-Psssst! Now listen...do you hear it? Good. Now let the magic begin...

Jedne olujne noći, 27. juna 1992 godine...rodilo se čudo. Mala djevojčica krhkog tijela i lijepih, kristalno zelenih očiju, došla je na svijet. No, iste noći, odvojena je od svoje majke. Kako? Puno pitate. I sve se promijenilo...od tada, rasla je sa drugim ljudima umjesto da je bila sa svojom porodicom. I baš kad je porasla dovoljno da ih potraži u svijetu, svoju porodicu..netali su. Rekli su joj da su njeni roditelji poginuli. Nije osjećala ni tugu, ništa. Samo je znala da to nije istina. Znala je, i osjećala je. Od 11. godine kreće u školu. Hogwarts, škola vještičarenja i čarobnjaštva. Nije ni slutila da će tamo biti tako bolje...nego kod kuće. Njene staratelje nikad, ni jedan jedini put nije nazvala roditeljima. Nije mogla. Iako su ti ljudi bili jako dobri, nije jednostavno mogla nazvati nikoga od njih članom svoje porodice. Ona ju je već imala samo što ju je trebala pronaći...I to joj je najviše smetalo. Nikad joj nisu ništa rekli o njima. Nikad.
Inače je odrastala u strogoj katoličkoj obitelji. Tu je bila Anna, njena nova majka, dobra žena mekog srca, zatim David, njen novi otac, čovjek koji bi sve dao za svoju obitelj. I na kraju Hayden, njena sestra, djevojka iste dobi ali drugačija od nje. U svemu. Tako da se nikad nisu posebno družile. Njena porodica je bila bezjačka. Njeni pravi roditelji su pak, bili čistokrvni. Tako da se Katja, računala čistokrvnom.
Bila je dobro i strogo odgojena. Živjela je s navedenom familijom na jednoj farmi u Engleskoj, u Liverpoolu. Zapravo ne tačno u njemu, u okolnim selima. No to nije važno. Bila je ruskog porijekla. Njena majka Nataša po kojoj je dobila drugo ime, ali su joj Anna i David, njeni novi roditelji, ime promijenili u Natascha, bila je iz zapadnog dijela Rusije. No nije znala za oca. Nitko joj to nije ni spominjao. No zahvaljujući njemu, naslijedila je moć govora sa zmijama. Stoga je bila parsel-ust.
Upravo zato je i voljela zmije. Mnogo. Baš zbog svega ovoga(njene čistokrvnosti, obožavanja zmija i toga što je parsel-ust), dospjela je u Slytherin. Isto tako, mrzila je Gryffindor. Jer određene osobe koje su bile u njemu, povrijedile su je jako i to nikad nije zaboravila.
Bila je tiha i pristojna djevojka. Mnogi dečki su patili zbog nje ali ta doza ljupke ali istovremeno hladne djevojačke nedodirljivosti nikad nije isparila u njoj. Uvijek je bila tako...hladna prema drugima.
Voljela je crnu boju. Stoga se tako i oblačila. Neki bi rekli da je čudna, luda ili slično. Ali nije. Ona je samo...drugačija.
Nije voljela plakati. Niti žaliti ili jecati. Ali iako je znala da je gore trpjeti, gotovo nikad nije plakala.
Njen vanjski izgled bio je veoma zanimljiv. Imala je blijedu kožu, i reklo bi se da boluje od neke neizlječive bolesti. Ali bila je ona sasvim zdrava, jednostavno je imala takav ten. Imala je kristalno zelene oči kojima su se svi divili. Ona to nije smatrala tako važnim. Imala je dugu crnu kosu, do pojasa. To joj je bila prirodna boja i mrzila je kad ju netko upita-Da li ti je to prirodna boja?
Taj njen izgled bio je tipičan gothic stil. Još kad se uzme u obzir da je obožavala glazbu, naročito gothic metal...moglo bi se reći da je bila stvarno zanimljiva osoba. Za razliku od mnogih prijatelja koji su furali njen stil, bila je odlična učenica i obožavala je čitati. Njeni prijatelji ju često uopće nisu razumjeli.
Njen se život činio kao kap vode u oceanu ali bio je drugačiji. Ona je to znala i prihvatala ga kakav god da je. Morala je. Za svoje najdraže. Neki bi rekli-Nemam smisla za život! na njenom mjestu, ali ona ga je imala. Taj smisao svodio se na potragu za obitelji i to ju je održavalo na životu.

Pozdrav svima! Da, ovo je još jedan hpff blog...pokušat ću ga održati "na životu" koliko mogu, jer trenutno me inspiracija ne napušta ni u snu! :-)
Pisat ću u 1. licu u narednim postovima, ovo je bio tek uvod, za potrebe priče. =)
Pozdrav ostavljam!