak suze je stao,
komadić stakla u igri sa suncem
i ljubičastom bojom tuge
za nikad izrečeno doviđenja
u šapatu vjetra što već se čuje.
U plavom smo polju lavande
mi vlasnici pokreta skladnih,
stasiti žeteoci nedozrela klasja
i svjedoci umiranja u neznanju
da klici nikloj iz posne zemlje
mi nećemo dočekati cvat,
s noćnog neba berači smo zvijezda
slijepim očima zagledani
u sutra koje ne pripada nama,
a u daljini ga otkucava neumoljiv sat.
Vrijeme je
za note ljubavne pjesme
o klin u srcu ovjesiti.
05.10.2008. u 03:55 sati | 59 Komentara | Print | Link | Na vrh
Kukljiške sličice
I kalendar i pogled kroz prozor govore mi da je jesen, ali ja se ne mogu oprostiti od ljeta, ne još...
Sv. Pavle na krovu crkve
natpis na glagoljici nad vratima crkve
živi i mrtvi u bliskom susjedstvu
Iako je označena kao FKK plaža, Malu Sabušu zbog zaštićenosti od vjetra, pješčanog dna i plitkog toplog mora rado posjećuju i oni koji nisu nudisti. Odlična je za picigin.
engleska trava i dalmatinski tovar
sušenje smokava u siknjici, autohtonom kukljiškom proizvodu
izgledalo je kao ozbiljna prijetnja, ali sve je na tome i ostalo
jedan i po volat
kukljiški dvori koji nose nazive po prezimenima kao na donjoj slici
Za idući post vi birate, pjesmu ili slike!
01.10.2008. u 03:06 sati | 42 Komentara | Print | Link | Na vrh
