MOJE PJESME
Moje su pjesme kao bez duše
u njima se neprestano kule ruše.
Kule ljubavi, kule života
osjećam da ni živjeti više nije divota.
U svakoj pjesmi ponovo umrem
kao da uvijek istim putem idem.
Al neka me sjenka stalno prati
pitam se zašto na meni vrijeme trati.
Nije to obična sjenka, sada znam
ona čeka, strpljivo čeka,
pjesme da joj dam.
Ona se hrani ljudskom boli
ona pije suze pune boli.
Večeras će dobiti još jedan stih
još jedan krik, sasvim tih:
U svoje sam pjesme ugradila sebe
očaja su pune, al nisu za tebe.
Svaka je pjesma dio mene
pero uzmem čim mi suza krene.
Dok spavam, ti mi dušu kradeš,
samo za to hrabrosti imadeš.
Ostavi me na miru,
vrati mi snove,
želim biti sama
traži suze nove....
