|
Abraham, s kojim započinje povijest Izabranog naroda, s pravom je zaslužio naziv praotac naše vjere. Taj veliki patrijarh rođen je u Uru Kaldejskom.
Abrahamovi razgovori s Bogom nisu tek književna vrsta oni su plod vjere i pouzdanja u Boga do te mjere da Bog upravlja njegovim mislima. Nešto poput razmatranja ili meditativnog jedinstva sa Stvoriteljem. Ti razgovori, ljudski govoreći, nisu mu donijeli predpostavljeni mir i zadovoljstvo. Naprotiv, oni su ga stavljali na najgore muke i izazove kao onaj da napusti svoj sjedilački način života i uputi se kao nomad u nepozato. On je tako postao ne samo pralik izraelskih nomada - selilaca, nego i duhovnih nomada – Bogotražitelja koji su napustili svoj ustaljeni način života i krenuli u bespuća beskućnika u potrazi za slobodom duha kako bi jedino mogli služiti njemu jedinomu Stvoritelju. Tek što mu se ispunila vruča želja da ima vlastitog, zakonitog potomka u njemu se kao strašan crv sumnje javlja misao: ovi kanaanski krivobošci svojim bogovima prinose ljudske žrtve, vlastitu djecu. Kad bi Gospodin to od mene zatražio… Ne ne smijem na to niti misliti. Pa ipak to postaje njegova opsesija do te mjere da više nije mogao izdržati. Uzeo je magare, natovario drva. Poveo je dvojicu slugu i sina Izaka i uputio se u pokrajinu Moriju. Tu je podigao žrtvenik i kada je htio žrtvovati dječaka Bog ga sprečava, a umjesto njega žrtvuje ovna. Abraham je još više omilio Bogu, ali to ga je stajalo grčevite borbe sa samim sobom i očinskim osjećajima koje je trebalo nadvladati. Ta Abrahamova žrtva snažno nas podsjeća na žrtvu nebeskog Oca koji za naše spasenje žrtvuje vlastitog Sina.
Sladunjav pristup Evanđelju i njegovoj konačnoj perspektivi, preobraženju, ispušta žrtvu jer ju ne razumije i ne vidi joj smisao. Zar nije i sam Petar rekao; načinimo tri sjenice i ostanimo tu. S jedne strane tako bi se riješili svih zavrzlama i peripetija u koje je Isus sve dublje upadao zbog njegova beskompromisnog osuđivanja crkvenog i političkog vrha i samo se čekao čas kada će ga uhititi. S druge strane tu se sada osjećaju tako sigurni jer vide da je on doista to za što se izdaje – mesija, spasitelj, Sin Božji. Ali ono bitno nije moguće preskočiti – žrtvu. Sablazan križa i veliki petak preduvjet je da bi se došlo do slavnog uskrsnuća. Stoga je trebalo sići s brda preobraženja odraditi ono najteže.
Svijet ne voli žrtvu i bježi od nje. Vjernika koji u bolesti na smrtnoj postelji vide milost da okaju svoje grijehe biva sve manje. Nagla i nepripravna smrt danas se naziva blagoslovom. ''Kako je imao lijepu smrt, samo se iznenada srušio i umro.'' Takvo razmišljanje vodi prema opravdanju eutanazije. Vlastitu Golgotu i Veliki petak treba s ljubavlju prihvatiti i moliti da kroz nju prođemo neokrnjene vjere u ono konačno preobraženje. Amen.
Molitva vjernika
Bogu koji je žrtvovao vlastitog Sina za naše spasenje uputimo svoje molitve:
1. Za svetu Crkvu da u poslušnosti slijedi nebeskog Učitelja i gospodina Isusa Krista i tako navješćuje spasenje svakom stvorenju na zemlji, - molimo te.
2. Mirotvorcima, djelatnicima milosrđa pomogni na prevladavanju zapreka i teškoća na koje nailaze u svojem radu, - molimo te.
3. Za sve ljude svijeta da upoznaju tvoj sveti lik Gospodine Isuse i da te slijede. – molimo te.
4. Daj,Gospodine, da te prepoznamo u našoj braći ljudima, posebno u onima koji su porebni naše pomoći, - molimo te.
5. Svake nedjelje primamo tvoje presveto Tijelo, pomozi nam da te u njemu prepoznajemo sve više i više kako bismo ti bili što sličniji, - molimo te.
6. Pomozi nam, Gospodine, da svoj život tako usmjerimo da u vječnosti budemo dostojni uživati sjaj tvoga presvetog lica, - molimo te.
7. Za našu pokojnu braću i sestre, da uživaju u slavi tvojoj, - molimo te.
Milosrdni Oće, obdari nas svojim Duhom da u svim nevoljama ostanemo vjerni tvome pozivu te se suobličimo slici tvoga Sina, Isusa Krista, koji s tobom živi i kraljuje Bog po sve vijeke vjekova.
|
