Angelusove propovijedi

Pročelna pjesma današnjeg misnog slavlja glasi: ''Duh Gospodnji ispunja svemir, i sve što on drži ima dar govora. Aleluja.''

To je onaj Duh koji je u početku lebdio nad vodama (Post 1, 1-2). To je životvorni i živodajni Duh, jer on je sam Život. Tako Duh Božji nije isključivo vezan uz jednu zajednicu, kulturu ili religiju. On je svuda, pripada svima, sve nadahnjuje, sve oživotvoruje i sve vodi. Iskru njegove prisutnosti naziremo u svemu dobromu i plemenitom što je čovjek napravio ili u što je vjerovao. Veliki, sveti i pravedni ljudi, koji su bili ili jesu pripadnici drugih religija, bili su, na svoj način, vođeni Svetim Duhom. Konačno, on je vodio i doveo čovječanstvo do punine Objave po Isusu Kristu, Sinu Božjemu, koji nam je na današnji dan poslao svoga Duha. Taj je Duh doslovce natjerao učenike da iz anonimnosti iskorače u javnost. Oslobodio ih je straha. Nadahnuo im što će govoriti. Otvorio je srca onih koji će ih slušati i poslušati; i tako je rođena Crkva.
Stoga mi danas kličemo: Sretan ti rođendan Crkvo! Danas je duhovni rođendan i svakoga od nas, kako veli sv. Pavao: ''Hramovi ste Duha Svetoga!''
Sama pomisao da Duh Božji prebiva u nama trebala bi izazvati u nama osjećaj strahopoštovanja. Jer, život po Duhu nije tek neka euforija. On od nas traži samozataju. Ako želim biti duhovan ponekad se trebam suprotstaviti samome sebi – svojim zlim sklonostima.
Vrhunac svekolike Pavlove teologije zasigurno je zgusnut u osmom poglavlju poslanice Rimljanima u kojem Pavao tumači kako Duh Sveti donosi slobodu, snagu i slavu.
''Oni koji žive po tijelu teže za tjelesnim stvarima, dok oni koji žive po Duhu teže za onim što je duhovno. Težnja tijela jest smrt, a težnja Duha život i mir. Zato je težnja tijela neprijateljstvo prema Bogu jer se ne pokorava Božjem zakonu, niti to može. Oni koji su u tijelu ne mogu ugoditi Bogu. Ali vi niste u tijelu, već u Duhu, ako zbilja Duh Božji prebiva u vama.'' (Rim 8, 5-8)
Život po tijelu je nemogućnost uzdignuti pogled prema Stvoritelju. To je oboren pogled prema dolje, prema zemlji, prema sebi. Takvi će sva otkrića na području znanosti, kulture i svekolikog napredka pripisati isključivo čovjeku. Dok oni koji žive po Duhu dobro znaju da čovjek sam po sebi ništa novo nije kadar stvoriti jer sam Bog otkriva u nama svoja čudesna djela koja stvara, dok je čovjek sustvaratelj.
Duh Sveti je Život. (Rim 8,11). On daje život, obnavlja život. U psalmu 103 (104) kličemo: ''Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje!'' Život bez Duha vodi u smrt. Nije ni čudno da se današnja zapadna civilizacija bez Boga pretvara u civilizaciju smrti. Izumiranje zbog sebičnosti. Jedno dijete, u kojemu roditelji vide centar svijeta, odgaja se u egocentrično biće. Želja da se pod svaku cijenu što više produlji život, taj se pretvara u vegetiranje bez nade, jer to je tunel bez izlaza i svjetla, pa je za takve eutanazija jedino smisleno rješenje. Gomilanje bogatstva bez mjere i moralnih mjerila zapravo je bijeg pred crnom rupom besmisla, jednako kao i uzimanje raznih opijata već kod mladih ljudi, koji su još zapravo djeca. Seksualna razuzdanost do najodvratnijih preverzija ne samo da uživa slobodu, već se postavlja i na pozornice s pretenzijom da zamjeni umjetnost koja se proglašava mrtvom, jer je ona uz vjeru jedino kadra dotaknuti i posredovati tajnu protkanu Božjim Duhom.

U takvom svijetu kršćanin može opstati kao navjestitelj života i nade samo uz pomoć Duha Svetoga. Život po Duhu čini nas vjerodostojnim, izvornim i svježim. Oni koji su poslušni Duhu, po njima sam Bog progovara, jer mi – u Duhu Svetomu primamo ''moč'' (Iv. 1, 13 – 14), a to je unutarnje osposobljenje po kojemu se ''djeca Božja zovemo i jesmo'' (1 Iv. 3,1). Ako pak djeca onda i baštinici zajedništva s Bogom kroz svu vječnost.
Konačno Duh Sveti je Duh istine i u njemu će nam zasjati sva istina od postanka svijeta. On će oživjeti memoriju Crkve, a samu Crkvu očistiti svojim svetim ognjem od grješnosti. Pravednici će tada zasjati poput zvijezda na nebu.
Stoga otvorimo vrata svoga srca da uniđe Kralj slave, pa da kličemo od radosti jer: ''Ljubav je Božja razlivena u srcima našim. Amen! Aleljuja.
Sretan ti rođendan Crkvo.


Molitva vjernika

Pomolimo se Bogu Ocu koji nam po Kristu neprestano daje svoga Duha koji mijenja lice zemlje i ljude okuplja u zajedništvo istine, pravednosti i mira.

1. Za papu našega Benedikta, biskupe i svećenike da njihove odluke i pothvati budu vođeni ljubavlju i zalaganjem za cijelu Crkvu. – Molimo te.
2. Za sve koji vjeruju u Krista, da znaju osjetiti i prepoznati poticaje Duha Svetoga u svom svagdašnjem životu. – Molimo te.
3. Za one koji su ove godine primili ili će primiti sakramenat sv. Potvrde: da svojim životom svjedoče spremost živjeti prema poticajima Duha. – Molimo te.
4. Za ljude s kojima živimo, radimo ili se susrećemo: da ih obdariš svojim Duhom i vodiš na životnom putu. – Molimo te.
5. Za sve narode svijeta: da uz pomoć Duha izgrađuju društvo pravednosti, mira i slobode. – Molimo te.
6. Za našu zajednicu: da raste u prihvaćanju, zbližavanju, zajedništvu i ljubavi. – Molimo te.
7. Za naše pokojne: da ih po svome Duhu pozoveš na vječnu radost u zajedništvu svetih. – Molimo te.

Gospodine, ti si na današnji dan ispunio obećanje dano po Sinu i apostole obdario Duhom Svetim osposobivši ih za djelo svjedočenja sve do kraja zemlje. Primi ove naše molitve i pomozi nam osluškivati poticaje istoga Duha čuvajući nas od nemara za njegova nadahnuća. To te molimo po Kristu Gospodinu našem.

Već kao da pomalo osjećamo šum Duhova, pa su i čitanja današnje nedjelje nagnuta prema rođendanu Crkve.
Začudo, u takvom duhovnom ozračju riječ je o uspostavi struktura u Crkvi. Hijerarhija, dakako, kao oblik služenja, utemeljena je od samog početka Crkve. Dok se traži novi učenik umjesto Jude, Petar ponovno uzima riječ i daje uvjete tko može biti novi učenik. Onaj koji je bio s njima od samog početka, točnije od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bi uzet. Taj novi učenik treba biti svjedokom Isusova uskrsnuća.
Zanimljivo kako pisci poslanica različito oslovljavaju čitatelje. Tako Pavao redovito rabi riječ ''braćo!'', ostali apostoli ''predragi!'', samo nas Ivan oslovljava s ''ljubljeni!''. Ono isto što veli Pavao u poslanici Rimljanima ( Rim. 5,5): ''Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetomu koji nam je dan''. Ta razlivena ljubav je čisti Božji dar. Ona nam dolazi od Boga i kao spoznaja i kao osjećaj i kao zapovijed. Kao spoznaja; jer čovjek je Bogu uvijek stavljao masku pravednosti i strogoće, ali nije se iz straha mogao dovinuti da bi Bog mogao biti Ljubav. To nam je trebalo biti objavljeno. Kao osjećaj; jer ljubav ne može biti drugo nego osjećaj. Kako god nas razni navjestitelji i propovjednici uvjeravaju da ljubav prema Bogu i bližnjemu nije samo osjećaj nego i križ i žrtva, ona je ipak prije svega osjećaj iz kojega proizlazi spremnost da se žrtvujemo i da dragovoljno uzimamo svoj križ. Ljubav je zapovijed prije svih zapovijedi: zapovijed vam novu dajem, ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas, a veće ljubavi nitko nema nego kad život svoj preda….. Stoga je današnje Evanđelje, koje je ulomak iz Isusove velikosvećeničke molitve (Iv.17) himna ljubavi i svetosti. Iz te Isusove molitve, koja započinje riječima: ''Oče sveti!'' kao duhovni miomiris širi se ozračje ljubavi i svetosti, a jedno i drugo nije ''naš proizvod'' nego čisti dar koji nam Isus donosi od Oca po Duhu Svetomu. Duh nam ga prenosi kao cjelov Oca i Sina. Ljubljeni, da se poslužim Ivanovim oslovom, ima li nešto ljepše i uzvišenije od ljubavi i svetosti? ''Oče sveti! Sačuvaj ih u svom Imenu – one koje si mi dao: da budu jedno kao i mi!'' U svojoj molitvi Gospodin nas ''uvlači'' u svijet strujanja trojedine Božanske ljubavi. Da, Gospodine, klečim pred tobom i zahvaljujem ti na tom daru nad svim darovima dok u tišini osluškujem nadolazeći šum Duhova. Veličanstveni Bože, kako si divan u svojoj ljubavi! Amen! Aleluja!

Molitva vjernika

Ocu nebeskomu, po Duhu Svetomu u Isusu Kristu iznesimo svoje molitve.

1. 1.Oče nebeski, pošalju Duha svojega svojoj Crkvi, našem svetom ocu, našim biskupima i svećenicima, da ih izvuče iz zidane crkve u Crkvu koju gradi Duh po cijelome svijetu, - Molimo te.
2. Duše Sveti, ispuni nas snažnim osjećajem jedinstva u Crkvi i daj nam spremnosti opraštati i moliti oproštenje, - Molimo te.
3. Ispuni nas ljubavlju i svetošću, da ti barem u pobožnoj želji i nastojanju budemo slični, - Molimo te.
4. Ispuni duhovskim žarom sve krštene, da idu ususret blagdanu Duhova s molitvom i nakanom dati se u službu Duhu, - Molimo te.
5. Vatrom svoje božanske ljubavi zagrij naša mlaka srca da ti u radosti i ljubavi služimo, - Molimo te.
6. Daj da mladi koji primaju sakramenat potvrde obnovljeni Duhom Svetim rastu u ljubavi i svetosti, - Molimo te.
7. Privedi duše naše pokojne braće i sestara radostima vječnog života s Tobom, - Molimo te.

Oče sveti, ti si svoga Sina poslao u svijet da dovrši djelo ljudskog spasenja. Očuvaj nas u svojoj ljubavi do njegovog drugog dolaska. To molimo po istom Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Dok su apostoli i prva zajednica kršćana još uvijek učahureni u židovstvu – Duh Sveti djeluje. Crkvi privodi prvog nežidova, dakle, pogana, Kornelija i njegovu obitelj. Kornelije prilazi zbunjenom Petru a Duh Sveti silazi na sve prisutne. Oni iz obrezanja, dakle Židovi, također su začuđeni što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga.
Kršćanstvo bez Duha ne bi nikada prešlo iz židovstva na druge narode da Duh sam nije počeo djelovati. Crkva je djelo Duha Svetoga. Ona je, stoga, uvjerljiva i djelotvorna u toliko u koliko je poslušna tom istom Duhu.
Nalazimo se pred samu Devetnicu Duhu Svetomu koja započinje dan iza Spasova. Netko će se možda zapitati; kakva je to pobožnost, zatim, zašto baš broj devet, a i tko je zapravo Duh Sveti?
Devetnicu Duhu Svetomu ne bi trebalo shvatiti u smislu da ga mi želimo kroz molitvu na neki način usmjeriti prema sebi i svojim potrebama, jer Duh zna što nama treba, nego da se mi sami otvorimo njegovom djelovanju kao što se cvijet otvara i okreće prema svjetlu – suncu. Tako se moje srce i moja duša otvaraju prema Božanskom Svjetlu - Duhu Svetomu. To se događa preko molitve koja me usmjeruje i povezuje prema nevidljivim zrakama njegove milosti. Molitvu Duhu Svetomu mogu naći u nekom molitveniku ili ću je sastaviti sam, kao što je priložena molitva koju sam sastavio za ovogodišnju devetnicu.
Devet dana nije neki čarobni broj koji bi sam po sebi polučio neki učinak, to je tek ''razumni rok'' koji smo si zadali da bismo se otvorili i izožili milosnim zrakama snage Svetoga Duha.
Duh Sveti je Duh Kristov i Duh Očev – dakle, Duh Božji. On je stvaralačka sila koja prožima sve stvoreno, jer sve što postoji djelo je Duha Božjega. On je lebdio nad vodama u početku stvaranja. On je udahnut svemu živome, a posebno čovjeku koji nosi iskru toga Duha i po njoj je u srodstvu s Božanskim. To je neizmjerna stvaralačka sila bezgranične ljubavi koja je uvijek na djelu. Iz nje je proizašao vječni Logos – Božanska stvaralačka Riječ kojoj zahvaljujemo za sve što postoji. Njega otkrivamo u svim religijama svijeta koje ga zazivlju kao Velikog Duha, Tao, Prabitak, Božanski dinamis….. Nalazi se u svemu živome, u svemu što postoji. On se priklanja malom čovjeku i šapće mu o veličini poziva kojim je pozvan da postepeno u otajstvo neviđenog dinamizma Božanskog stvaralaštva o kjemu je početak u najgrubljoj duhovnoj manifestaciji koju zovemo materija, pa do najprofinjenijih stanja duha koja pripadaju vječnosti i jasnijoj viziji Božanskog.

Molitva za Devetnicu Duhu Svetomu:
O, neizmjerni, svesilni Duše Sveti: otvaram ti svoje srce i svoju dušu; dvije skromne izbe moga bića i ponizno molim da se dostojiš ući i ispuniti me svojim Božanskim Svjetlom, koje će rastjerati mračne sjene strahova i nesigurnosti. Povedi moj duh kao što roditelj sigurnom rukom vodi svoje dijete. Povedi me silinom puta svog stvaralačkog dinamizma, da i ja osjetim iskonski dah života u svemu što me okružuje. Probudi žudnju moga srca za beskonačnim prostranstvima duha. Pomogni mi da prerežem spone koje me vežu uz lažne sigurnosti. Daj da se odlijepim od vrijednosti koje to nisu. Božanska Vatro vječnog stvaralaštva, daj da se i moja mala iskra duha u punoj slobodi vine u visine i pridruži sjajnom plamenu tvoje svete Crkve. Amen.
Na kraju se preporuča izmoliti: O dođi Stvorče Duše Svet…..

Molitva vjernika

Kristu, koji nas je do kraja ljubio izrecimo svoje molitve:

1. Potakni Crkvu svoju; da uvijek bude otvorena poticajima Duha Svetoga i tako postane svjetlo onima koji traže istinu. – Molimo te.
2. Za sve kršćane; da nasljedujući Krista, nadvladaju međusobne podjele, te budu graditelji novog, boljeg svijeta. – Molimo te.
3. Za nas ovdje okupljene; da budemo pronositelji dobrote i ljubavi Kristove. – Molimo te.
4. Za mlade; da traže ono što je dobro i plemenito, a da se klone zla, kako god izgledalo privlačno. – Molimo te.
5. Za naše pokojne; da ih nagradiš vječnim životom. – Molimo te.

Svemogući Bože, daj nam spoznati ljubav u kojoj nas ne prestaješ ljubiti i daj da ti ostanemo vjerni ljubeći istom ljubavlju svako stvorenje i cijeli svijet. Po Kristu Gospodinu našemu.

''Ja sam trs, vi loze'', govori nam Gospodin u evanđelju. Kao što životni sokovi dolaze iz trsa i hrane lozu, tako i milost koja vjerniku održava život vjere, izlazi iz Krista i nadahnjuje krštenike, jer krštenjem smo nakalamljeni na Krista – On trs, mi loze.
Nadalje, kaže Isus, kako je njegov Otac vinogradar koji svaku lozu koja ne donosi roda, siječe, a svaku koja rod donosi, čisti. Onaj koji ne donosi ploda jer je duhovno mrtav odstranjuje se ili bi trebao biti odstranjen.
Tu se postavlja pitanje kako to da netko tko je kao vjernik davno ''utrnuo'' formalno želi i dalje biti član Crkve? Na čemu se temelji ta njegova želja? Možda da ne bude izdvojen iz zajednice koja je pretežito vjernička?
Sakramente prima kao prigodne običaje. Premda godinama ne dolazi na misu, niti se ispovijeda, kad treba kumovati traži potvrdu, jer on ima sve uvjete za to; bio je na potvrdi, crkveno je vjenčan…, a ne pokazuje nikakve znakove vjere i crkvenosti. Tu se sada postavlja pitanje potrebe radikalizacije. Drugim riječima, da se takvi javno odstrane iz Crkve. Da ili ne? Odgovor je ne. Jer Otac je taj koji siječe lozu koja ne donosi roda. Nama je naprotiv rečeno; ''ne sudite da ne budete suđeni''. Ta apstinencija od donošenja sudova o drugima ima svoje opravdanje u činjenici da mi nemamo uvid u ono što se zbiva u nečijem srcu. Kakav plan ima Bog s nekim. Savao i Pavao je ista osoba, ali što se vjere tiče tako različita. Dajmo Bogu prostor da djeluje, a mi surađujmo i navještajmo vjeru na način da se čvrsto držimo poput loze trsa i da s njime srašćeni donosimo obilje ploda.
Jednako tako, radujmo se svakom obraćenju i ne dopustimo da upravo zbog nas netko ima opravdanje koje smo toliko puta čuli; što ću u crkvi kada su oni koji redovito polaze na sv. misu gori od nas. Samo izgovor ili tu ima i trunak istine?

Druge nedjelje u mjesecu svibnju u Crkvi se slavi majčin dan. Cijeli mjesec svibanj posvećen je djevici Mariji, a ove nedjelje iskazujemo zahvalnost s posebnom pažnjom i ljubavlju našim majkama. Zar ne bismo to trebali činiti svaki dan, u svakoj prilici? Razumljivo da je tako, ali uvijek postoji posebna prilika kada zajednički, svečano iskazujemo svoje osjećaje i zahvalnost, svakako, najdražoj osobi u našem životu, a to je naša majka. Posebno mi, čiji roditelji više nisu s nama, osjećamo ljubav i zahvalnost prema njima. Lik majke iskristalizirao se kao čisti osjećaj topline, sigurnosti, nježne ljubavi…. U sjećanju su nam ostale nezaboravne slike majčinske skrbi za nas. Žrtve koje nismo bili toliko svijesni dok je bila s nama; obićna, svakidašnja…. Stoga je ovo posebna prilika da svi oni čije su majke još žive , danas izreknu svoje najljepše želje i čestitke majkama i bakama. Dok djeca u crkvi recitiraju pokoju pjesmicu ili čitaju svoj sastav, mnoga suza klizne niz lice njihovih majki, jer one se stalno dijele svojoj djeci, poput mirisnog i toplog kruha, i premda znaju da ih njihova djeca vole, rijetka je prilika da to stvarno i čuju. Stoga ovu priliku ne bi smjeli propustiti.

Molitva vjernika:

Ocu nebeskome, vinogradaru Crkve – vinograda, uputimo svoje molitve.

1. Zakrili Crkvu svoju – svoj vinograd da ga ne uništi Zlo iz vana i ono iz nutra, - Molimo te.
2. Mi smo loza, a Sin tvoj Spasitelj naš čokot, daj da trajno budemo s nijme povezani po milosti koja donosi život vjere, - Molimo te.
3. Za roditelje i odgajatelje djece da im pokažu put spasenja i milosti, - Molimo te.
4. Za naše majke, da ih nagradiš za njihov trud i žrtvu koju danomice prinose za svoju djecu, - Molimo te.
5. Za mlade djevojke da ih ispuniš radošću i srećom kako bi s ljubavlju prihvatile dar majčinstva, - Molimo te.
6. Za djecu i mlade da budu zahvalni svojim roditeljima, posebno majkama, - Molimo te.
7. Za svu našu braću i sestre, da ugledaju svjetlost vječnu, - Molimo te.

Primi, molimo Gospodine, molitve Crkve svoje i usliši ih po uskrslomu Sinu svome Isusu Kristu, koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

Četvrta uskrsna nedjelja slavi se kao Nedjelja Dobroga pastira. Isus je taj Dobri pastir. Lik Dobrog pastira nalazimo već u katakombama, dakle u prvim stoljećima Crkve. Isus je prikazan kao pastir koji na leđima nosi odlutalu ovcu. Slika pastira posuđena je iz svagdašnjeg života, jer Isusova domovina je domovina pastira u kojoj je nomadski život bio udomaćen od pradavnina. Ne vladar, niti vođa, nego pastir, jer pastir je navezan uz svoje ovce i one poznaju njega i za njime idu. Tuđinca se boje, u najamnika nemaju povjerenja. Tako je ta slika pastir i ovce u potpunosti primjenjiva na Krista i Crkvu – Božji narod. Krist je naš Dobri pastir koji je svoje stado – Crkvu povjerio duhovnim pastirima. Biskupi i svećenici odmah se prepoznaju jesu li istinski pastiri ili možda samo najamnici. Idu li za svojim stadom ili gledaju preko stada za nekim drugim motivima. Ako se službe u Crkvi gledaju samo kao čast nema zbora o pravome pastiru.Ako postoje neki vanjski znakovi u odijevanju bilo onom liturgijskom ili svagdašnjem onda je njihov smisao u tome da se razlikuju različite službe, a ne da se njima rangira čast i vlast. Ako su pastirima bitniji nastupi u javnosti, pojavljivanje na televiziji od brige za povjereno im stado onda imamo posla s najamnikom. Isti slučaj je s pastirima koji izbjegavaju svoje stado…. Dobrog pastira vjernici prepoznaju i rado idu za njime. Tako se događa da svećeniku njegovi vjernici opraštaju mnoge mane u koliko je s njima u župnom zajedništvu, dok prema onima koji se vladaju kao duhovni činovnici nemaju povjerenja pa ma kako besprijekorno obavljali svoju službu. Na žalost postmoderni tip mladog svećenika sve više nalikuje dobro školovanom i uglađenom duhovnom činovniku koji se bezprijekorno pojavljuje pred narodom kad to služba traži i onda nestaje u nedostupnoj privatnosti.
Danas molimo za duhovna zvanja; svećenike, časne sestre, redovnike. Molimo Dobrog pastira da pozove plemenite duhom, mladiće i djevojke koji će u jednostavnosti i ljubavi prema Božjem narodu – Crkvi vršili svoju službu pastira i animatora duša.
U današnjim čitanjima Isusa se uspoređuje i sa zaglavnim kamenom kojega su Židovski prvaci odbacili. Danas imamo suprotnu tendenciju u svijetu u krilatici; Krist da – Crkva ne. Nema Krista bez Crkve niti Crkve bez Krista. Jednako tako nema ljepše slike koja ocrtava ulogu Kristovu od Dobrog pastira i zaglavnog kamena koji uglavljuje cijeli svod da se ne uruši. Krist nije pozvao umne i mudre u svoju službu nego jadne i siromašne da postidi bahate mudrijaše ovoga svijeta. Svijestan toga duhovni pastir ne stavlja svoj lik u prvi plan, nego jedinoga i vječnoga Pastira Gospodina našega. Duhovni pastir osjeća čast i veliku odgovornost što služi kao produžena ruka jedinomu i vječnomu Pastiru kojom blagosljivlje Božji narod. Svoj glas pastiri duša ustupaju Kristu da njime poziva ovce u svoj ovčinjak - Crkvu. Svoje srce duhovni pastir ustupa Kristu da njime ljubi siromašne i dobačene i tako postaje lječnik duša. Crkvena zajednica – župa postati će rasadnik plemenitih duhovnih pastira onda kada će prihvatiti Krista i njegovo evanđelje, za njime ići i po njemu živjeti, Amen.

Molitva vjernika:

Obratimo se Bogu Ocu koji nam je u svome Sinu darovao Dobroga Pastira.

1. Za Crkvu, da vjerno slijedi Dobrog pastira, - Molimo te.

2. Za sve koji su se odazvali na poziv Dobrog pastira i prihvatili službu u Crkvi da budu poslušni poticajima tvoga Duha. – Molimo te.

3. Za duhovne pastire u Crkvi da ti budu vjerni i zauzeti za povjereni narod. – Molimo te.


4. Za sve koji rade u javnom životu da se na općem društvenom planu zauzimaju za siromašne i obespravljene. –Molimo te.

5. Po zagovoru svetih mučenika, posebno sv. Florijana; oslobodi nas
Gospodine otpadništva od vjere i Crkve. – Molimo te.

6. Za našu pokojnu braću; da ih pribrojiš nebeskoj crkvi. – Molimo te.


Bože, milosrdni Oče, primi naše molitve i daj da slijedimo svoga Dobrog pastira Isusa Krista koji s tobom živi i kraljuje Bog po sve vijeke vjekova Amen.