Život je lijep!
ODA ŽIVOTU
Narančasto sunce na leđima nosim
s novim jutrom na sastanak hodim,
pijući hladnu rosu stopalima bosim
na uzdi kratkoj sivi oblak vodim.
Čovjeku i nebu, zemlji i moru se klanjam,
s kamenom šutim, s pticama pjevam.
Daljine, planine modre, putove plave
i sve u nježnim, plavim bojama sanjam.
Sa zvijezdama u raspletenoj kosi
punoga srca ljuljam u naručju dijete
i moje zaštitničke ruke dok ga grle
s obzora oluje uzalud mu prijete.
Rukom haljine svoje šijem od tratinčica,
od rujnog jesenjeg lišća i kristala inja.
Vjetrom raspirujem radosti sitnu iskru
kao tiha vječna vatra da u meni tinja.
Putujem sa svjetlom, noću ljubim i snivam,
rasplićem magle, snjegove dahom topim,
žuđenu kišu u vrijedne dlanove skupljam
i s drvećem rastem, sve većom bivam.
Ne plaši mene život šapatom noćnih sjena,
kolebljivošću rijeka ni snagom groma,
i kuda god da pođem jedan dio sebe
ostavljam u toplini majčinog mi doma.
25.06.2008. u 09:06 sati | 20 Komentara | Print | Link | Na vrh
Matematika i ljubav
GEOMETRIJA
Izgradila sam PIRAMIDU od strpljenja.
Sjedim u njenoj sjeni i gledam kako se pješčani sat istače u STOŽAC.
Čekam da se naši PRAVCI presijeku na mjestu što sam ga VALJKOM davno pripremila.
I kad se to napokon desi, polomiti ću TROKUTE svih mogućih vrsta.
Dati ću ti KOCKU za igru, KVADRAT modroga neba i sve DUŽINE sunca.
Opisati ću veliku KRUŽNICU oko nas i zauvijek ostati u fokusu tvoga oka.
17.06.2008. u 07:35 sati | 35 Komentara | Print | Link | Na vrh
Što svijetli u moru?
NOĆAS
Noćas u moru svijetle
planktoni i zvijezde,
rukama ih lovim,
a moje misli površinom mirnom
prema pučini u daljinu crnu
zamišljenom brazdom
za brodom tvojim kroz tišinu jezde,
za tobom i ja plovim.
Od snova sidro bacam u more
u lijeno nedjeljno jutro
u vrijeme za molitvu
da ne rasplamsaju mi želje
u naletu divljem vjetrovi s gore.
Mjesečinom okivam vršu
i u nju žudnju i strast spremam,
tako će čekati žive i svježe.
Ne strahuj ljube,
iz prstena mora, kamena i bora,
osim u pjesmu
nikamo snovi ne bježe.
09.06.2008. u 07:46 sati | 30 Komentara | Print | Link | Na vrh
Život nakon života
OPROŠTAJ
(za moju kćer)
Da zamiriše na mlijeko što sam ti dala
i da bude ljepote tvoje,
riječ za tebe tražim dijete moje
i ne mogu je naći,
a evo još malo i moj će život
za planinu noći k'o sunce zaći.
Ne, nije to smrt
jer u tebi i u tvom sinu
u hodu, u oku i gesti
bit će i mene i mog života što minu
i kad prodješ sve boli, zanose i muke
spoznat ćeš i ti
da nema takvog zlata
k’o što su male dječje ruke
sklopljene u zagrljaj oko tvoga vrata
i znat ćeš i ti da život kad si nekom dala
nisi bila tek zvijezda
što bljesnula je jednom
i odmah zatim pala.
02.06.2008. u 21:10 sati | 41 Komentara | Print | Link | Na vrh
