Angelusove propovijedi

Današnja nedjelja opečaćena je evanđeljem koje govori o dobrom Pastiru. Pa se tako i zove – nedjelja dobrog Pastira.

Čitajući različita tumačenja današnjih čitanja primjetio sam da se svi autori trude kako protumačiti taj odnos ovce i patir. Tako svi naglašuju kako mi ljudi današnjice ne možemo ni iz daleka razumjeti što to znači biti pastir ovaca. Pogotovo, jer izraz ovca u urbanom žargonu znači biti glup. Pastir , pak, neki, tamo, pirimitivac.

Koliko god sam se u životu imao prilike približiti ovcama, uza sve moje znanje ulagivanja psima, koje je razmjerno uvijek upalilo, kod ovaca nije izazvalo niti najmanji učinak. Ovce zbilja poznaju svojega pastira. I kao što veli Pismo: idu za njim. Uostalom, današnje evanđelje i nije tako dugo da ne bismo mogli cititari gotovo cijeli tekst: ''Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem , i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni , te ne će propasti nikada i nitko ih ne će ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih , i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo.''

Već u Starom zavjetu vladar se uspoređuje s pastirom. On nije kralji nego pastir. On poznaje svoje ovce i one poznaju njega. Nije najamnik….

Današnja nedjelja, idealna je prilika da kao župska zajednica razmotrimo uvijek aktuelna pitanja: župnik kao pastir i vjernici kao stado, a onda i molitvu župske zajednice za nova zvanja duhovnih pastira.

Nisam baš pobornik duhovnih legendi i pričica, ali ova mi se čini zbilja prikladnom za ilustraciju Nedjelje dobrog Pastira.

Kao što svaka priča, tako i ova počinje: Jednom jedan župnik u jednoj župi donese staru zahrđalu krljetku na propovjedaonicu, a župljani, navikli da njihov dobri stari ''pastir'' uvijek izvede neko iznaneđenje, čekali su znatiželjno što će im ispričati.

Dragi moji župljani; započne župnika. Nema tome nekoliko dana kad sretoh jedog dječaka s ovom krljetkom u ruci. Pogled mu je bio zao, a u krljetki je imao neke ptice. Pitah ga što će s time, a on mi odgovori: Uhvatio sam neke ružne ptičurine. A što ćeš s njima – upita župnik. Počupati ću im krila, igladnjeti ih da počnu jedna drugu žderati, ako to ne uspije, ubiti ću ih. ''Bi li ti meni htio prodati te ptice''? Upita župnik. Zašto ne. ''Ovaj je vjerojatno lud'', pomisli dječak: '' Koliko bi mi platili za njih''? ''Sto kuna'', odgovorio sam mu, a on se slatko nasmijao i dao mi krljetku iz koje sam odmah pustio jadne ptice.

Dragi moji župljani; nastavio je župnika, naš nebeski Spasitelj jednog je dana sreo đavla, strašnog Sotonu s neizmnernom krljetkom nas leđiima.

Što to imaš u toj krljetci? Upita ga Isus. He, he, naceri se đavao. Kad je Bog stvarao svijet i čovjeka odmah sam taj ljudski rod zaveo kod ''Stabla života'', zatim sam ih naučio svim zlim navikama, a sada ću ih u svom kavezu naučiti međusobnoj mržnji, tako da se mogu naslađivati njihovim vještimama uzajamnog ubijanja i iznašašća oružja za tu svrhu.

Pogleda Isus đavla i upita ga: '' Hoćeš li mi ih prodati?'' ''Znaš li ti koliko oni Bogu znače?''Upita đavao. Zatim mu lucidno bljesu u
mislima:''pa on je jedan od njih! ''Brzo ću ja njega ispreskakati da odustane od svake kupovine: '' Može: od tebe tražim svu tvoju krv, znoj i suze; E, da ga sad vidim!'' Pomisli đavao.

Isus odgovori: '' Može!'' A đavao odgovori: ''Ovaj je stvarno lud!''

Da, naš Pastir je stvarno '' lud''. Za naše spasenje dao je svu svoju krv, znoj i suze.

Danas naša župska zajednica moli Dobrog Pastira da pozove mladiće i djevojke da se odazovu pozivu Učitelja. Ne bojte se On je platio cijenu – On će vas i voditi, jer On je Pastir naš, a mi ''njegov narod i ovce paše njegove''., kako to lijepo veli današnji psalam.


Molitva vjernika

Pomolimo se Bogu, našem Ocu koji nam je poslao svoga Sina da nam kao Dobri Pastir objavi njegovu ljubav.

1. Daj Gospodine dovažnosti mladima, da se odazovu tvojemu pozivu. – Molimo te.

2. Udijeli Gospodine crkvenim sližbenicima milost ustrajnosti u njihovoj službi. – Molimo te.

3. Pomozi . Gospodine, obiteljima da odgajaju svoju djecu za trajne vrijednosti. – Molimo te.

4. Daj svim kršćanima milost spoznaje da smo svi braća i sestre. – Molimo te.

5. Prosvijetli Gospodine naše srca da se ne povodimo za blještavilom ovoga svijeta, koja su zapravi izum zla- Molimo te.

6. Ispuni nas Gospodine ljubavlju prema druguma. – Molimo te.

7. Naše pokojne uvedi u svjetlost vjerčnu. – Molimno te.

Bože, ti si uskrisio od mrtvih svoga Sina, daj da njegovom milošću budemo spašeni, po istom Kristu Gospodinu .

Ime nad svakim imenom

Što bi učinio mladić kad bi se od njega tražilo da se odrekne svoje voljene? Da joj niti ime ne smije spomenuti. Što bi rekao roditelj kad bi se iz bilo kojeg razloga trebao odreči svoga djeteta? Zabraniti istinskom umjetniku stvaranje, pravom, zanesenom znanstveniku njegovo predano istraživanje? To bi zapravo značilo oduzeti tim osobama smisao njihova života.
Jednako su tako doživjeli Isusovi učenici zahtjev Velikog svećenika da ne uče u ime Isusovo. Zapravo, on nije rekao u ime Isusovo nego samo ''u to Ime''. Djela apostolska dosta često umjesto Isus kažu jednostavno Ime. Jer, ono je jedinstveno, vrhunsko, ''Ime nad svakim imenom'' (Fil 2,9). To Ime je je ime za Spasitelja koji je započeo novi svijet, eru uskrsnuća. U tom Imenu zadobivamo oslobođenje od grijeha i smrti. Po krštenju, na otajstven način, sjedinjeni smo s tim Imenom. Ono je vjerniku na uzdignuće i život ili na propast i smrt, ako ga se odreknemo ili ga pogrdimo svojim nedostojnim životom.
To je sveto Ime od samog utjelovljenja bilo ili znak osporavanja, kao u slučaju židovske crkvene vlasti, ili bezuslovnog prihvaćanja – slućaj apostola.
Kršćanin bi sebi trebao češće postavljati pitanje: kako se odnosim prema tome Imenu? Što ono za mene znači?
Moja molitva neka bude: ''ne odbaci me Gospodine od sebe i svoga svetoga Imena ne uzmi od mene!''
Ljubim te Ljubavi vječna, jer znam da me nećeš odbaciti i sav ti u zanosu pjevam današnji psalam (biblijska pjesma iza prvog čitanja):
''Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
Gospodine, izveo si mi dušu iz Podzemlja,
Na rubu groba ti si me oživio.''(Ps 30)

Prije nego dotaknemo današnje evanđelje, poslušajmo što to odzvanja u otkrivenju Ivana apostola? Kakve su to pjesme kojima je isprepletena ova zanimljiva apokaliptička literatura?
''Dostojan je zaklani Jaganjac
primiti moć i bogatstvo
i mudrost i snagu
i čast i slavu i blagoslov!'' (Ot 5, 12)
Ili:
'' Onome koji sjedi na prijestolju
i Jaganjcu
blagoslov i čast
i slava i vlast
u vijeke vjekova!'' (Otk 5, 13)
To su samo neke apokaliptičke pjesme uskrslom Jaganjcu iz najstarije kršćanske liturgije. Njih su, dakle, pjevali na euharistijskim sastancima, ili kako su znali reči: lomljenju kruha, već apostoli i njihovi učenici. Prva je Crkva pjevala sa zanosom, kao što se i svjedočilo neustrašivo, a vjera u sveto Ime pečatila vlastitom krvlju.

Uskrsni ''piknik''
Ovaj evanđeoski odlomak pun je simbolike. Sve ima svoje zašto. Od broja riba sto pedeset i tri – simbolički broj spašenih, pa do prepoznatljivih karaktera dvojice glavnih učenika; Ivana i Petra. Ivan je taj koji ima milost prepoznati Isusa. Stoga kaže Petru: ''Gospodin je!'' Ne učitelj, nego Gospodin – Kyrios. Petar pak ne bi bio Petar kad ne bi prvi skočio da bude uz Učitelja. Pa ipak taj prvi uskrsni ''piknik'' za Petra je bio bolan. Nakon doručka slijedila su tri neugodna pitanja Petru: ''Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?'' Ta tri pitanja potresla su Petrovu dušu. Zar ga nije upravo on tri puta zatajio? Zdvojan i žalostan odgovara: ''Ti znaš da te ljubim.''
Isusove riječi: ''pasi ovce moje'', ''pasi jaganjce moje'' treba shvatiti da Gospodin nije odustao od plana s Petrom koji je bio zacrtan već pri prvom susretu, kada ga je brat Andrija doveo pred Isusa (Iv 1, 42). Tada je Petar dobio novo ime, to u Biblijskoj predaji znači nova služba. Petar – stijena, na kojoj će Gospodin graditi Crkvu svoju. Onaj koji ga je poznavao kao otvorenu knjigu, sigurno nije mislio na granitnu stijenu. Gospodin je, prije svega, vidio Petrovo plemenito srce, doduše, naglo i brzopleto, ali vijerno. Isusov izbor svjedoči uvijek ponovno: Bog je Ljubav.
Istina, Božja ljubav je zahtjevna, ali on će sam proizvesti u nama ono što želi ako mu se s pouzdanjem predamo moleći: Gospodine, tvoj sam takav kakav jesam. Ne odbaci me od sebe i svoga svetoga Imena ne uzmi od mene. Amen.


Molitva vjernika

Pomolimo se Bogu, Ocu Gospodina našega Isusa Krista, koji nas je obradovao njegovim uskrsnućem i danas sabrao Duhom Svetim na ovo euharistijsko slavlje.

1. Potakni, Bože, sve kršćane da poput apostola i prvih svjedoka navještaju Krista Gospodina. – Molimo te.
2. Pomozi, Gospodine, svojoj Crkvi da raste u ljubavi prema tebi i braći ljudima. – Molimo te.
3. Učvrsti papu našega Benedikta zajedno sa svim biskupima Crkve u nastojanju da se među svim pripadnicima raznih vjera uspostave odnosi poštovanja i i suradnje. – Molimo te.
4. Ohrabri, Gospodine, mlade u našoj domovini da potaknuti riječju tvoga Sina zaveslaju hrabro na pučinu života. – Molimo te.
5. Učini da se državni poglavari zalažu za izgradnju mira i pravednosti. – Molimo te.
6. Okrijepi, Gospodine, svojom božanskom utjehom osamljene i napuštene osobe. – Molimo te.
7. Uvedi, Bože, u svoje kraljevstvo našu pokojnu braću i sestre. – Molimo te.

Oče nebeski, ti nam pod vodstvom Duha Svetoga objavljuješ otajstva svoje ljubavi. Poslušaj naše molitve i učini da sudjelujući u svetim otajstvima spasenja, prepoznamo Gospodina Isusa Krista, koji stobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

Kada se zidao svod u obliku luka koristila se drvena konstrukcija koja je držala svod tako dugo dok graditelji nisu obradili zaglavni ili krunidbeni kamen, koji se onda učvrstio poput klina u sredinu svodnog luka. Tek tada su mogli maknuti potpornu skelu. Ovom lijepom prispodobom koristi se današnji psalam: ''Kamen koji odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni.'' Tom se usporedbom rado koristila prva Crkva, jer se dobro uklapa u ulogu i sudbinu Isusa Krista. On, kamen koji odbaciše – zna se koji graditelji – postade kamen zaglavni ili krunidbeni. On je kruna Crkve. Bez njegova Duha davno bi se urušila Crkva.
Nalazimo se u uskrsnom vremenu, pa se i nedjelje tako zovu: prva, druga… uskrsna ili vazmena, sve do Duhova. Svaka od tih nedjelja je svojevrsno uskrsovanje. Rusi nedjelju jednostavno zovu voskresenije. Iz tih nedjelja kao da sipi otajstveni duh Uskrsloga. To je tiha uskrsna radost u bjelini novokrštenih i obnovljenih vjernika. U službi riječi izbija oduševljenje prve Crkve. To je malena, ali hrabra zajednica, kojoj se pridružuju novi članovi. Tako je od samih početaka Crkve običaj da se kao prvo čitanje izimaju Djela apostolska umjesto čitanja iz Starog zavjeta i to kroz cijelo uskrsno vrijeme. Ono što nam odmah upada u oči je Lukino idealiziranje, koje se očituje u izrazu ''jednodušno''. Tako je Crkva bila jednodušna u molitvi, svaki dan su jednodušno i postojano hrlili u hram…. Sve to prate čudesa koja čine apostoli u ime Isusovo.
Prva Crkva u Isusu uskrslom vidi kralja i svećenika. Gospodara povijesti. Ime mu je jednostavno ''Živi''. Nadahnut prorokom Danijelom Ivan u Otkrivenju vidi Sina čovječjega gdje sjedi zdesne Sile Božje i dolazi na oblacima nebeskim. On ima ključ Smrti i Podzemlja.
U današnjem evanđelju imamo dvostruku poruku: Uskrsli se ukazuje učenicima i daje im mir. Nije to obični pozdrav – šalom! Kristov mir uljeva sigurnost. To nije poziv na mirovanje, nego na djelovanje. Potom je dahnuo u njih: ''Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.'' Svijet treba mira Kristova koji se zadobiva oproštenjem grijeha.
Drugi dio današnjeg evanđelja je ''slučaj'' apostola Tome, koji nije vjerovao da je Isus uskrsnuo, jer nije bio s učenicima dok im se on ukazao. Isus ga je blago prekorio, ali i iskoristio priliku da naglasi blaženstvo onih koji vjeruju a ne vide. Tu spadamo i mi, postapostolske generacije.
Što mi to vjerujemo? O tome nas poučava posljednji redak današnjeg evanđelja: Krist je Kyrios – Gospodin i Gospodar svega stvorenja i nas samih. U njegovm Imenu već sada imamo život vječni.
U prvoj Crkvi, novokrštenici su na današnju nedjelju odlagali svoje bijele krsne haljine. Od tuda i naziv današnjoj nedjelji – bijela. Jesam li ja ove krizme obijelio svoju krsnu haljinu u sakramentu pomirenja? Ili možda živim u Crkvi i idem s Crkvom poput ''nevjernog Tome''? Doduše, ima nešto što me veže uz Crkvu, ali se ponašam poput onih vjernika, koji za velike blagdane krenu u crkvu, ali ostanu vani stajati. Koja je to sila koja priječi takvima ulaz u crkvu?
Ja ne ću stajati pred crkvom, niti na samom ulazu. Uči ću i stati blizu oltara i pozdraviti svoga Učitelja: Evo me Gospodine. Tu sam sa svim svojim slabostima i sumnjama. Umnoži moju vjeru. Često zatvaram vrata svoga srca, zbog raznih strahova, pred svojim bližnjima. A ti govoriš svojim učenicima: ''Mir vama!'' Daj da čujem tvoj glas u svom srcu i da primim tvoj mir koji izgoni svaki strah. Udahni Duha svoga Svetoga u mene da budem ispunjem tvojim svetim mirom kako bih mogao drugima opraštati i tražiti oproštenje. Amen.


Molitva vjernika

Gospodinu Isusu, koji je iz ljubavi za nas umro i uskrsnuo; uputimo svoje molitve.
1. Gospodine Isuse, toliko puta zatvaramo vrata svoga srca, zbog raznih strahova, pred svojim bljižnjima. A ti nam govoriš: ''Mir vama!'' daj da te danas čujemo srcem i primimo tvoj mir koji izgoni svaki strah. – Molimo te.
2. Daj, Gospodine, da Duh Sveti po ovom susretu s tobom ispuni cijelo naše biće kako bismo mogli ljubiti i opraštati jedni drugima. – Molimo te.
3. Gospodine, ti svoga Duha daješ svakome tko ga traži . Probudi u nama živu čežnju za njegovim djelovanjem, obuci nas u njegovu silu da svedočimo svijetu koji vapi za svjetlom i istinom. – Molimo te.
4. Gospodine, u nama živi još tako puno nevjere. Htjeli bismo poput Tome ''vidjeti i opipati''. Danas nam poručuješ kako su blaženi oni koji vjeruju a ne vide. Umnoži nam vjeru. – Molimo te.
5. Svojoj si Crkvi dao vlast ''vezati i odriješti ''. Molimo te za svetog oca Benedikta, za sve biskupe i svećenike – da uzmognu svoji službu obavljati s ljubavlju i oduševljenjem. – Molimo te.
6. Za našu braću koji trpe duševne i tjelesne boli, daj da po našoj ljubavi i molitvama osjete tvoju blizinu. – Molimo te.
7. Naše pokojne uvedi u svoju uskrsnu slavu na nebesima. – Molimo te.

Dobri Oče, učinio si nas svojom ljubljenom djecom. Primi ove naše molitve koje ti upućujemo po Isusu Kristu tvome Sinu, koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

Zlatna je zora svojim sjajem pozlatila krajolik. Sunce još nije izišlo a dvojica muškaraca trče. Njihove haljine prožima svjetlost, ali u očima još je tama. Prvi, mlađi u bijeloj haljini je Ivan. Slijedi ga Petar zaogrnut tamnim ogrtačem. Dok Ivan sklopljenih ruku žarko moli ono čemu se nada, Petar djeluje zdvojno, kao da tek sada promišlja Isusovo obečanje da će nakon tri dana uskrsnuti. Sumnja u ono što su rekle žene, a možda se i potajno boji; što ako je istina? Što će mi Učitelj reči kad me ugleda? Mene koji sam ga sramotno zatajio! To je sadržaj slike francuskog slikara Eugene Bunarda (1850 – 1921) koja se nalazi u Luvreu a zove se ''Petar i Ivan trče na grob''. To je ujedno jedinstvena i najljepša slika na tu temu koju poznaje povijest umjetnosti. Postoji još jedna, meni draga, u Emausu nedaleko Jeruzalema u crkvi na zidu, koja prikazuje trenutak Isusovog očitovanja dvojici učenika koji su nakon Isusovog skončanja biježali u svoje selo. Na slici je precizno i ciljano uhvaćen onaj trenutak kada učenici prepoznaju Isusa u lomljenju kruha. Ova slika za razliku od one u Louvreu djeluje daleko smirenije. Posljednji zraci sunca zamiru na planinama, ali u duši dvojice učenika zasjalo je uskrsno jutro punim sjajem. Sada su shvatili zašto im je srce gorjelo dok im je putem ''stranac'' govorio i dok im je otkrivao Pisma. Nestalo je tuge, a njihove riječi: ''a mi smo se nadali'' pretvorile su se u svjedočenje: '' Gospodin živi, mi smo ga vidjeli!'' To je jedan od najljepših Lukinih odlomaka, pravi književni biser. Jednako tako to je i ključno pitanje koje si svaki kršćanin treba postaviti u ovo uskrsno vrijeme: ''Gori '' li i moje srce dok čitam i slušam prva svjedočanstva o Isusovom uskrsnuću ili sam samo vjernik koji slavi ovaj blagdan jer je takav običaj i jer je red slaviti i častiti Uskrsloga…? Jesam li se ikada ''nadao'' da ću u punini vjere upoznati uskrslog Gospodina? Krist blago prekorava onu dvojicu učenika: ''nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?'' Njegov prijekor ide i nama koji rado prihvaćamo što on nudi i obećava , ali ne uz cijenu križa promjene.

Što bih to ja trebao učiniti da postanem ''novi'' suuskrnuli s Kristom? Kad pogledam svoje slabosti, svoja ukorjenjena nagnuća u duboki humus grješnosti. Kad shvatim koliko su mi dragi i primamljivi plodovi stabla zla, obuzima me malodušnost. U mnogom je srcu mladog čovjeka na pragu života utrnula ona uskrsna vatra oduševljenja za vrhunski ideal; biti novi stvor, dijete svjetla, a sve zbog primamljivosti plodova na stablu lažne spoznaje dobra i zla.

Postati nov, obraćen, suuskrsli mogu samo ako se doslovce ''zalijepim'' za Krista. Ako ga pozovem da bude samnom u mojim jadima, sumnjama i lutanjima. Pozvati ću svoga Učitelja riječima dvojice učenika kad su s Isusom stigli u Emaus: ''Ostani s nama, jer zamalo će večer i dan je na izmaku!'' (Lk 24, 28/29).

Slaviti Uskrs u punini njegove objave znači slaviti ga u zanosu radosti poput žena koje su se vratile s porukom: Uskrsnuo je! To je radost Petra i Ivana, dvojice učenika koji su sreli Uskrsnuloga u Emausu. ''Gori'' li tvoje srce uskrsnom radošću, onda znaj da ti je Gospodin blizu, tu uz tebe, uskrsnuli i proslavljeni.

''Zato svetkujmo, ne sa starim kvascem zloće i pakosti, nego s beskvasnim hljebovima čistoče i istine.'' (Iz današnje Pavlove poslanice Korinčanima).

''Žrtvovan je Krist, Pasha naša!

Zato svetkujmo u Gospodinu! Aleluja! (1 Kor.5, 7b-8a)


Danas si kršćani čestitaju Uskrs pa vam i ja želim blagoslovljen Uskrs ispunjen uskrsnim dinamizmom i svetom radošću uz nekoliko stihova isusovca o. Milana Pavelića:

Tuga minu,Uskrs sinu,
Zvon zazuja.Glas mu sveti
Svijetom leti.Aleluja.

Posred jedne trešnje cvjetne
Časom susta.
Zlatnoj pčeli milo veli
Isus usta.


Molitva vjernika

Na ovaj veliki dan uskrsne radosti upravimo svoje zahvalne molitve Bogu Ocu koji proslavlja svoga Sina Isusa Krista.

1. Za Crkvu Božju raširenu po cijelome svijetu, da svojim životom bude svjetlo svima onima koji traže put do istine i pravde. - Molimo te.
2. Za papu, biskupe, i svećenike, da budu vidljivi znak Krista uskrsnuloga ovome svijetu. – Molimo te.
3. Za sve obitelji u našoj domovini i u svijetu, da budu obasjane uskrsnim svjetlom, da žive u miru, uzajamnoj ljubavi i poštovanju. – Molimo te.
4. Za novokrštenike koji su se krštenjem pridružili Crkvi, da ustraju na putu vjere, potpomognuti našim molitvama. – Molimo te.
5. Za našu župsku zajednicu, koja slavi radost Kristova uskrsnuća, da se iz nedjelje u nedjelju okuplja oko euharistijskog stola. – Molimo te.
6. Za sve koji rijetko dolaze u crkvu, neka ih Duh Isusa Krista prosvijetli te osjete potrebu angažirane vjere. – Molimo te.
7. Za naše pokojne da duše njihove uskrsli Spasitelj uvede u zajedništvo svetih u nebeskoj Crkvi. – Molimo te.


Primi, Oče nebeski, molitve što smo ti ih uputili. Ti si nam u duhu uskrsloga Krista dao novu nadu, učini da ta nada bude u nama snažena djelima istine i pravednosti. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Sveto trodnevlje duhovna je riznica najdragocjenijeg spasonosnog blaga Crkve. To nije spomen na nešto što se davno dogodilo, niti neka pobožna drama koja se svake godine ponovno prikazuje. To su otajstva spasenja koja se, kako sam naziv kaže, na otajstven način događaju za naše spasenje istim intenzitetom i istim učinkom kao nekada dok je naš Spasitelj dragovoljno prihvatio križ .

Vjernik okrijepljen korizmom u vjeri prati svoga Učitelja kroz muku, smrt i uskrsnuće i premda smo mi u usporedbi s prvim Isusovim sljedbenicima u daleko boljoj poziciji, jer u tami Velikog petka naziremo zoru Uskrnuća; pa ipak potrebna je i vjera i ljubav i nada, sve u jednom, da bi nam ti događaji mogli postati duhovna stvarnost, a onda i uroditi spasonosnom milošću.

U Svetnom trodnevlju zgusnuta je borba između dobra i zla, svjetla i tame. Ono je konačna pobjeda Uskrsnog jutra, vječnog svjetla, Isusa našeg Spasitelja.

Potrebno je naglasiti da Sveto trodnevlje vrvi dubokom duhovnom simbolikom, da je prepuno teoloških izričaja, prekrasne pobožnosti, a sve je usmjereno prema Kristu pobjedniku nad smrću i zlom.

Prema obnovljenom obredu u Sveto trodnevlje spada Veliki četvrtak, Veliki petak i Velika subota.

Veliki četvrtak sav je u znaku euharistije. To je svećenički dan. U stolnim crkvama biskup u zajednici sa svojim svećenicima u prijepodnevnim satima blagosljivlje sveto ulje. To će sveto ulje svećenici ponijeti u svoje župe. Uljem bolesničkog pomazanja pomazuju se bolesnici, a krizmom novokrštenici, krizmanici te ređenici za svećenike i biskupe. U tu svrhu koristi se maslinovo ulje kojim su se od davnina u Starom zavjetu pomazivali svećenici, kraljevi i proroci.

U popodnevnim satima služi se Misa Večere Gospodnje. Slaveći zajedno sa svojim učenicima Pashalnu večeru, Isus ustanovljuje euharistiju. Dok nam Sveto trodnevlje predstavlja otajstvo otkupljenja u njegovom vremenskom okviru triju dana, Četvrtak Večere Gospodnje predstavlja nam to isto otajstvo , ali ne više vezano uz povijesne okvire nego sposobno da ovjekovječi spesenje u svim vremenima.

Veliki petak – služba muke Gospodnje.

Oltari ogoljeni, Presveto pospremljeno u svetohranište na pokrajnjem oltaru gdije se obično nalazi ''Božji grob''. Obred započinje službom čitanja. Zatim slijedi Opća molitva u kojoj se moli za Crkvu, staleže i ostale nakane. Nakon toga je centralni dio pobožnosti Velikog petka, klanjanje križu. Križ, koji je na nedjelju glušnicu bio zastrt ljubičastim ili crnim platnom, sada se otkriva i izlaže na klanjanje. Obredi Velikog petka završavaju svetom pričešću.

Vazmeno bdijenje.

Vazmeno bdijenje sastoji se od četiri obreda: Služba svjetla, Služba riječi, Krsna služba i Euharistijska služba.

U prvi sumrak svećenik, obično pred crkvom, blagosljivlje pripravljeni oganj, na kojemu se zapali uskrsna svijeća i od iste žeravice napuni se kadionica. Ulazi se u crkvu u kojoj je mrak i tri puta se pjeva ''svjetlo Kristovo'', a zbor odgovara: ''Bogu hvala''. Tada se upale sva svjetla, a uskrsna svijeća stavlja se na stalak i nakon što se okadi počinje ''Exsultet''. To je hvalospjev uskrsnoj svijeći koja simbolizira samog Krista, a ujedno je i prinos koji izgara u čast Usksnuloga. Kasnije će u Krsnoj službi svećenik ili đakon uskrsnu svijeću uroniti u krsnu vodu, koja se posvećuje i kojom će se krstiti novokrštenici. U Službi riječi ponuđena su čitanja tako da se dobije pregled povijesti spasenja. Prije nego će se čitati iz Novog zavjeta, svećenik zapjeva ''Slavu''. Tada ponovno zazvone zvona koja su umuknula kroz Sveto trodnevlje. Na kraju mise je blagoslov jela. Blagosljivlje se hrana i novi plodovi zemlje. Time se želi naglasiti kako Uskrsli čini sve novo. Oni koji su se preporodili korizmenim postom i sakramentom pomirenja uzimaju blagoslovljenu hranu da i tijelo bude preporođeno. Još postoje običaji u nekim krajevima da dijeca pale suhe gube na blagoslovljenoj vatri i taj uskrsni oganj donose kućama. Domaćice pak očiste štednjake i pripale na blagoslovljenim ognjem vatru, tako da i ta hrana bude blagoslovljena.

Ono što je nekako najupečatljivije u cijelom Vazmenom bdijenju je Hvalospjev uskrsnoj svijeći, koji crkvena tradicija pripisuje sv. Augustinu. Iz tog hvalospjeva izbija silni naboj uskrsne radosti i ushićenja.

Običaj da se na blagoslov hrane obavezno donose uskršnje pisanice, dar je Istočne crkve. Jaje je snažni simbol života koji se krije u ljusci kao što je Krist bio tri dana u grobu.

Na cvjetnicu čitamo Muku Gospodnju što je po sebi dostatna propovijed, ako se pozorno sluša. Stoga umjesto propovijedi tek uvod i kratka pojašnjenja.

Svako dijete koje polazi vjeronauk znade da naziv današnje nedjelje cvjetnica treba razumjeti u sklopu Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem. Pa ipak, nisu li grančice; masline, palme ili drijenka zasjenile temeljnu poruku današnje nedjelje koja kao uvod slavi Isusov ulazak u Jeruzalem, ali u centar stavlja Isusovu muku. Ovih dana mogli smo vidjeti u mnogim automobilima maslinove grančice koje su ljudi kupili na nekoj od tržnica, dok etnolozi sve to poriču, barem kad je u pitanju sjeverna Hrvatska i s pravom ističu kako je upravo nošenje drijenka na blagoslov u skladu s tradicijom, a ne masline. A mi se opet s pravom pitamo od kud toliki naglasak na te grančice i njihov blagoslov kad je u centru današnje poruke nešto sasvim drugo.

Dakako, opet imamo vidljiv prareligijski običaj iz predkršćanskih vremena, koji je zbog svoje žilavosti i ukorijenjenosti pokršten. Desetci tisuća godina učinili su svoje. Gotovo bismo mogli reči da su u genima čovjeka običaji koji su sastavni dio prirodnih religija. Nijhova snaga i ukorjenjenost proizlazi iz običaja koji ne traži nikakvo razmišljanje niti promjenu ponašanja, tek učiniti nešto što se tisućama godina činilo i za što sigurno postoji neko objašnjenje, kao i netko tko to u zajednici znade. Ako se uzme živopisna draž takvog folklornog običaja onda nas ne treba začuditi kad takvi običaji svojom naglašenom prisutnošću zasjenjuju kršćansku poruku.

Daleko je lakše donijeti grančice na blagoslov nego razmišljati o temeljima kršćanske vjere, koji se uz to snažno opiru našem ljudskom razmišljanju.

Ako smo se kao kršćani navikli na otajstvo muke Isusove, kao i potrebu njegove žrtve, daleko od toga da smo ju shvatili i prihvatili, jer bi naš život bio sasvim drugačiji nego što jest. Žene po svojoj ženskoj naravi nekako lakše prihvaćaju Isusovu muku, jer su osjećajnije pa uglavnom Krista oplakuju, kao ono u križnom putu i to sažaljevanje za njih je ujedno i razumijevanje. Muški pak, ili ne će o tome razmišljati, ili će to prihvatiti kao što, recimo, Muslimani prihvačaju neke nelogičnosti u vlastitoj vjeri na način što smatraju samo postavljanje takvih pitanja nečim heretičkim i bezbožnim.

Kad smo kod Muslimana, za njih je uz Presveto Trojstvo, muka Isusova največa sablazan. Kako može Bog trpjeti? Zar Bog da svoga Sina dade na muke?

Sjetimo se kako smo na vjeronauku učili kako je Bog apsolutno savršen, svemoguć, sveznajuć…. A onda se jednoga dana sjetio stvarati svijet i život; i kao krunu svega stvorenoga stvara čovjeka, to čudno i nedorečeno biće koje upravo požudno trči za darovima Zloga, a kada okusi otrov njegovih darova trči poput nezrelog derišta Stvoritelju tražeći njegovu pomoć i zaštitu, premda mu plodovi u Božjem vrtu i nisu neznam kako primamljivi pa treba očekivati ponovni recidiv. A onda s Božje strane na sve to žrtva vlastitog Sina da bi spasio nezahvalnog i smušenog čovjeka?

Izgleda da nismo dovljno duboko zagrebli u taj prevažni dio naše vjere. Tu se naime nešto mora polomiti; cijela čovjekova predodžba o Bogu, svijetu, spasenju... ne uklapa se u ponuđeni okvir. Mi jednostavno idemo drugim, da ne kažem krivim putem.

Isusova muka i žrtva na križu, jasno govori da je Bogu krvavo stalo do ovakvog svijeta kakvog je stvorio i da to nije bila samo jedna moguća varijanta nego punina što god si mi pod time mislili. Jednako tako žrtva kao najači čin ljubavi ponuđena s Božje strane i čovjekov odgovor s druge jedini je pravi spasiteljski čin koji iziskuje hrabrost, da ne kažem drskost koja ne dršće niti pred samom smrću. To se onda zove vjera koja je ključ za ulazak u Kraljevstvo Božje koje je već tu, proslavljeno Isusovim uskrsnućem. To je rang sinova i kćeri Božjih. Kad je Isus za sebe svjedočio da je Sin Božji, svjetina je svaki puta pograbila kamenje da ga kamenuje jer huli.

Kršćanin je uronjen s Kristom u Kraljevstvo Oca nebeskog u koliko s Kristom po njegovoj muci umre starom čovjeku i uskrsne kao novi stvor; ne razdiran između zamamnosti Zloga i darova Božjih, koji su nam blijedi jer nemamo snage prerezati posljednje spone koje nas vežu uz starog čovjeka.

Muka Isusova za nas nije nešto povijesno – nešto što se dogodilo, ona je ključ kojim jedino postajemo novo stvorenje, s Kristom suuskrslo. To je snaga koja prkosi zlu, strahovima poput smrti čiji su korjenu u ništavilu. Proniknuti u otajstvo muke i patnje Kristove znači proniknuti u otajstvo života, života kako ga gleda sam Bog.


Molitva vjernika

Spasitelju našemu, koji je uzišao u Jeruzelem da podnese muku i uđe u slavu Očevu, uputimo svoje molitve.

1. Isuse, do smrti Ocu poslušni; obdari svoju Crkvu duhom poniznoga služenja. – Molimo te.

2. Sine Davidov, kojemu je mnoštvo radosno klicalo: pouči ljude pravoj istini. – Molimo te.

3. Isuse milosrdni, koji si raskajanom razbojniku raj obečao; oprosti grijehe i nama. – Molimo te.

4. Kralju vjekovječni, koji si svoje čovjekoljublje zapečatio žrtvom na križu; privedi svome srcu sve koji su žedni ljubavi i pravde. – Molimo te.

5. Kriste, koji si svojom smrću učinio križ stablom života; udijeli njegove plodove svima koji su krštenjem nanovo rođeni. – Molimo te.

6. Za sve bolesne koji se ne nadaju ozdravljenju, da sačuvaju svoju vjeru i pouzdanje u Boga, jer će po muci i patnji stiči do slave uskrsnuća. – Molimo te.

7. Za naše pokojne, da ugledaju svjetlost vječnu. – Molimo te.

O Bože neizmjerne vjernosti, poslao si svoga Sina na svijet da izvrši djelo spasenja, usliši naše molitve; spomeni se novog i vječnog saveza sklopljena u njegovoj predragocjenoj krvi, oprosti nam naše nevjere i čuvaj nas u poslušnosti tvome Duhu Svetome, po Kristu Gospodinu našem. Amen.