|
Pred koju godinu otišao sam u bolnicu na dogovorenu manju operaciju. Ništa strašno. Pripremio sam si šitovo koje ću čitati, a i glazbu sam ponio sa sobom. Samnom u sobi ležao je stariji gospodin. Cijelo vrijeme je šutio, tek kad je čuo da sam svećenik razvezao mu se jezik i počeo mi je pričati o svojoj bolesti. Pripovijedao mi je kako su mu doslovce izrezali polovicu utrobe jer ima rak na crijevima. Razgovor je završio više kao monolog pitanjem: Što ti je čovjek? Muči se i bori. Ljudi se ubijaju zbog toliko nebitnih stvari u životu, busaju se u prsa i prave važni, a onda padneš u krevet iz kojega nikada više nećeš ustati.
On sada gleda svoj život u retrospektivi. Svoje životne uspjehe i postignuća sada gleda iz sasvim drugačijeg kuta. Nešto kao pravedni Job o kojemu je bila riječ u današnjem prvom čitanju. Još kao dječak slušao je u sinagogi kako će pravednici i oni koji žive po Božjim zapovijedima biti nagrađeni dugim životom i blagostanjem na ovom svijetu, dok će grešnici biti kažnjeni. Znamo da je njega, premda je bio pravedan i bogobojazan snašla kazna grešnička. Propalo mu je silno bogatstvo, snašla ga je teška bolest – tako da su prijatelji pa čak i njegova žena mislili da on vjerojatno pred njima krije neke teške grijehe za koje ga je Bog tako strašno kaznio.
U Evanđelju imamo svjedočanstvo koje je zapisao Marko kako je Isus ozdravljao bolesne, liječio opsjednute. Ljudi su odasvud dolazili k njemu i tražili pomoć. Isus traži osamu gdje bi se molio. Malo nas zbunjuje; pa zar se i on molio? On koji je s Ocem jedno! Isus je na ovaj svijet došao kao čovjek, nama u svemu jednak osim u grijehu. Stoga mu je molitva bila itekako potrebna.
Pokušajmo povezati te dvije stvarnosti; našu patnju kojoj je uzrok starost, bolest, strah od smrti i besmisla i molitvu. Ne samo molitvu kao; daj mi Bože - već molitvu koja me povezuje sa Stvoriteljem. Molitvu koja, ako je iskrena i ustrajna može postati svjetlo našim tamnim i pesimističkim mislima. Molitvu koja je najbolji lijek duši. U molitvi smo u stanju povezanosti sa Stvoriteljem što rezultira dubljim 'uvidom' u onostrano. Vječno nam postaje bliskije pa su strahovi od smrti, bolesti i drugih zala koja nas mogu snaći manje zastrašujuća.
''Dani moji brže od čunka prođoše'' veli Job. To je vrlo lijepa slika čovjekove prolaznosti. Čunak kojega tkalac brzo prebacuje iz ruke u ruku između dva reda niti zapravo stvara platno. Osoba koja je povezana s Bogom u molitvi prolaznost doživljava afirmativno – stvaralački. Ništa nije izgubljeno, sve je tu ne samo u sjećanju nego posredstvom Vječnoga koji je iznad vremena, pa tako i gubitka, rastanka što je plod prolaznosti, a prolaznost plod neznanja odnosno 'neuvida' u pravu stvarnost.
Molitva vjernika
Gospodinu koji nas bolje poznaje nego mi sebe sami iznesimo svoje molitve.
1. Za tvoju svetu Crkvu da ti se po njoj približimo i da te što bolje upoznamo, - Molimo te.
2. Za papu našega Benedikta, naše biskupe i svećenike, da ih ispuniš svojim Duhom kako bi s velikim žarom naviještali tvoje sveto Ime po kojemu nam se spasiti, - Molimo te.
3. Za sav Božji narod, da pozorno slijedi glas svoga Pastira koji ga vodi na pašnjake koji odišu vječnošću, - Molimo te.
4. Za one koji zdvajaju zbog bolesti, starosti, straha pred smrću, da ih ispuniš duhom nade i svjetlom optimizma koji nikada ne trne, - Molimo te.
5. Za ljude u bijedi koji zdvajaju zbog neizvjesnog sutra, da nađu trajno rješenje svojim mukama, - Molimo te.
6. Za naše mlade, da nikada u njihovim dušama ne utrne svjetlo nade na putu prema plemenitim ciljevima, Molimo te.
7. Za naše pokojne da ugledaju svjetlost vječnu koja je radost svetih i izabranih, -Molimo te.
Primi Gospodine ove naše molitve i daj nam i ono što ne znamo ili se ne usuđujemo moliti. Po Kristu Gospodinu našemu….
|
