Angelusove propovijedi

Prvo čitanje Jr 33,14-16
Psalam Ps 25,4b-5.8-10.14
Drugo čitanje 1Sol 3,12-4,2
Evanđelje Lk 21,25-28.34-36



Prvom nedjeljom došašća ili adventa započinje liturgijski ciklus koji zovemo crkvena godina.
Crkvena godina opečačena je blagdanom Božića i Uskrsa oko kojih je naglašeno božićno i uskrsno vrijeme. Tim vremenima predhodi ozbiljna priprava. Tako božićnom vremenu predhodi priprava koja traje četiri nedjelje adventa ili došašća, dok uskrsnom vremenu predhodi četrdeset dnevna priprava koju zovemo korizma. Sve ostalo je vrijeme kroz godinu, odnosno, nedjelje kroz godinu. To vrijeme raspoznajemo po karakterističnoj zelenoj boji. Liturgijske boje imaju značajnu ulogu tumačenja određenog liturgijskog vremena. Tako zelena boja označava život i to milosni život s Bogom kroz liturgijsku godinu. Bijela, odnosno zlatna boja tumači uzvišenu svečanost ukrsnog i božićnog vremena dok ljubičasta, boja korizme i adventa, u sebi sadrži dvije boje; crvenu i plavu. Crvena je boja žarke čežnje i ljubavi, a plava boja neba, boja za Boga. Ljubičasta je boja, boja tihog iščekivanja dolaska ili pohoda Gospodinova, koji se događa na više razina.
Tako današnje evanđelje, proročkim govorom, navješta Isusov konačni dolazak na kraju vjekova i sugerira da bi naš život trebao biti u znaku trajnog iščekivanja konačnog dolaska Gospodina. To iščekivanje karakterizira budnost. Suprotnost toj budnosti je ''otežalost srca''. Mi bismo rekli tromost kao posljedica proždrljivosti, pijanstva i životnih briga.
Proždrljivost kao stil jednog hedonističkog načina života, ali i svaka druga pohlepa i nezasitnost u direktnoj su suprotnosti koju traži ''budnost'', što nije ništa drugo nego duhovnost ili produhovljenost.
Tako i pijanstvo ima cijelu paletu inačica. Nije to samo opijanje alkoholom, ili danas toliko prisutnim drugim ovisnostima, posebno kod mladih. Postoji pijanstvo vlašću, slavom….
''Otežalo srce'' tromo je i u suprotnosti svijetu duha kojega karakterizira ''budnost'', a koja se jača postom i molitvom.
Druga razina ili vid Isusova dolaska događa se kroz proslavu blagdana. Advent nas priprema za blagdan Kristova rođenja koji se događa na duhovnoj razini i nema gotovo ništa sa slavljeničkim običajima koji pogoduju proždrljivosti, pijanstvu i svekolikoj materijalnoj razmetljivosti.
Treća razina iščekivanja Isusovog dolaska primjerena je svakom vjerniku kao plod njegove osobne pobožnosti i ljubavi prema Spasitelju. To iščekivanje nije vezano uz neko određeno vrijeme ili blagdan. Pohod božanskog Kralja događa se u skrovitosti vjerničkog srca koje u poniznoj molitvi iščekuje njegov dolazak. To je trajni advent ili došašće za sve one koji su izabrali Gospodinov put spasenja.
Tako shvaćena budnost očituje se kod mnogih kršćana u prihvaćanju misa zornica. Ranim ustajanjem i odlaskom na sv. misu vjernik ispovijeda svoju budnost i pripravu za Kristov dolazak. Zornice su posebno obojene marijanskom pobožnošću, jer ona je Zora našeg spasenja budući je nosila i rodila Sina Božjega, a njezin život u svojoj skovitosti ispunjen pobožnim iščekivanjem svojevrsni je prototip kršćanskog Adventa. Amen.


Molitva vjernika

Ispunjeni tihom adventskom radošću, uputimo svome Stvoritelju smjerne molitve i prošnje.

1. Blagoslovi, Gospodine, svoju Crkvu adventskom radošću da strpljivo i ustrajno očekuje blaženo vrijeme pohođenja Sina čovječjega kako bi njegovim Duhom ispunjeni spremno naviještali silna djela koja nam je učinio, - Molimo te.
2. Ispuni snagom Duha našeg svetog oca, da svoje stado hrabro vodi u susret Dobrom Pastiru, - Molimo te.
Približi nam duh pobožnosti naše nebeske Majke Marije da i mi u pobožnosti i jednostavnosti života išćekujemo blaženi čas pohođenja Sina Božjega, - Molimo te.
3. Marija je zora spasenja jer je rodila Sunce spasenja Gospodina našega, daj da u Marijinoj pobožnosti vidimo uzor koji valja nasljedovati, - Molimo te.
4. Probudi u nama iskrenu ljubav prema braći i sestrama koji trpe zbog bolesti ili osamljenosti i daj nam snage i poticaj da tu ljubav i djelotvorno pokažemo, - Molimo te.
5. Obdari nas, a posebno naše mlade milošću obraćenja, da bismo ti čista srca služili, - Molimo te.
6. Udijeli nam dar pobožnosti kako bismo bili prožeti duhom trajnog adventa u iščekivanju milosnog posjeta Gospodinova našoj duši. – Molimo te.
7. Našu pokojnu braću i sestre uvedi u prostranstva svjetlosti i mira, - Molimo te.

Gospodine Bože, ti nas pozivaš na budno iščekivanje ponovnog dolaska tvoga Sina. Molimo te, udijeli nam svoju radost dok prolazimo kroz kušnje i nevolje ovozemnog života, te nam daj da jednoć po tvome milosrđu prispijemo u zajedništvo svetih , gdje ti sa svojim Sinom i Duhom Svetim živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

POSLJEDNJA NEDJELJA U CRKVENOJ GODINI

BLAGDAN KRISTA KRALJA
(zahvalnica)

Kako da pjevam pjesmu Kralju nad kraljevima, Gospodaru moga srca?
Što da izustim Onomu kome je unaprijed znana svaka moja misao?
Pa ipak, strune ću na mojoj liri ugoditi i hrapavim glasom zapjevati Gospodaru svemira, jer znam da će njegova Blagost poslušati pjesmu moju prosjačku onom ljubavlju kojom roditelj, pun radosti, sluša prva tepanja svoga djeteta.
O, Veliki i Sveti, skriveni u jednostavnosti da te ne prepoznaju oholi!
Izrastao si iz davnina za nas na zemlji ovoj sasušenoj kao izdanak spasonosni da nas hraniš Hranom svoje svetosti.
Od udaraca naših lice ti bi kvrgavo poput čokota iz kojega crveni sok životvorni izvire, da se iz Tvojih rana naše boli zaliječe.
Tko da prepozna Kralja u patniku, na kom' ne bijaše ljepote ni sjaja, da bismo se unj' zagledali?
Prezren si bio, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog' svatko lice otklanja, prezren…odvrgnut.
O, Presveti i Svevišnji Kralju, kakvom li si se koprenom zaogrnuo da te ne prepoznaju silnici!
A ti si naše boli uzeo na se. Za naše si grijehe bio proboden. Satrle su te naše opačine, kaznom što pade na te mi smo izliječeni.
Ko jagnje na klanje odveli su Te, a ti ni usta nisi otvorio, Kralju i Bože moj!
Ukop ti odrediše među zločincima, jer te u bezumlju svojem i sljepilu nisu mogli prepoznati.
Hvala ti što duša moja prosjačka slasti ''velikih'' nikada ne okusi. Bosonoga prašnjavim putem Tvojim putuje, prema sjajnom jutru Uskrsnom, prema Zori svitanja da iza tamne, smrtne koprene jutarnju Zvijezdu ugleda. Onu Zvijezdu, koja nema zalaza.
O, Sveti, Vječni, Otajstveni, čime da Te darujem, kako da Te obradujem?
Znam, u malom hramu srca mog' klije čežnja neugasiva, čežnja tvojom Hranom hranjena, za trenutak radosti, vremenom nemjerljive, prostim umom nespoznatljive, od Tebe samog darovane meni sitnom stvoru koji bi svome Kralju pjevao proseći ljubav i naklonost već unaprijed darovanu. Amen.



Molitva vjernika

Kralju nad kraljevima uputimo svoje molitve i molimo snagu Duha Svetoga da i mi postanemo odgovorni i zauzeti svjedoci kraljevstva Božjeg već ovdje na zemlji.

1. Obdari Crkvu svoju novim žarom da bi se zalagala za spasenje svega svijeta. – Molimo te.
2. Vodi biskupe i svećenike da budu dobri i vjerni navjestitelji tvoga Kraljevstva. – Molimo te.
3. Učini da imamo srca pomagati svima koji su u nevolji i trebaju našu pomoć. – Molimo te.
4. Vodi one koji su na vlasti da se zauzmu za najugroženije članove zajednice. – Molimo te.
5. Za sve koji trpe: gladni, bolesni, progonjeni; da u svojim bližnjima nađu pomoć i potporu. – Molimo te.
6. Za nas koji smo ovdje okupljeni: otvori nam oči i srce kako bismo te mogli prepoznati u svakom čovjeku koji treba našu pomoć. – Molimo te.
7. Za sve naše pokojne rođake i znance koji su u tebe vjerovali i nadali se zajedništvu u tvome kraljevstvu. – Molimo te.

Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao: ''Što učiniste jednome od moje najmanje braće, meni učiniste.'' Daj da svjetlost Duha Svetoga prosvjetljuje moje srce, pa da u svakom čovjeku uspijem prepoznati tebe, sina Čovječega, koji ćeš mi jednom suditi. Amen.

Današnja nedjelja je predzadnja u crkvenoj godini i stoga su čitanja snažno obojena eshatološkom simbolikom. Eshaton – grč. Konačnica, nije prvenstveno neka prijetnja, nije naviještanje skončanja svijeta, jer to nije pojam koji bi se odnosio na povjesno nego na teološko.
Istina, Markov tekst koji smo čitali u evanđelju, ima svoj odjek na opće raspoloženje i vjeru kao da je nadošao kraj svijeta. Previše se toga dogodilo, previše se zgusnulo u jednom povijesnom trenutku a da vjernik ne bi potražio odgovor. Odgovori se u takvim trenutcima traže u apokaliptičkoj literaturi. Prva Crkva nalazi odgovor u Knjizi proroka Danijela koja je nastala u teško vrijeme prisilne helenizacije Božjeg naroda. Tu ne treba, dakako izostaviti Knjigu otkrivenja Ivana apostola.
Logički se onda postavlja pitanje; ako je tako, ima li onda smisla naviještati ono o čemu nam govori Biblija da će se dogoditi na koncu vjekova, posebno ako se to čini svake godine u određeno vrijeme, tj. pri koncu crkvene godine i to više kao obredno ponavljanje?
Naviještanje povjesno shvaćenog eshatona bila bi besmislica jer; ''..o onom danu i uri nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.'' (Mk 13, 32)
Posebno je suvišan strah od kozmičkih katastrofa i kataklizmi koje će tome predhoditi.
Kada je velika poplava 1964.g. potopila gotovo polovinu grada Zagreba, ljudi nisu mogli vjerovati da se nešto tako može dogoditi. Tada sam čuo kako jedna žena usred bijela dana u naselju Rudeš glasno viče, kako je došao kraj svijetu zbog grijeha i zla koje su ljudi počinili.
Katastrofe i kataklizme jednako kao i vjerničko razmišljanje nad eshatološkom biblijskom literaturom ima smisao da nas probudi i da nam posvijesti ono temeljno na čemu se treba zasnivati svaka vjera, a to je da je klica vječnosti u nama. Da ju ne smijemo zaboraviti i da to znači poziv na život u zajedništvu s Bogom. Na život u okrilju milosti djece Božje. To znači da nismo izgubljeni pozemljari nego smo već sada tu na ovome svijetu uključeni u život koji je protkan nitima vječnog života. Pa kad vidimo smokvu kako pupa onda ne bi trebalo razmišljati o skončanju nego o poldovima tih pupova.
Kršćanski optimizam, doduše ne proizlazi iz neke stečene ugode i nije plod hedonističkog zadovoljstva, on se hrani upravo na toj svijesti da smo vječni, pa onda niti jedna žrtva nije ni prevelika niti preteška, a niti koprena smrti kroz koju nam je proči nije toliko zastrašujuća, jer nas s onu stranu čeka Svjetlo neugasivo Božje Ljubavi. Amen.


Molitva vjernika

Predragi, uputimo svoje molitve Bogu, Stvoritelju svega vidljivoga i nevidljivoga.

1. Za svetu Crkvu, da predvođena duhovnim pastirima ide u susret Kristu Kralju i Sucu, - Molimo te.
2. Za sve odgovorne, da se iskreno i zauzeto zauzmu za istinu, pravednost i mir, - Molimo te.
3. Za sve koji trpe, da svoje trpljenje pridružuju Kristovim patnjama i na taj način pomažu pri ostvarivanju Kraljevstva nebeskog tu među nama, - Molimo te.
4. Za one koje muče osjećaji beznađa, straha, depresije, da u tebi prepoznaju Oca puna brižne ljubavi, - Molimo te.
5. Za mlade da se odazovu tvome pozivu te da se ostvare do punine kao dobri, plemeniti i vrijedni ljudi na kojima počiva budućnost naroda i Crkve, - Molimo te.
6. Za sve nas okupljene na euharistiji, da nas ispuniš svojim Duhom kako bismo ti služili u ljubavi bez straha, - Molimo te.
7. Za naše pokojne, da ih po svome milosrđu uvedeš u prostranstva svjetlosti i mira, - Molimo te.

Gospodine Bože, Gospodaru vjekova, ti nas poznaješ bolje nego mi sami. Po svome Svetom Duhu učini nas vjernim graditeljima tvoga kraljevstva . To te molimo po Kristu Gospodinu našem.

Rječnikom mladih za Iliju bi se reklo da je bio legenda. I doista, mnoge su se nevjerojatne legende ispreplele oko njegova života. Nešto od toga ušlo je i u Sveto pismo. Ilija je bio čovjek duboke vjere. Kad kažemo duboka vjera namah nam dolaze Isusove usporedbe o premještanju brda, o dudu koji se sam iščupa i posadi u more. Konačno jakom vjerom može se hodati po moru….
Ilija prorok, čudotvorac, borac za pravovjerje bježi pred kraljicom Jezabelom. Ona je bila poganka, gorljiva štovateljica božanstva Baala. U primmitivnim religijama božanstvima poput Baala u čijoj domeni je bila plodnost, kiša, poljodjelstvo, iskazivalo se najdublje štovanje. Pred osvetom kraljice poganke Ilija bježi u tuđu zemlju da se skloni.
Bilo je vrijeme strašne suše i evo nas pred samim događajem o kojem govori današnje prvo čitanje. Ono ima snažnu poveznicu s današnjim evanđeljem, jer i u jednom i u drugom čitanju riječ je o udovicama. Udovice se često spominju u Svetom pismu i to uglavnom u istom kontekstu. Udovice su paradigma za siromaštvo. Smrću muža one su obično sve izgubile jer je rodbina imala pravo raspolagati muževljevim imetkom, osim ako nisu već odrasli sinovi zaštitili majku, u suprotnom ona bi ostala bez ičega. Potpuno na rubu društva preživljavala se kako je znala i umjela. Tako su udovice zauzimale počasno mjesto u zajednici Jahvinih siromaha. Tko su pak ti? Nisu to bilo kakvi siromasi. Oni imaju povlašteni status. Razbaštinjeni u svijetu stekli su zaštitu Božju. Ono što svijet ne može shvatiti to je Božja računica. Sve dotle dok se slijepo puzdajemo u vlastitu stečevinu i osiguranje koje si sami plaćamo teško ćemo razumjeti Ilijine riječi upućene udovici: ''Jer ovako govori Gospodin, Bog Izraelov; U ćupu ne će brašna nestati ni vrč se s uljem ne će isprazniti sve dokle Gospodin ne pusti da kiša padne na zemlju.'' (I.Kr 17, 15). Ali ta žena, koja je usput budi rečeno, bila najvjerojatnije poganka dobro je razumjela što Ilija govori.
U jednom komentaru ovog čitanja komentator napisa kako ona i onako nije imala što izgubiti. Potpuno krivo. Logikom svijeta izgubila bi prehranu za jedan dan, a tko zna kakav iznenadni preokret može donijeti sutra. Ta žena koja je imala i sina bila je otvorena Božanskoj mudrosti koja glasi sasvim drugačije; ne čuvaj da bi imao, nego daj da bi imao.
Vrijedan otac brojne djece nakon žetve, berbe…uzeo bi najstarijeg sina, budučeg svećenika i s natovarenim kolima pšenice i drugih poljodjelskih pridjelaka krenuo je do najsiromašnijih suseljana dijeleći im ''da bi imao''. Bože, čudesna li je tvoja logika i sretni oni koji ju razumiju.
U želji da se poprave stare i vrijedne kapele u župama kojima upravljam, imao sam priliku okupiti neke moćnike u vladi novoosnovane Hrvatske države koji su mi savjetovali da bi bilo dobro staviti oglas za pripomoć, ali ne u Glas koncila koje čita samo sirotinja, nego u neke novine koje čitaju imućni. Tada, ne samo da sam shvatio da oni ništa ne razumiju, nego sam se osjetio povrijeđenim i neka sveta srdžba me obuzela. Jednostavno nisam mogao otrpjeti a da im ne kažem kako je Crkva u našem narodu kroz cijelo poslijeratno vrijeme živjela i opstala zahvaljujući isključivo onima koji su bili siromašni, dok bogati ni onda a niti danas nemaju volje niti želje nekomu pomoći. Nastala je duga šutnja. U glazbi bi rekli kadenca. Ali ne neugodna, više kao neko razmišljanje.U tom slučaju, rekao je visokopozicionirani službenik u vladi, treba ministru kulture preporučiti ove kapele kao prioritetne. I bi tako.
Da se ne osramoti, jer je imala samo jedan bakrenjak, sirota udovica iz današnjeg evanđelja brzo ga je ubacila u hramsku riznicu. No, Gospodin je čekao taj trenutak da pouči svoje učenike: ''…ova sirota udovica ubacila je više od svih koji ubacuju u riznicu.'' Začuđeni učenici koji su blenuli u bogataše u dugim haljinama sa zlatnim prstenjem kako ubacuju velike svote i pitali se; 'kako bi taj bakrenjak mogao biti vrjedniji od bogataševih zlatnika', a Gospodin nastavlja: ''Svi oni, zapravo, ubaciše od svoga suviška, a ona je od svoje sirotine ubacila sve što je imala, sav svoj žitak,'' ( Mk 12, 43-44.) Zbog čega je to ona učinila? Zbog duboke vjere koju ljudi ovo svijeta ne razumiju, jer imaju svoje, a Jahvinim ili Gospodnjim siromasima dobro je poznato da 'u njihovim ćupovima brašna ne nestaje i u njihovim vrčevima ulje se ne prazni.'
Primjeri? Pa cijela Crkva je jedan veliki primjer. Ne, doduše, kad su u pitanju velikodostojnici crkve, barem ne uvijek, ali živa crkva, oni koji su više no u svoje titule vjerovali u Kristovo evanđelje, ti su uvijek i na svakom koraku tvorno, u stvarnosti proživljavali čudsnu Božju logiku koju ovaj svijet ne može razumjeti. Ne samo sv. Franjo koji nam najčešće u takvim slučajevima dođe na pamet ili majka Terezija. Znaju to svi iskreni humanitarci. Zadnji čas, zadnji tren Gospodin smekša nečije srce. Uputi svoj neopozivi božanski poziv. Imao sam čast poznavati jednu divnu dušu, časnu sestru koja mi je potpirajući se s dva štapa idući u župnu Vinagorsku crkvu pripovijedala kako su one, sestre za vrijeme Drugog svjetskog rata u Velikom Taboru hranile Kozaračku djecu, ratnu siročad. Išle smo od kuće do kuće moliti pomoć, uglavnom miljeko. Ljudi su pomagali koliko su mogli i oni su sami bili gladni i imali brojnu djecu. Ne jedanput mi se dogodilo da nisam ništa donijela kući. Što ćemo sutra dati djeci? A onda se iznenada pojavio koji trgovac iz obližnjeg Desinića ili Pregrade i donio namirnice uz komentar; 'znam da trebate'. ''Hvala ti Gospodine'' to sam rekla. Hvala ti Gospodine na tvojoj logici koja nadilazi naš ograničeni i sebični um i daj nam da i mi upoznamo to divno otajstvo koje si tako ''ljubomorno'' sačuvao za svoje siromahe. Amen.


Molitva vjernika

Gospodine, po svojem si proroku poručio da u ćupu neće ponestati brašna niti će se u vrču ulje isprazniti za one koji vjeruju. Poslušaj naše molitve koje ti upućujemo u nadi da ćeš nas dobrostivo uslišati:

1. Gospodine, daj da tvoja Crkva bude utočište onih kojima je najpotrebija tvoja pomoć, - Molimo te.
2. Potakni srca tvojih službenika; biskupa, svećenika da shvate kako je njihov poziv odgovoriti na poticaje Duha koji nam govori da smo svi braća i sestre i da se tako trebamo ponašati u Crkvi, - Molimo te.
3. Smekšaj srca onih koji donose važne i sudbonosne odluke u javnom životu, da poštuju socijalnu pravednost te se zauznu za siromašne i obespravljene, - Molimo te.
4. Daj da mi koji se zovemo i jesmo tvoji vjernici, konačno shvatimo tvoju logiku koja nas uči podijeli s drugima da bi imao, Molimo te.
5. Gospodine, danas ti zahvaljujemo za sve darove koje smo od tebe primili, daj nam tu milost da ti uvijek budemo odani i zahvalni, - Molimo te.
6. Gospodine, posebno ti preporučujemo naše mlade da ti uvijek ostanu vijerni usprkos svim zlim poticajima kojima ih hrane izgubljene duše ovog svijeta, - Molimo te.
7. Primi naše pokojne, posebno dugogodišnje hodočasnike i štovatelje sv. Martina, - Molimo te.

Primi, molimo Gospodine, naše ponizne molitve koje ti prinosimo po Sinu tvome, Isusu Kristu, koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.