Osovina života

LJUBAVI VEĆ ODAVNO NEMA,
KOSA PREKRIVA LICE U PLAČ.
OSTAVLJENA IZMEĐU VREMENA,
A ŽIVOT JE DVOSJEKLI MAČ.

KAMEN MI DRE LICA,
PUNO BOLI I BEZ SMIJEHA.
NEMA IGARA ŠARENIH PTICA,
TIŠINA JE TERET GRIJEHA.

VIDIM ODLAZAKI ĆUTIM STRAH,
ZNAM,SREĆA JE I DOK PATIŠ.
ŽUDIM OSJETITI TVOJ DAH.
ALI GRIJEŠIŠ DOK NE SHVATIŠ.

KUTIJA SAM PUNA PERLA,
KOJA VIŠE NE ZNAČI NIŠTA.
OSTAVLJENA KO`DA TE NISAM SRELA,
JE LI VRIJEDILO IŠTA?

DA KAŽEM ZBOGOM LJUBAVI.
TO SI BIO MENI.
SVEMU JE KRAJ,A EVO I POČETAK NOVI.
TEBE DRAGI OSTAVLJAM TUĐOJ ŽENI!