Angelusove propovijedi

Današnji blagdan obilježen je početkom nove godine pa se tako i zove premda sama Nova godina nije neki crkveni blagdan, a samo masovnije slavljenje poklapa se s vremenom izuma tiska i tiskanjem kalendara.
Crkva kao dobra majka pridružuje se radosti slavlja Nove godine i svojim blagoslovom blagoslivlje nadolazeću godinu. Za taj blagoslov nudi nam dva prekrasna biblijska obrasca. Prvi je iz Knjige brojeva (današnje prvo čitanje):
«Neka te blagoslovi Gospodin
i neka te čuva!
Neka te Gospodin licem svojim obasja,
milostiv neka ti bude!
Neka pogled svoj Gospodin svrati na te
i mir ti donese!»
Tim su obrascem nekada hramski svećenici blagoslivljali hodočasnike dok su ulazili u Hram jeruzalemski. Vrhunska želja ovoga blagoslova jest Mir – Šalom kao sveobuhvatni Božji dar, što se u grčkom biblijskom jeziku izražava kao radost, u latinskom zdravlje, a u hrvatskom sreča.
Drugi obrazac jest zapravo odgovor na prvi a njega su pjevali sami hodočasnici kao što danas hodočasnici pri ulasku u marijanska svetišta pjevaju marijanske pjesme. To je današnji psalam:
«Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
obasjao nas licem svojim, da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,
svi puci tvoje spasenje!»
Liturgijski je danas u žiži naše vjerničke pozornosti lik Bogorodice, Majke Isusove i nebeske Majke naše. Današnje evanđelje za nju kaže da je ''pohranjivala sve ove događaje i prebirala ih u svome srcu''. Poslanica pak svetoga Pavla apostola Galačanima uvodi nas u cjelokupno otajstvo Božića koje je i otajstvo našega spasenja. Bog Otac u svijet šalje svoga Sina a po njemu i Duha Svetoga, a sve se to dogodilo po Ženi – Mariji. Po tom otajstvu spasenja Bog nas inicijalno podiže na razinu svojih sinova i kćeri. Sva snaga toga dara jest biti kršćanin koji ima pravo Boga zvati Abba što u aramejskom ima prizvuk tepanja – Tatice. U cijeloj Bibliji samo se Isus služio tom riječi.
Papa Pavao VI. Predložio je današnji dan kao Dan mira. Otajstvo Mira izvire iz današnji liturgijskih čitanja. Uz zdravlje redovito je na drugom mjestu u božićnim i novogodišnjim čestitkama.
Noćas će se slaviti po cijelome svijetu. Danima ljudi, pogotovo mladi, upućuju jedni drugima isto pitanje; gdje ćeš slaviti doček Nove godine. Truditi će se da to bude u ugodnom i intimnom okruženju. Mnogima ipak neće ova noć proći bez bola i to ne samo onima koji su teško bolesni ili žive na rubu bijede. Mnogoj će djevojci potajno kanuti suza kad vidi svoga bivšeg mladića kako pleše ili grli drugu djevojku i obratno. Mnogi će stariji, dok budu promatrali mladost kako se veseli, utonuti u tugu zalivenu pićem. Ovo je kritična noć kada ima u prosjeku puno više samoubojstava među onima koji su osamljeni i napušteni. Ali ima i onih koji će u svojoj redovničkoj ili jednostavno vjerničkoj samotnoj izbi grliti cijeli svijet jednom posebnom ljubavlju koju ''ovaj svijet'' niti poznaje niti može dati. Ona je dar malenog Djeteta rođenog u štali, povijenog i položenog na slamu. Jer njemu dadoše ime Isus – Ješua što u hebrejskom znači Jahve – spašava ili jednom riječju Spasitelj.


Molitva vjernika

Bogu Ocu koji nam je rođenjem svoga Sina darovao spasiteljsku ljubav, uputimo svoje molitve:

1. Crkvu svoju, Gospodine, učini spasiteljicom svijeta, da bude svjetlo u tami. - Molimo te.
2. Papu našega Benedikta, biskupe i svećenike obdari radošću dok naviještaju utjelovljenog Sina tvoga. - Molimo te.
3. Iskaži svoju blizinu, Bože, svima koji trpe oskudicu kao što si to učinio rođenjem malog Božića. - Molimo te.
4. Ispuni domove svojim mirom i čovjekoljubljem po cijelom svijetu. - Molimo te.
5. Daj svakom djetetu mogućnost da odraste u okruženju toplog doma, nježnosti i prihvaćanja. - Molimo te.
6. Nas i našu zajednicu potakni da se zalažemo za ostvarenje plemenitih međuljudskih odnosa, te da budemo darežljivi prema onima koji oskudijevaju. - Molimo te.
7. Uvedi naše pokojne u zajedništvo svetih i blaženih. - Molimo te.

Svemogući Bože ti si rođenjem svoga Sina obnovio u nama ono što je grijeh razorio. Vodi nas svojim Duhom da rastemo u svetosti i pomažemo u preobrazbi ovog svijeta na dobro, po Kristu Gospodinu našem.

Kada se kaže kako bi Sveta obitelj trebala biti uzor našim obiteljima, onda to zvuči nekako nestvarno. Prva pomisao; Isus, sin Božji, Marija majka Božja, sv. Josip samozatajni hranitelj Isusov… Kako bi se naše obitelji mogle uspoređivati s nekim tko toliko odskače od obične naše današnje, moderne obitelji u kojoj nitko za nikoga nema vremena? Gdje su svi rastrgani poslom, školom, naglim tempom života…. Pa ipak niti Sveta obitelj nije baš živjela nekim smirenim, idiličnim životom, kako to znamo vidjeti na tzv. svetim slikama, gdje Marija prede, a Josip kao drvodjelja blanja drvo dok mu mali Isus pomaže. Tu su i golubice koje šeću dvorištem, pa i sami anđeli se ponekad laćaju posla. Takva bajkovita kič predodžba o životu Svete obitelji daleko je od onoga što su oni doista proživljavali.
Bijeg u Egipat, pa onda sve što se s Isusom događalo i što ih je zbunjivalo,kao današnji događaj, kada su Isusa našli u Hramu i kada im je rekao: ''Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?'' (Lk 2, 49-50) Marija će na koncu svoga Sina pratiti na strašnom putu njegove muke i vidjeti najezovitiju smrt nevino osuđenog djeteta.
Ako svetu obitelj ne možemo doslovno slijediti u njezinoj svetosti, ona je tu i zbog milosti koju molimo kako bi naše obitelji bile sretne i blagoslovljene.
Kakva je to sretna i blagoslovljena obitelj ne treba puno objašnjavati. Istina, danas je toliko materijalizam zahvatio ljude da mnogi stvarno misle da je uvjet za sretnu obitelj bogatstvo. Međutim, gotovo svakodnevno smo svjedoci da su upravo imućne obitelji najčešće izložene raznim krizama i da upravo među imućnim obiteljima najčešće dolazi do rastave, dok su im djeca problematična. Što kaže otac osmero djece? Koja je njegova največa sreća? Pa najsretniji je kada se vrati kući i kada ga dočeka osmero zdrave dječice i kada ga zagrle i okupe se oko njega. Možda je netko gledao film ''Mrs. Doubtfire''? Neobičan i zanimljiv film. Roditelji imaju troje prekrasne dječice, ali mušičavi roditelji ne slažu se baš najbolje pa se rastaju. Djeca su dodjeljena majci, a otac je strašno nesretan jer voli svoju djecu. Međutim, prezaposlena majka traži dadilju za djecu, a otac iskoristi priliku, našminka se, stavi periku i obuče kao žena u zaposli se kao dadilja samo da bi bio sa svojom djecom. Kasnije se to ipak otkrije, nastane halabuka, ali se sve smiri kada majka konačno shvati koliko njezin bivši suprug voli svoju djecu, pa odluče ponovno učiti kako zajedno živjeti.
A kako treba zajedno živjeti u obitelji čuli smo od starozavjetnog mudraca Siraha. On nam posreduje prastaru mudrost o skladnom braku, koja kroz silna stoljeća nije izgubina na svježini i suvremenosti: ''Tko časti oca svojeg, dugo će živjeti; i sluša Gospodina tko čini radost majci svojoj.'' (Sir 3, 6). Jednako tako nas sv. Pavao u današnoj poslanici Kološanima uči kakva treba biti skladna kršćanska obitelj. Istina, muževi rado čuju kad Pavao kaže: ''Žene, pokoravajte se muževima'', ali isto tako rado prečuju kada Pavao kaže: '' Muževi, ljubite žene kao što je Krist ljubio Crkvu..''
Ne bježe djeca iz one obitelji gdje se roditelji poštuju, a prema djeci iskazuju odgovrnu ljubav. Ili će se ipak teže odlučiti za bijeg iz obitelji u kojoj ima prave obiteljske topline, sklada i mira, nego iz onih obitelji gdje vladaju svađe, agresivnost alkoholizam, ljubomora, emotivna nezrelost roditelja….
Rad i red, dvije su čarobne riječi koje na čudesno djelotvoran način odgajaju djecu.

Međusobnu ljubav i sklad podržava Božji blagoslov u onim obiteljima u kojima nema psovke, pijanstva; u kojima je red i marljivost natopljena molitvom, a iznad svega nedjeljna i blagdanska Euharistija – hrana mira, zajedništva i milosti Božje. Amen.

Molitva vjernika

Pomolimo se Ocu nebeskomu koji nam po primjeru sv. Obitelji daruje uzor života i svetosti.

1. Daj, Gospodine, da svoju svetu Crkvu doživljujemo kao veliku obitelj u kojoj se međusobno poštujemo i cijenimo kao prava braća i sestre, - Molimo te.
2. Posebno molimo za sv. oca, biskupe i svećenike, kako bi u Crkvi promicali zajedništvo vjernika, kao i zajedničku skrb za obitelji, - Molimo te.
3. Danas molimo za sve obitelji svijeta, da budu rasadnici iz kojih će izači novi naraštaji, zdravi i spremni izgrađivati bolji i plemenitiji svijet, - Molimo te.
4. Umnoži, Gospodine, mir, ljubav i zajedništvo u obiteljima, - Molimo te.
5. Daj da donositelji zakona o obitelji budu vođeni istinskom željom da pomognu kako bi u svakoj obitelji djeca imala topli dom i kako bi obitelji bile što brojnije, - Molimo te.
6. Vodi naše mlade da razmišljaju o osnivanju skladnih obitelji na kršćanskim načelima, - Molimo te.
7. Našu ti pokojnu braću i sestre preporučamo da ih primiš u zajedništvo nebeske obitelji, - Molimo te.

Dobri Oče, svojom neizmjernom ljubavlju bdiješ nad nama. Prati nas svojom milošću i pomaži nam u kušnjama ovog života te nam udijeli obilje dara Duha Svetoga, kako bismo ti u slozi i ljubavi pobožno služili, koji živiš i kraljuješ, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

POLNOĆKA


1. čitanje: Iz 9, 1-6
Psalam: 98, 1-2a, 11-12, 13
2. čitanje: Tit 2, 11-14
Evanđelje : Lk 2, 1-14

Ono što nisu u stanju svi navjestitelji i propovjednici učiniti to će učiniti otajstvo Božića i privući k sebi sve ljude dobre volje, koji će ove noći krenuti put rasvjetljenih crkava i crkvica, malih seoskih kapela i velebnih katedrala da bi uvijek istim zanosom slavili blagdan rođenja Sina Božjega – malog Božića.
Rođenje Isusovo je obznana Božje ljubavi, darivanja, dobrote i strpljivosti. Bog je svoju ljubav prema čovjeku očitovao tako što je svoga jedinoga Sina, drugu Božansku Osobu poslao k nama da bude jedan od nas, nama u svemu jednak osim u grijehu. Da nas svojom riječju poući da smo svi mi djeca Božja. Da nas svojom žrtvom spasi i otkupi. To je posebno istaknuto u današnjoj poslanici: « Očitovala se Ljubav Božja, spasiteljica svih ljudi…» Ista ta misao pretočena je u našoj božićnoj pjesmi »Ljubav Božja prevelika…» (Oj pastiri).

Nočas su naša mjesta i gradovi posebno rasvijetljeni. Pročelja mnogih kuća ukrašena su tisućama sitnih sijalica. U domovima i parkovima ukrašeni borovi. Izlozi se sjaje od ukrasa i poklona.... Ozbiljnijem vjerniku nameće se pitanje; što mi to zapravo slavimo? Čemu služi ta božićna idila? Dali je to samo sjajna priredba, kojoj je cilj unijeti u sumornu svakidašnjicu toplinu i svjetlo koje nedostaje u ovo doba godine? Kad se k tomu još doda bajkovitost običaja djeda mraza ili božićnjaka, kao i ''običaj'' da se u božićno vrijeme darujemo, posjećujemo i nastojimo stvoriti privid u kojemu caruje ljubav i međusobna sloga, a kada blagdani prođu zagrebemo u životnu svakidašnjicu, koja je daleko do svega toga sjaja i bajkovitog raspoloženja. Ne jedna će televizijska postaja ove noći dati pokoju sentimentalnu životnu pričicu koja treba imati posebno sretan svršetak, toliko sretan da će izmamiti i pokoju suzu...., a sve to da podcrta, da naglasi, nešto što bismo bez ikakvog pretjerivanja mogli nazvati božićnom bajkom.
Stariji se sjećaju potresnih izviješća iz Bijafre i strahota koje su uslijed gladi najviše pogodile one najmanje. Jeziva slika malog djeteta, od kojega su ostale samo kosti i koža, koje puzi po zemli, a iza njega već se prikrada strvinar, obišla je svijet. Pa ipak i te godine raskošno se po svijetu slavio Božić, začinjen skupim poklonima i uobičajenom božićnom idilom. Kao mlad svećenik, te sam godine na mjesto gdje su obično stajale jaslice, postavio pano na kojemu je u sredini bio poster s tim djetetom iz Bijafre, a uokolo slike ratnih razaranja i stradanja nevinih ljudi....
Te su neobične jaslice izmamile tek nekoliko kritika; a zašto ste velečasni ove godine uskratili radost našoj dječici?
Danas, kao stariji, a možda i sam naviknut na nešto što se zove ''božićna idila'', više ne pokušavam djelovati na jedan tako šokantan način, ali svima onima, koji traže dublji smisao blagdana Božića, strpljivo razotkrivam pravu životnu poruku blagdana rođenja Sina Božjega, koja je bila sve, samo ne bajkovita i idilična. A i posebni Božji zahvat u našu povijest sigurno se nije dogodio samo zato da bude povod setimentalnom uljepšavanju naše sive svakidašnjice, nego poziv onima koji su Boga upoznali, da tako žive da i sami postanu sinovi i kćeri onoga koga Objava zove Emanuel, što znači 'Bog s nama'. Amen.



Molitva vjernika

Bogu Ocu koji nam je rođenjem svoga Sina darovao spasiteljsku ljubav, uputimo svoje molitve:

1. Crkvu svoju, Gospodine, učini spasiteljicom svijeta, - Molimo te.
2. Papu našega Benedikta, biskupe i svećenike obdari radošću dok naviještaju utjelovljenog Sina tvoga, - Molimo te.
3. Iskaži svoju blizinu, Bože, svima koji trpe oskudicu kao što si to učinio rođenjem malog Božića, - Molimo te.
4. Ispuni domove svojim mirom i čovjekoljubljem po cijelom svijetu, - Molimo te.
5. Daj svakom djetetu mogučnost da odraste u okruženju toplog doma, nježnosti i prihvaćanja, - Molimo te.
6. Nas i našu zajednicu potakni da se zalažemo za ostvarenje plemenitih međuljudskih odnosa, te da budemo darežljivi prema onima koji oskudijevaju, - Molimo te.
7. Uvedi naše pokojne u zajedništvo svetih i blaženih, - Molimo te.

Svemogući Bože ti si rođenjem svoga Sina obnovio u nama ono što je grijeh razorio. Vodi nas svojim Duhom da rastemo u svetosti i pomažemo u preobrazbi ovog svijeta na dobro, po Kristu Gospodinu našem.



BOŽIĆ
DANJA MISA

1. čitanje: Iz 52, 7-10
Psalam: 98, 1, 2-3b, 3cd-4. 5-6
2. čitanje: Heb 1, 1-6
Evanđelje: Iv 1, 1-18

'' i Riječ tijelom postade i nastani se među nama.''



Kada bi danas na Božić pogaslili sve ove sijalice koje trepere, kada bi maknuli, sav ovaj nakit, jaslice, borove, kada bi umjesto božićnog ručka na stol stavili neko najednostavnije jelo; pitam vas što bi od Božića ostalo među nama?
Što je zapravo Božić? Zar je on zaista samo ovo nabrojeno? Ili još možda tek neki osjećaj koji je preostao iz djetinjstva, ali s kojim ne znamo što bi?
Ako stvarno vjerujemo da se Bog utjelovio, da je Sin Božji, druga Božanska osoba uzeo ljudsko tijelo i postao čovjekom, onda bez gore nabrojenog dekora ne bismo trebali osjetiti prazninu ako ga ne bi bilo.
Nije tome tako davno, kada je u nekim zemljama istočne Europe Crkva bila progonjena jednako kao u prvim kršćanskim vremenima. Još uvijek u nekim zemljama, kao u Kini npr. Crkva živi u skrovitosti – svojevrsnom podzemlju. Oni koji su preživjeli komunističke logore, ta strašna mučilišta ljudi, svjedoče kako su upravo tamo, u najdubljoj skrovitosti proživljavali otajstvo Božića kao nikada prije niti kasnije. Božić je za njih bio u punom smislu ono što i jest – utjelovljenje Sina Božjega u srcu vjernika. Njihovi su ih mučitelji na današnji dan na poseban način izvrgavali raznim mukama i poniženju, ali oni su s toliko unutarnje snage sve to podnosili, jer njima je otajstvo Božića bilo toliko blisko i razumljivo, a snaga vjere toliko jaka da su ih tjelesne patnje, dapače, jačale.
Božić je blagdan čovjekovog dostojanstva, jer poruka Božića jest da se Bog utjelovio zbog nas ljudi. Isusovo utjelovljenje poziv je čovjeku da u Sinu Božjem gleda svoga uzvišenog brata, ''koji nam je u svemu jednak osim u grijehu''. Stoga je Božić poziv da uzdignemo svoje glave i spoznamo da je Bog među nama kako bi obnovio dostojanstvo naše pale naravi. Ljudska je narav pala tada kada je čovjek prestao misliti na Boga. To se trajno ponavlja kroz povijest, tako da posljedice bezbožnosti možemo vidjeti na svakom koraku. Čovjek bez Boga nije niti čovjek niti životinja, on je jednostavno rob svojih bolesnih utvara koje ga preplavljuju, zarobljuju i ubijaju. Kako je tužno promatrati tisuće i tisuće mladih ljudi, koji još nisu pravo počeli niti živjeti kako odustaju od života, kako se odaju narkoticima, ljenčarenju koje ih vodi u besciljnost, a ova često direktno u smrt.

Kad dođe proljeće vidimo ptice kako radosno pjevaju, kako grade svoja gnijezda. Vjeverice i ostala živa bića skakuću i raduju se životu, samo čovjek, za kojega se više ne kaže; najuzvišenije stvorenje Božje, nego najsavršeniji proizvod evolucije; dakle taj čovjek više ne zna što je radost života. Njegova radost je ''šprica'', narkotici, pljačka, razularen život, bez smisla, s jedinim ciljem uživati dok se da i može, a onda smrt. Smrt je sve što ostaje na kraju bolesnom čovjeku bez Boga, stoga su sve glasniji zahtjevi za pravom na eutanaziju ili bezbolnu smrt.
Čovječe, želiš li biti sretan, sjeti se da si stvoren na sliku Božju, koja je doduše iskrivljena grijehom, ali je Kristovim utjelovljenjem ponovno uspostavljena. Stoga u utjelovljenju Sina Božjega trebamo gledati njegovu pruženu ruku milosti kojom nas želi izvuči iz zagrljaja smrti. One smrti koju je neprijatelj čovječanstva đavao premazao zamamljivim bojama užitka da bi zasljepljenima, koji ne poznaju Boga bila što primamljivija.
Istina, da će mnogi reči kako vjeruju u Boga, ali na žalost to nije Bog koji je po Isusu došao među nas da nas spasi nego neko božanstvo koje bi tobože, kao neka nadprirodna sila trebalo priskočiti u pomoć kada nam zatreba. Izraze takve jadne vjere možemo vidjeti na nogometnim igralištima kada se nogometaši križaju kako bi postigli gol. Izraze takve vjere možemo vidjeti u vješanju krunica i svetih sličica i kipića u automobilima, koji bi nas tobože trebali zaštititi od nesreće, premda ti isti vozači psuju Boga i svetinje vjere. To je magija, praznovjerje, kao što je svojevrsno praznovjerje kada mislimo da smo unošenjem bora, nakita i štalica unijeli u svoju kuću Božić. Ili, kada jednim posjetom svoje župne crkve za Božić mislimo da smo kršćani.
Božić je vjera u Sina Božjega koji se rodio da nam pomogne kako bismo obnovili svoje ljudsko dostojanstvo i kako bismo u pravom smislu te riječi bili najuzvišenija stvorenja Božja na ovom svijetu. Tek tada i ti ukrasi i svjetla i štalice i borovi… zadobivaju svoj smisao u pravoj vjeri. Amen.



Molitva vjernika

Na blagdan rođenja našega Gospodina uputimo molitve nebeskom Ocu za Crkvu i cijeli svijet:

1. Za tvoju svetu Crkvu da radost spasenja koju je od tebe primila velikodušno dijeli svakom čovjeku, - Molimo te.
2. Za kršćane; da budu vedri svjedoci tvoje utjelovljene Riječi, - Molimo te.
3. Za sve koji su na vlasti da se zalažu za pravedan mir i socijalnu pravednost, - Molimo te.
4. Za nas okupljene; da budemo uz nevoljne, osamljene, žalosne i sve one koji su potrebni naše pomoći, - Molimo te.
5. Za dar prave radosti kojoj je ishodište u jednostavnosti i skromnosti. – Molimo te.
6. Za mlade; da ih otrov omamljenosti darovima ovoga svijeta ne otkine od Izvora vječnog života. – Molimo te.
7. Za naše pokojne; da po tvome milosrđu zadobiju mjesto u vječnoj radosti, - Molimo te.

Nebeski Oče, usliši naše molitve koje smo ti uputili po tvome novorođenom Sinu Isusu Kristu. Amen.

1. Čitanje: Iz 7, 10-14
Psalam: 24, 1-2. 3-4ab. 5-6
2. Čitanje: Rim 1, 1-7
Evanđelje: Mt 1, 18 - 24

''Rosite, nebesa, odozgor – Nek se rastvori zemlja da procvate Spasiteljem!''

Ovim vapajem započinje današnje adventsko bogoslužje; vapaj, koji je postao zaštitnim znakom došašća. Antifona, koja prizivlje Spasitelja odjevena je u raskošne slike uzete iz prirode. Spasitelj će niknuti iz posvećene utrobe Djevice Marije, stoga je i ona u žiži Došašća. Prečista Djevica advent je naših nadanja jer po njoj se rodilo ''mlado Sunce s visine''. On će biti Emanuel, što znači s – nama – Bog. Ujedno on je Znak svima nama. On je naša Zvijezda vodilja koju nije teško slijediti jer mu je svjetlost prosuta kroz milenije ljudske povijesti. Njegovi milosni prosjaji okupljaju Božji narod i posvećuju ga.
Kada nadođe Božić uzbibaju se duše vjernika. Pa i oni najokorjeliji ne mogu odoljeti svjetlu Sina Božjega, nego kreću put crkve da s ostalom braćom i sestrama razdragano pjevaju Novorođenomu.
''Podignite vrata, nadvratnike svoje da uniđe Kralj slave!'' To je svečani poziv koji smo čuli u današnjem psalmu, a upućen je nama. Ne vrata kuće nego vrata svoga srca! Neka uđe nebeski Gost onako kako to Kralj ulazi i svojim svjetlom obasja svakog pojedinca, naše kršćanske zajednice, župe, našu domovinu i cijeli svijet.
Istina, svijet je pun 'tame' i protivi se svjetlu Sina Božjega, stoga se to svjetlo teško probija u mračne kuteve ljudske sebičnosti i otuđenosti od Boga.
Tu smo mi, pozvani da budemo navjestitelji toga Svjetla neopoganima našeg vremena, kako to čitamo u današnjoj poslanici sv. Pavla Rimljanima.
Svaki onaj koji je u ime Kristovo kršten na svoj je poseban način pozvan u apostolsku službu da bude svjedok i navjestitelj – širitelj Svjetla, a tom ćemo se pozivu to lakše odazvati što ćemo biti svjesniji da je on uz nas – naš Emanuel što znači s-nama-Bog. Amen.

Molitva vjernika

Onomu, koji je u krilu Djevice postao čovjekom uputimo svoje molitve.

1. Crkvi svojoj daj hrabrosti i jaku vjeru, da poput Marije kroči putem spasenja. – Molimo te.
2. Papu, biskupe i svećenike potiči, kako bi radosna srca vodili tvoj narod luci spasenja. – Molimo te.
3. Progonjenima zbog pravednosti, pošalji snagu i utjehu da ustraju u svojem proročkom poslanju. – Molimo te.
4. Utješi one koji trpe zbog ratova, neimaštine i drugih prirodnih nepogoda. – Molimo te.
5. Onima koji su pritisnuti teretom grijeha daj snage da se oslobode okova zla. – Molimo te.
6. Mladosti našoj podaj duh jakosti i vjere da stanu na stranu dobra, istine i pravednosti. – Molimo te.
7. Našu pokojnu braću i sestre uvedi u prostranstva svjetlosti i mira. – Molimo te.


Primi, Gospodine, ove naše molitve i daj nam snage da pobjeđujemo iskušenja vremena u kojemu živimo. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

1. Čitanje: Iz 35, 1-6a. 10
Psalam: 146, 6c-7ab. 9-10
2. Čitanje: Jak 5, 7-10
Evanđelje: Mt 11, 2-11



''Božji siromasi'' predmet su Božje ljubavi i brige.
Možda je ova tvrdnja teže vidljiva u stvarnom životu zbog buke bogatih i silnih. Zbog nevjere u Kraljevstvo Božje koje je odvijeka i traje vječno, a u ovom svijetu i za ljude ''ovoga svijeta'' prolazi samo ono što je tu, sada, na dohvat ruke. Njihova životna mudrost sastoji se u nastojanju da se iz života izvuče što više užitaka svake vrste, poput soka iz limuna, a kad si star, slab i nemoćan najbolje da te i nema – iscijeđeni limun više nema vrijednosti, rješenje u budućnosti bi trebala biti eutanazija.
Koliko suza, koliko gorčine u srcima ostarjelih koje u kući više nitko ne poštuje. Kao da svima smetaju. Više nisu korisni.
Takvom svijetu i takvom mentalitetu suprotstavlja se Božji glas koji dopire do nas, a koji nas poziva da s Bogom gradimo svoj život; kako bismo poživjeli i dobro da nam bude na zemlji – četvrta Božja zapovijed!
Svijest o jednom drugom i drugačijem svijetu koji postoji iznad ovog obezglavljenog i izopačenog načina života dopire do nas kao glas iz daljine. To je proročki glas vječnog Adventa.
Advent kroz Objavu prizivlje radost, posvješćuje molitvu Očenaša iz kojega izbija vjernički poklik: '' Dođi kraljevstvo Tvoje!''
Adventska radost ispunjena nadom dar je koji ''ovaj svijet'' niti poznaje niti ga može dati.
Vjernik uronjen u otajstvo Kraljevstva nebeskog sve što radi, radi s Bogom i po Božju, što znači da je pobožan.
Ove nedjelje naš vjernički pogled usmjeren je prema onoj našoj braći kojima je potrebna naša pomoć. Dakako, djelotvorna ljubav prema bližnjima uvjek bi trebala biti sastavnica naše pobožnosti, ali postoje neki određeni dani u godini kada intenzivnije i udruženo prikupljamo sredstva i pronalazimo načine kako pomoći onima koji su u nevolji.
Ako je ovaj svijet bezdušan u svojoj sebičnosti i gramzljivosti, mi, koji smo svoj pogled upravili prema Kraljevstvu nebeskom i Kristovu dolasku među nas, trebamo posebno biti osjetljivi za one koji su kod Boga privilegirani, a to su ''Božji siromasi''.
Kada dobro razmislimo o svojem vjerničkom pozivu, trebala bi nas ispuniti radost što se bavimo Božjim poslom. Dajući i pomažući onoma koji nas trebaju, jer naše ruke postaju Božje ruke, od Boga blagoslovljene, a mi istinska djeca Božja koja vrše volju Očevu. Amen.


Molitva vjernika

Gospodinu, komu su za života na zemlji na srcu bili siromašni i zapostavljeni, iznesimo svoje molitve.

1. Neka tvoja Crkva bude luka utočišta za sve koji su poniženi, jer su siromašni, za sve grešne, odbačene..... – Molimo te.
2. Podaj Duha svoga onima koji imaju, koji su na položajima, da ne okreću svoga lica od onih kojima je potrebna pomoć. - Molimo te.
3. Potakni plemenite i sposobne ljude da se još više zalažu za pravednost, posebno u našoj domovini. – Molimo te.
4. Utješi one koji su bolesni i stari, te trpe i teško podnose; osamljenost, nebrigu svoje rodbine i ukućana.... – Molimo te.
5. Daj onima koji se smatraju vjernicima i kršćanima, a vrše odgovrne službe u društvu, da osjete glas savjesti kako bi se zauzeli za sve kojima je potrebna pomoć. – Molimo te.
6. Sačuvaj našu mladost pred bezosjećajnim nasrtajem sebičnosti i drugih stranputica takozvanog ''uspješnog društva'' što dolazi iz otuđenog svijeta od Boga i bližnjega. – Molimo te.
7. Uvedi duše naših pokojnih u prostranstva svjetlosti i mira. – Molimo te.

Gospodine Isuse, ti si rekao: 'što god učinite jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili', usliši ove naše molitve i daj da te nasljedujemo u ljubavi prema svakom čovjeku. Koji živiš i kraljuješ u vjekove. Amen.

Radujem se u Gospodinu,
radujem, duša moja kliče u
Bogu mojemu, jer me odjenu
haljinom spasenja, zaogrnu
me plaštem pravednosti
kao nevjestu, urešenu nakitom.
(Iz 61, 10)

Nama, izabranicima Božjim dan je ovaj uzvišeni blagdan Blažene Djevice Marije na duhovnu radost.
Sveti Pavao u Paslanici Efežanima blagoslivlje Boga koji nas u Kristu izabra 'prije postanka svijeta' da budemo sveti i bez mane pred njim…
Nesmotreni roditelji ponekad u nevezanom razgovoru 'otkriju' svome djetetu kako se rodilo slučajno jer nije bilo u planu. Još ako se to 'otkriće'' dogodi u osjetljivoj dobi odrastanja, nastaje trauma za cijeli život. Dakle, nisam bio u planu – neželjen! Tu spoznaju i tu unutarnju ranu ne mogu isprati nikakva naknadna uvjeravanja tipa; pa mi te volimo, odmah smo te zavoljeli…
Povodom dvijestote obljetnice rođenja Charlesa Darwina, puno se govorilo o tzv. darvinizmu, odnosno evoluciji koja tumači porijeklo životinjskih vrsta. Pa ako znamo da je teorija evolucije bila svojevrsna biblija ideološkog ateizma gotovo dvije stotine godina i premda sama teorija evolucije nije i ne mora biti u suprotnosti s Božjim stvaralačkim planom, ipak, obuzme nas jeza na pomisao; zar smo mi samo nešto inteligentnije životinje koje u svemu dijele sudbinu svojih srodnika? Ako je tako, onda su u pravu filozofi, poput Arthura Schopenhauera ili pjesnici poput G.G. Bayrona, koji su zastupali metafizički pesimizam i filozofski negativizam, prokljinjući svijest kojom tek spoznajemo našu bijedu i tragični usud o čemu govori i prvi pisani spomenik – Gilgameš ep.
Suvremeni svjetonazor građen na novim znanstvenim spoznajama daje nam daleko pozitivniju sliku svijeta i otvara vrata nade kako vjera, ta vječna pratilja čovjeka ima svoje opravdanje i nije velika fatalna zabluda niti bijeg od stvarnosti iz straha, nego put prema stvaralačkoj svjetlosti koju zovemo Bog.
Tako smo u Božjem planu prije postanka i to neizmjerljivo ljepši i uzvišeniji nego si to samo možemo i zamisliti.
Crkvena tradicija, koja je iznjedrila naš današnji blagdan Bezgrješnog Začeća, a kojoj je dogma, proglašena 8. XII 1854. g. od pape Pia IX. tek kruna; ta tradicija posegnula je u bogatu riznicu biblijske predaje kako bi sam blagdan zasjao u najljepšem sjaju duboke poruke na kojoj je utemeljeno naše spasenje.
Ono što su sveti oci prvih stoljeća dobro znali i prakticirali, a što bi mi suvrmenim govorom mogli nazvati opća umreženost Objave za sva vremena, to nam danas pomalo i stidljivo otkriva suvremena znanost na svim područjima u odnosima svega postojećeg.
Tako nam biblijski izvještaji, poput božanske sinfonije posvješćuju Božji zahvat u našu povijest, pavlovskim govorom rečeno; prije postanka svijeta. Marija bi izuzeta tragičnih posljedica jedne iskonske drame, a koja nikada nije dovršena, jer sinovi ljudski ''sa stabla spoznaje dobra i zla'' još uvijek ubiru krive plodove, posljedice čega su to tragičnije što je moć izbora veća, a sredstva jača i učinkovitija.
Nova Eva, 'žena obučena u sunce, mjesec pod njezinim nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda', to je Bezgriješno Začeće, koja porodi Sina i pobježe u pustinju pred zmijom, zmajem plamene boje koji želi proždrijeti Dijete…
Ako nam je taj arhaičan govor prebajkovit, onda umjesto da tražimo plamenog zmaja u nekoj špilji ili gorskom procijepu možemo ga potražiti u njegovim velebnim hramovima svjetske moći u kojima se bezdušno kroje sudbine milijuna nezaštićenih ljudi širom svijeta. U tim se centrima nudi i 'zaštita', oblik suvremenog ropstva. Tu sve prolazi samo ne Bog i njegova Crkva i to ona Crkva u kojoj se časti žena obučena u sunce, sunce Božje milosti – Marija.
Stoga ju puk ne zaziva uzaludno svojom zaštitnicom i odvjetnicom, jer ona je Zlu satrla glavu rodivši Spasitelja Gospodina našega u kojemu nam je spas i zaštita pred lažnim bogovima ovoga svijeta koji opslužuju Zvijer novoga doba. Amen.

1. Čitanje: Iz 11, 1-10
Psalam 72, 1-2. 7-8. 12-13. 17
2. Čitanje: Rim 15, 4-9
Evanđelje: Mt. 3, 1-12


Jedne godine, na drugu nedjelju došašća, upravo sam tumačio današnje proroštvo Izaijino, kako će 'vuk prebivati s janjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti a dječak nijh će voditi….'; kadli se oglasi maleni dječak koji je stajao ispred ambona i bistrim očicama pratio što ja to govorim: ''Znaš velečasni ja ti ipak mislim sa si vuk i janje nikada neće biti dobri'', glasno je rekao mali. Svi su se u crkvi slatko nasmijali dok sam, moram priznati, ostao zbunjen i da ne povrijedim dijete samo sam odgovorio da je najvjerojatnije u pravu i započeo moliti vjerovanje.
Dakako, taj alegorijski proročki govor, koji svi dobro poznajemo, lijepo je slušati, no, ima li to samo slušanje neke koristi, kad svi znamo da je tako nešto u svagdašnjem životu neostvarivo isto kao što je u životinjskom svijetu neostvarivo prijateljstvo između vuka i janjeta?
A zašto je neostvarivo? Iz vrlo jednostavnog razloga što nitko od nas nije spreman prihvatiti takav govor kao poziv na djelovanje, promjenu, prihvaćanje nečeg kvalitativno sasvim novog. Mi imamo 'svoje' neprijatelje. Upravo tako, oni su 'naši' jer su nam potrebni. Potrebna nam je doza mržnje kao ovisniku o kofeinu šalica kave. 'Oni tamo neki' su krivi. Kad njih ne bi bilo sve bi na svijetu bilo u redu, naravno uz samo jednu 'sitnicu' da se mi sami promijenimo. A to je tako teško da je puno lakše imati rezervnog krivca koji opstruira naša 'plemenita' i 'pozitivna' nastojanja da promijenimo svijet. Stoga i na našim propovijedima ima dosta 'onih tamo', zločestih. Kad njih ne bi bilo život bi bio…..tako nesnosan jer bismo ostali sami sa svojom bijedom koju ne bi imao tko zasjeniti svojim crnilom.
U životopisima nekih svetih čitamo kako su došašvši u crkvu i čuvši u evanđelju Isusov poziv upućen onima koji žele biti savršeni neka prodaju sve što imaju, neka podijele siromasima, a onda neka pođu za njim… i kako su bez promišljanja prihvatili taj Isusov poziv i pošli za njim… A mi svake godine slušamo barem nekoliko puta taj i slične pozive na obračenje, pa ništa. Ni pomaka ni napredka, uvijek isto, ako ne i gore. Tko su ti rijetki i duhovno veliki, a tko smo to mi i što to s nama kao vjernicima nije u redu?
Sveti Pavao je naš vjernički život uspoređivao s nekom vrstom športa. Ne mogu svi jednako brzo trčati, ali bitna je volja i neodustajanje. I od sitnih kamenčića može se sagraditi velebni grad. U duhovnom životu dvije stvari su bitne: neodustajanje i nezavaravanje. Čemu se zavaravati da nam je za naše slabosti, padove i neučinkovitost kriv netko drugi, kad dobro znamo da su uzroci svih neuspjeha upravo u nama?
Prvi korak je priznati svoju slabost. K Ivanu Krstitelju su dolazili ljudi različitih profesija nakani sprati svoje grijehe krštenjem u Jordanu. Oni su otišli opravdani, samo oni iz farizejske i saducejske sljedbe, koji su druge potcjenjivali, a sebe uzvisivali, od rezolutnog Božjeg čovjeka čuše da su 'leglo gujinje'.
Ivan je krstio vodom, a mi se danas obraćamo Onomu koji krsti Duhom Svetim.
Prvi korak je da priznamo svoju nemoć u 'skrušenoj i valjanoj ispovijedi', a drugi je jednako tako važan; da Gospodina zamolimo za pomoć da u sebi pobijedimo zlo. Kad konačno ugledamo 'one tamo' ne kao izvor zla, nego kao slabe i grješne ljude poput nas samih tada smo na putu pravog Adventa koji će nam jednog dana otvoriti vrata svjetla Kraljevstva nebeskog, pa makar stigli među posljednjima na sam cilj. Amen.

Pustinja
Pustinja ne mora uvijek biti pustoš, praznina, odsutnost života.... U biblijskoj i duhovnoj tradiciji, pustinja je mjesto mira i susreta s Bogom. Mnoge Bogu posvećene osobe tražile su pustinu. U potpunom miru i tišini nalazili su okvir za uranjanje u tajne Božjeg svijeta. U pustinji se doživljava Božja blizina bolje nego bilo gdje drugdje.
S druge strane, postoje pustinje i pustoši u životima ljudi koji su okruženi vrevom i trajnim nemirom, jer nisu našli pravi izvor unutarnjeg mira. Oni su zarobljenici pustinje koja je beživotna pustoš. Takva pustinja ne može ''procvjetati'' životom, pa ljudi bježe sami od sebe, tražeći trenutne radosti i zadovoljstva izvan sebe. U kupovini i trošenju. U ludim zabavama i bježanju od sebe. Tako se u dušama mnogih naših suvremenika, već od djetinstva nastanilo mrtvilo umjesto punine života i životne radosti kojoj je izvor sam Bog.

Molitva vjernika

Bogu, izvoru milosrđa, koji nas poziva na obraćenje, iznesimo svoje molitve.

1. Za Crkvu, da bude utočište onih koji traže i mole Božju blizinu. – Molimo te.
2. Za papu, biskupe i svećenike, da gorljivo, poput Ivana Krstitelja, pozivaju na obraćenje i ''poravnavanje putova'' kojim idemo u susret Gospodinu. - Molimo te.
3. Za sve kršćane, da ne zaborave djela milosrđa, te pruže konkretnu pomoć onima koji žive na rubu egzistencije. – Molimo te.
4. Gospodine, snagom svoje milosti mijenjaj svijet da u njemu umjesto profita i uspješnosti bude više solidarnosti i međusobnog pomaganja. – Molimo te.
5. Za sve one koji se nalaze u pustinji životne praznine, da čuju tvoj Glas i da te slijede. – Molimo te.
6. Za naše mlade, da upoznaju veličinu tvoje ljubavi koja nadilazi surogate prave ljubavi. – Molimo te.
7. Za naše pokojne da budu dostojni ugledati svjetlost tvoje blizine. – Molimo te.

Dobri Bože, neka u nama procvjetaju suhe grane nade, pa da ti budemo blizu svojim molitvama i razmišljanjima. To te molimo po Kristu Gospodinu našem. Amen.