SAMOCA

Nikada me tako ne tisti samoca
k'o blagdanom uvece
dok toplo svijetle domovi tudji,
a rijeka veselih ljudi ulicom tece.

Ne zastaju koraci pred vratima mojim,
promicu dalje u brzom hodu,
a romor kise samo glas bi tvoj
mogao pretvoriti u odu.

Muklo oko mene polaze cama
u slojeve duboke, tamne sjene
i tek bi miloscu bozjom mogao pasti
trak svjetla u moje zjene.