More, more...
SAMO MORE
Najviše od svega slušati volim
zvukove i tišinu mora
i dok se ogledam u njemu
ljepša sam no ikad
s mladenačkim licem bez bora,
dijete sam i gradim u pijesku
dvorce i kule iz najdraže bajke,
a more pjeva i lagano me ziba
kao da sam u krilu majke.
Drugi put opet, između sika
šapće, ljubi me i nježno dira
manirom iskusnog ljubavnika.
More u očima i dahu,
u krvi i u snovima mojim
svugdje je samo more
jer nakon oluje nebo od vode
blistavom crtom odijele najljepše zore.
Zato moru,
samo moru se bezuvjetno dajem
i od života ovog kad ne ostanu ni kosti
modrina mora nek mi jastuk bude,
plava pjesma i san u vjecnosti.
25.07.2008. u 07:11 sati | 22 Komentara | Print | Link | Na vrh
