Poučni događaji i priče
subota, 01.09.2012.
Kristijan je žrtvovao svoj život za druge -
|
Spasio je petero ljudi iz ledene vode Prije nekoliko godina srušio se u Washingtonu putnički zrakoplov u zaleđenu rijeku Potomac. Kristijan se bacio u ledenu vodu da bi spasio petero ljudi koji su se očajno borili za život. Svjedok toga požrtvovnog podviga bila je posada helikoptera koja je žrtvama spuštala pojaseve za spasavanje. Kristijan je dočekivao spušteni pojas i plivajući isti dodavao jednome od postradalih, kojega su onda povukli gore u helikopter. Posada je hrabrom Kristijanu davala znakove da je sada on na redu. Ali on je ne gledajući na sebe pojas dodavao drugima. Tako je spašeno svih petero stradalnika. Konačno je on ukočivši se od studeni potonuo u ledenoj vodi. Jedan od pilota helikoptera je rekao: "Nikada još nisam vidio čovjeka spremna toliko drugima pomoći! Dao je svoj život za njih! Ne stidim se priznati, da su mi suze navrle na oči i ja vjerujem da je on te suze zaslužio! On je, stvarno, bio pravi heroj!" Zadivljeni smo primjerom čovjeka koji je žrtvujući svoj život spasio pet ljudskih života. |
- 22:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Što čini Ijubav nesebične djevojke Albertine?
|
23-godišnja Talijanka Albertina Negri donijela je u brak kao miraz 20 sinova. To nisu bila njezina djeca, nego ih je našla na ulici i posvojila. Već kao djevojka iskazala se tim dječacima kao majka i pomoćnica. Kad se jedan odgojitelj zaljubio u nju, ona je postavila uvjet za udaju, a taj je: prihvatiti ovu djecu. Prosac je to učinio. Darove koje su dobili od svatova namijenili su za svoje mališane. Zaista, rijetko je naći tako veliko i nesebično srce!? |
- 22:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Godine 1967. jedini preživio zrakoplovnu nesreću -
|
Vlasnik tvornice nalazio se na putu prema zračnoj luci. Vozeći se, motor je najednom stao. Dok je vozač pokušavao nanovo pokrenuti motor, vlasnik se tvornice naslonio na siromašnu kuću i zapalio cigaretu. Odjednom je kroz otvoren prozor čuo glas djeteta i žene. Iz razgovora je mogao razabrati da je majka teško bolesna, da iz financijskih r azloga ne može pozvati liječnika i da ne mogu kupiti hrane. Kad je kvar na autu bio popravljen, vlasnik tvornice nije želio otputovati, nego se vratio kući. Odmah je odlučio pomoći siromašnoj ženi. Sat kasnije teško bolesnoj ženi došao je liječnik, medicinska sestra i vlasnikov vozač. Željeli su joj pomoći. Pacijentica, koja je prije dvije godine izgubila muža u nesreći, jedva je mogla shvatiti što se upravo događa. Uskoro se udovica oporavila i posve ozdravila. Kad je liječnik pričao vlasniku tvornice o velikoj zahvalnosti te žene, on mu odgovori: „Gospodine doktore, ja moram biti zahvalan toj ženi. Sigurno ste čuli za zrakoplovnu nesreću u kojoj su svi putnici poginuli. Tim sam zrakoplovom tada želio letjeti. Da nam se nije dogodio onaj kvar na vozilu pred njezinom kućom i da sam se oglušio na zov iz siromašne kuće krenuvši dalje, danas zasigurno ne bih bio među živima. Bila je to nevidljiva ruka što me zaustavila. Ta žena mora znati da sam ja taj koji njoj i njezinu dječaku, čiji su me glasovi naveli na povratak i time spasili život, duguje veliku zahvalnost.“ (Die Macht und Hilfe Gottes in unserer Zeit) Živi tako kao da je svaki dan za tebe posljednji i sa zahvalnošću ćeš dočekati dan kojemu se nisi nadao! |
- 22:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Margee: Bog te ljubi -
|
Studentica Margee iz South Benda (USA) sjedila je u malom restoranu i jela svoj hamburger. Pošto se kratko pomolila, razabrala je tihi glas u svom srcu koji ju je molio da ode do čovjeka za susjednim stolom i kaže mu kako ga Bog ljubi. Bila je bojažljiva i mislila je da to ne može učiniti. Nije znala kako će nepoznati čovjek reagirati. Margee je razmišljala ov ako: „Jest ću svoj hamburger sasvim polako i ako nakon toga taj čovjek još uvijek bude sjedio tu za svojim stolom, onda ću otići do njega.“ Prilično je dugo jela svoj hamburger, ali je njezin susjed još uvijek bio na svome mjestu. Studentica je prikupila hrabrosti, približila se čovjeku i rekla: „Molim Vas, oprostite, prije jela sam se pomolila i čula Boga koji mi je rekao da dođem do Vas. Gospodin Vam želi kazati da Vas voli!“ Kad je čovjek čuo ove riječi, nasmiješio se i rekao: „O, molim Vas, sjednite do mene! Trebam Vam nešto ispričati.“ Margee je doznala da je njezin sugovornik bio mornarički vojnik koji je upravo dobio poziv za Beirut. Malo prije poziva teroristi su napali mornarsku vojarnu i ubili 200 vojnika. Upravo ovoga jutra odlučio je dezertirati, svjestan svih posljedica koje slijede – progonstvo do kraja života. Zato je zamolio Boga za neki znak: „Ako time ništa ne riskiram i ako me Ti čuvaš, tada ne ću dezertirati i pridružit ću se svojoj jedinici za Beirut.“ I zaista tijekom cijeloga njegova boravka u Beirutu nije bilo ni jednoga jedinog terorističkog napada. "Voliš li život? Nemoj gubiti vrijeme, jer život je satkan od njega!“ (Benjamin Franklin) |
- 22:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Od danas i ja vjerujem Bibliji -
|
U jednoj je komunističkoj zemlji bio uhićen vjernik te priveden u zatvor. Odmah nakon uhićenja izveli su ga iz njegove ćelije u sobu u kojoj je tajna policija ispitivala osumnjičenike. Pred policijskim je časnikom i jednim liječnikom bila otvorena Biblija. Uhićeniku zapovjediše da sjedne i tada je otpočelo ispitivanje. Upitaše ga: – Vjerujete li da je ova kn jiga R iječ Božja? – Da – rekao je. Časnik mu zapovjedi da pročita ulomak iz Markova evanđelja (16,18). Pročita gdje piše: „…i ako popiju što smrtonosno, neće im nauditi…“ – Vjerujete li i ovim riječima? – upita časnik. – Da. Tada časnik stavi na stol čašu punu jaka otrova i objasni: – Ako je ova knjiga istinita kao što Vi tvrdite, onda Vam ovo ne će naštetiti. No kako bismo Vam dokazali da nam nije do šale, pogledajte sada ovo. Časnik dozva velika psa te mu dade popiti tekućinu. Nekoliko minuta kasnije pas je na pod pao mrtav. Časnik reče vjerniku: – Tvrdite li još uvijek da je ova knjiga, koju Vi nazivate Riječ Božja, istinita? – Da, to je Riječ Božja koja je istinita – ponovo odgovori. – Onda ispijte cijelu čašu! – izdera se časnik i pogleda liječnika. Bila je ovo teška kušnja. Tražio je da se prije ispijanja otrova iz čaše malo pomoli. Bilo mu je dopušteno. Ustao je, uzeo čašu u ruke i kleknuo ispred stola. Najprije se pomolio za svoju obitelj da ostanu postojani u svojoj vjeri. Potom je molio za komunističkoga časnika i liječnika da nađu Boga te i oni postanu pravi vjernici. Molitvu je završio riječima: „O Bože, Ti znaš koliko su Te izazivali. Ja sam uistinu spreman umrijeti. Vjerujem Tvojoj riječi koja kaže da mi se ništa ne će dogoditi. Ali ako je Tvoj plan drukčiji, onda sam spreman na susret s Tobom. Moj život u Tvojim je rukama. Neka bude volja Tvoja!“ Potom je vjernik s pouzdanjem u Božju Riječ ispio otrov iz čaše. Časnik i liječnik bili su vrlo iznenađeni. Ovomu se nisu nadali, već su mislili da će vjeru zatajiti ili pasti mrtav na pod. No trenutci su postajali minute, a minute bijahu duge kao sati. Vladala je potpuna tišina. Čekala se neizbježna smrt. Liječnik i časnik nijemo su gledali jedan u drugoga. Nakon nekoliko minuta liječnik se trznu, uze vjernikovu ruku i opipa mu bilo. No ono bijaše normalno. Potom je tražio druge simptome, ali ih nije našao. Zbunjenost i zaprepaštenost bila je velika. Liječnik je nastavljao s pretragom, ali nije mogao pronaći ni najmanjega traga nekakvu oštećenju. Spustio se u naslonjač i nakon kratka razmišljanja izvadio iz džepa partijsku kartu, razderao ju i bacio na pod. Tada uze Bibliju i reče: „Od danas i ja vjerujem Bibliji. Ona je istinita. Vjerujem u Krista koji je upravo pred mojim očima učinio ovo veliko čudo!“ |
- 22:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Iskusio sam Božju nazočnost i Njegovu ljubav pa je istinski mir ispunio moje srce -
|
Martin dojmljivo pripovijeda kako je postao vjernik Katoličke crkve: „Potječem iz ortodoksne židovske obitelji. Jednoga me je dana poznanica povela sa sobom u katoličku crkvu. Crveno (vječno) svjetlo, što je sijalo ispred svetohraništa, duboke me dirnulo jer me podsjećalo na sinagogu. Ništa nisam razumio tije kom svete mise, ali nevjerojatan mir ispunjavao je moje srce. Božja je nazočnost i Njegova ljubav djelovala iznimno snažno na moju dušu. Bio sam duboko potresen, plakao sam kao nikada do sada. Kad mi je poznanica pričala o Gospinim ukazanjima u Međugorju, osjetio sam duboku želju poći onamo. Napokon sam se našao u Međugorju i doživio neizreciv mir. U srcu sam osjetio kako me Bog želi kao krštenika. Ovdje sam u Međugorju shvatio koliko me Marija (Gospa) voli. Mnogo sam plakao jer ovakva ljubav ne ovisi o našim mogućnostima. Ona je dar Božji. Ovdje sam počeo vjerovati u Isusovu nazočnost u Presvetom oltarskom sakramentu. On je kruh života. Otkrio sam dar svete ispovijedi, toga divnog sakramenta što ga mnogi mladi ne doživljavaju dovoljno vrijednim i poželjnim. A doista bismo trebali biti svjesni tako divna dara! Toliko nam je potrebna sveta ispovijed i oproštenje! Isus nas i dozivlje govoreći: 'Odreci se grižnje savjesti, skini sa sebe breme!' Sve više sam čeznuo za krštenjem i svetom pričesti. Mene kao Židova Marijina je prisutnost duboko ganula jer je uloga majke u židovskoj obitelji vrlo važna, ona osigurava postojanost i daruje stalnu nježnost. Roditelji su bili duboko uvrijeđeni kad sam prešao na katoličanstvo, ali me majka voli danas kao i prije. Marija u Međugorje dolazi svaki dan, Ona je uvijek ista, a našemu je životu potrebna ta postojanost. Svi mi trebamo majku i njezinu ljubav. Bog nas je takve stvorio. Prve dane života provedemo u sobi svoje majke gdje nas ona brižno hrani i ljubi. U duhovnome životu također trebamo majku! Marija je svima majka, bili mi Židovi, protestanti, katolici ili ateisti, Ona nas sve ljubi! U određeno ćemo vrijeme Božjom voljom svi biti zasađeni na jedno jedino stablo i židovski će narod vidjeti da je Isus Mesija. Ne biramo mi Isusa, nego Isus odabire nas, samo trebamo otvoriti srce i reći da.“ (Unser Weg aus der Finsternis) |
- 22:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Skrušeni se grješnik obraća -
|
Sveti Vinko Paulski volio je iz sveg srca jednoga mla-dića koji bijaše odgojen čisto i nevino kao ljiljan u ogradi. No smrtna zraka teškoga grijeha prodrije u njegovu dušu. Ljiljan njegove nevinosti požuti i osuši se. Mladić se izopači, a svetac je za njim gorko plakao. Jednoga dana susretne ga svetac i povede s njim duži razgovor koji završi ovim riječima : „Čuješ li ti, više te ne ću koriti i opominjati da se ostaviš zloga života jer vidim da sve moje riječi i suze tebi ne vrijede ništa. A ipak ću te zamoliti za jedno. Uzmi ovu sliku i pogledaj je svake večeri prije nego legneš u krevet.“ Mladić to obeća iako mu se činilo smiješnim. Te je večeri prvi put gledao darovanu sliku i vidje kako se sastaše njegove oči s očima milosrdnoga Spasitelja, kao da u njega neprestno gledaju pa ih nikako ne može udaljiti od sebe i izbaciti iz duše u koju su se usjekle. Sutra je navečer osjećao tešku muku pa opet pogleda u sliku trpećega Isusa, ali je obećanje trebalo održati te se svlada i opet pogleda. Ove ga je večeri trpeći Isus još više i jače motrio pa su cijelu noć suzne oči gledale u njega. Nikako nije mogao zaspati. Rano se ujutro ustade i ode svetom Vinku, klekne preda nj i skrušeno progovori: „Oče, ne mogu više ovako živjeti, suze su me Isusove pobijedile.“ Tada se potpuno obratio i postao uzoran vjernik. "Cilj našega života je dokazati Stvoritelju da smo bili poslušni njegovoj volji!" (Sebastian Kneipp) |
- 22:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Rujan 2012 (7) Kolovoz 2012 (24) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Sabirem poučne priče i događaje (a uglavnom sa facebook profila fra Petra Ljubičića)
3
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||