Božićna čarolija u New Yorku
Na sedmodnevno putovanje u Boston i New York poveli su me clanovi obitelji.
O Bostonu u nekom slijedecem postu, a ovaj posvecujem New Yorku i impresijama o bozicnom ugodjaju u tom gradu sto je zapravo i bila svrha putovanja.
Centralni dogadjaji odvijaju se u poznatoj 5. Aveniji pred Rockefeller centrom tradicionalno od 1933.god. i osim brojnih stanovnika New Yorka privlace i milione turista.
Tu je okicena jelka najvisa koju sam vidjela u dosadasnjem zivotu.
Jelka se bira helikopterskim nadlijetanjem suma u nekoliko saveznih americkih drzava, a ponekad i Ottawe u Kanadi. Prosjecno bude visoka 25 m, a zvijezda na vrhu promjera je 3 m i teska 249.5 kg.
Osvijetljena je s 30.000 zaruljica na zicama ukupne duzine od 8 km.
Nakon demontiranja drvo ce biti iskoristeno u humanitarne svrhe.
Uz jelku na nizem nivou je klizaliste na ledu na kojem se klizu djeca i ljudi razdragani u predblagdanskom raspolozenju. Klizaliste je okruzeno s kipovima trubaca u svecanim uniformama i stupovima na kojima se vijore zastave svih zemalja svijeta.
U istom sklopu je vrt u kojem su andjeli s dugackim trubama kao nagovjestaj dolaska sina bozjeg. Fotoaparati samo skljocaju...
A preko puta uz crkvu Sv. Patricka cuveni Saks i cijela fasada okicena svjetlima u obliku pahulja snijega. Na ulici je mnostvo ljudi s pogledima uperenim visoko na zgradu koji s uzdasima odusevljenja prate light show pracen bozicnim pjesmama.
Izlozi Saksa posebna su prica.
Napravljeni su prema knjizi za djecu Snowpeople u 3D verziji. Sve je pokretno i uz audio zapis pravo je kazaliste lutaka koje daje predstavu 24 sata dnevno.
Pred ovim izlozima organizirano prolaze kolone ljudi.
New Yorku i inace ne nedostaje svjetla, a sada kao da se kupa u svjetlosti iz miliona zaruljica.
Prava čarolija!
20.12.2007. u 03:27 sati | 34 Komentara | Print | Link | Na vrh
Eva (Ava) i kucni ljubimci
'
Godina joj je dana i plese kao velika.
07.12.2007. u 03:01 sati | 5 Komentara | Print | Link | Na vrh
Novi trofeji (školjke)
Na Bahamima sam i dalje. Ronim, ronim, ronim...
Moram se pohvaliti s novim školjkama u kolekciji.
cap shell (Purpura patula Linnaeus)
tun shell
triton
Hawk-wing conch
Moon snail
Crown cone
04.12.2007. u 02:48 sati | 6 Komentara | Print | Link | Na vrh
Malo nas je, al' nas ima!
Prije nekoliko dana dok sam u Nassau (Bahami) kupovala hranu ugledala sam covjeka u dresu hrvatske nogometne reprezentacije.
Kako je tako nesto zaista rijetko ili gotovo nemoguce vidjeti u ovom dijelu svijeta, pristupila sam mu, na engleskom jeziku rekla da sam ja iz Hrvatske i da se pitam kakva je njegova veza s Hrvatskom buduci da nosi takav dres.
Za trenutak je stao kao zatecen, a njegov odgovor na tecnom hrvatskom jeziku je bio vise nego zanimljiv.
On nije bio turist s jednog od cruisera kako sam prvotno pomislila.
On je Paul Jukić, Amerikanac hrvatskog porijekla, stalno nastanjen u Clevelandu (Ohio, USA), a na Bahamima boravi vec duze vrijeme kao zaposlenik americke ambasade.
Ozenjen je zagrepcankom, a dok smo mi tako cavrljali, pridruzio mu se i sin Luka.
Paul i Luka strastveni su navijaci Hajduka, a razlog za oblacenje dresa hrvatske nogometne reprezentacije bila je pobjeda Hrvatske nad Englezima i onemogucavanje njihova nastupa na Euru 2008.
Izgleda da je engleska bahatost opcepoznata, a nasladjivanje za njihov poraz siroko rasprostranjeno.
U svim dosadasnjim boravcima na Bahamima, od svih Hrvata srela sam jedino zenu iz Osijeka ( zapravo hrvatsko-talijanskog porijekla) udatu za Kanadjanina talijanskog porijekla koji je na privremenom radu na Bahamima.
Za Paula ja sam bila prva osoba iz Hrvatske koju je sreo na Bahamima. Zato je bio iznenadjen kad sam mu pristupila.
Nas zajednicki zakljucak je bio kako je lijepo sresti nekog "svoga" tako daleko od domovine na mjestu na kojem se takav susret ne desava svaki dan.
Malo nas je, al' nas ima!
03.12.2007. u 02:30 sati | 4 Komentara | Print | Link | Na vrh
