matekdomobran

utorak, 16.09.2008.

Sječanje na braću i sestricu

Godine 1950.- upisuje Šumarski fakultet


Čazma-,Bjelovar- ,Kamenica-Zagreb-Bleiburg-Maribor /-Vršac/. Čazma –Glina Karlovac.-U tim mjestima se odvijao život nas dvojice. Nažalost! :»Sudbina je tako htjela»U mojim sjećanjima teško je opisati naš «Bratski odnos.Dosta zajedno - nikad skupa. Po završetku šumarske škole te djelomično šumarskog fakulteta, moj bratac Slavko napušta «DOMOVINU» ??? Zašto upitnik bila njegova i ?/ Bojim se da i to i nije moja domovina./

U mojem pisanju o bratu Slavku poslužit će mi njegova pisma u kojima on djelomično piše o svojem životnom putu.-
Moj brat Slavko također je prošao svoj križni put. Cijelu Hrvatsku i Vojvodinu pješice. Iz njegovog pričanja donosim neke dijelove:


U jednom od svojih pisama koje donosim u nastavku ,/ a kao svoje viđenje mene/ , odnosi se na moja prva svjedočenja u knjizi «Bleiburg»


Eh moj brate lako je reći, davati lekcije, no kada je trebalo ja sam ipak išao zbog svoga brata, a ne zbog Ante. Sjeti se našeg dogovora? Drago! Ja moram ići, pa da ne idem sam pođi sa mnom.- U kasnijim vremenima se pokazalo , tko je tko.- Ja III klasa , a ti prva.- Ta činjenica se ne može promijeniti.-

Da , bila su to teška vremena za mene i našu obitelj.- No ja sam se pomirio sa situacijom, dok moj brat Slavko nije to htio i mogao, pa će nešto kasnije
napustiti svoju domovinu?
Bleiburg- Vršac/ Križni put/ 13 maja – 6 kolovoza 1945 g













objava o puštanju iz sabirnog logora Vršac- Vojvodina








Dokumenti «Narodne vlasti» kojom se oduzima biračko pravo.-
Dokumenti postojeće «Narodne» ? vlasti iz kojih je vidljivi postupak prema mojoj obitelji .- Potrajalo je to podosta godina.- /Traje i danas/



Slavkov odlazak u EMIGRACIJU

Krene ti on jednog dana sa atletičarima Karlovca na natjecanje u Salzburg. Prešavši granicu, napušta društvo i ostaje kao emigrant.- Najprije u Austriji pa potom kreće put Australije.-Nažalost , iako sam ja bio atletičar, nisam mogao dobiti pasoš, i to zahvaljujući mojim « dragim»Čazmancima nisam krenuo na istu –Avanturu.-Što je tu je, kaže mudrost.-




AUSTRIJA:

Po dolasku u Salzburg , moj Slavko odmah napušta ekipu atletičara te se prijavljuje vlastima kao emigrant. Dosta dugo ostaje u Salzburgu ,do1953 g radi svakakve poslove pri američkim okupacijskim snagama. Čeka konačno svoje opredjeljenje kao zemlju budućeg življenja, a to je Australija



Prvi Auto 1952 g Slavko i njegov prijatelj i Sisćana kraj Čazme


AUSTRALIJA


Panamski brod» Nelly « Februar 1953 god. Melburn




Konačno na putu za novi svijet bez komunizma.-
Na put kreče iz Londona te nakon podužeg putovanja stiže u Australiju
To će biti vjerojatno prvi grad koji je moj Slavko vidio u Australiji.- Po dolasku u Australiju radi svakakve poslove uz
učenje engleskog jezika Bere grožđe na plantaži idt.
Sydny
U Australija River Camp u




Cambera

Vjenčanje



Proslava sa prijateljima





Kuća u Canberi


U Australiji Slavko ostaje negdje do 1968 g Osim uspješnog rada u raznim djelatnostima , radi i u nekim institutima. Kemijskom ,te u šumarstvu.-

Pomalo se bavi i politikom, kao tajnik»Hrvatskih protu komunističkih boraca» Australija -Kanada




Sudjeluje u tamošnjoj hrvatskoj emigraciji kao vrlo aktivni član .- Među inim , suprotstavio se slanju brače Andrić i njegovih prijatelja u Jugoslaviju. Zbog takovih njegovih , vrlo korektnih stavova njega i predsjednika puk. Pirić Pjanića, morao je napustiti Australiju.-Među inim surađivao je i dopisivao se sa Generalom Luburičem
Na putu iz Australije u Kanadu
Dolazak brata Slavka.


Piše meni moj brat Slavko iz Australije, da mora bježati iz Australije te da ide u Kanadu. Na tom putovanju htio bi i malo pogledati svoju staru domaju.- Sa obzirom da je politički emigrant, to bi želio znati , kako u tom pogledu je njegov status.-Javim se ja mojem dragom prijatelju Milanu Alić. Milane ! Slavko bi htio doći malo u posjetu pa te molim da mi kažeš : što ti misliš o tome.Imam ja veliko povjerenje u tog čovjeka. Radi ti on u UDBI.- Ali je na glasu po dobroti i poštenju.Nakon nekoliko dana Milan me obavijesti , da
me obavijesti , da Slavko može doći i da on jamči za njegovu sigurnost. Slavko sa brodom «Marconi « Dolazi u Đenovu, pa ču ja sa suprugom i svojom dragom sestricom ići pred njega.Đenova!?


Brod kasni novaca malo , pa se nekako snalazimo. Napokon dolazi brod Marconi. Pomalo smo nestrpljivi , da eto nakon toliko godina ugledamo svojeg dragog brata, te upoznamo njegovu suprugu. Susret! Svi smo radosni da eto nakon toliko vremena smo opet zajedno.U zagreb se odmah vračamo vlakom.-
Moj brat i njegova supruga su neko vrijeme bili kod mene te su , nakon posjete bratu Nikoli u Puli otputovali. Posjet je prošao u redu, no postojale su moje velike zabrinutosti, iz razumljivih razloga..-
Amerika:

Došavši u novu životnu destinaciju , najprije se smješta kod brate svoje supruge u americi. No tu ne ostaje dugo te prelazi u Kanadu.- U Kanadi nastavlja sa radom i školovanjem


Kanada
U kanadi moj brat , najprije odilazi u Vankuver , pa Calgari a nakon toga u Toronto.
Nakon podosta godina, 1987 ponovo se ja i moj brat Slavko susrećemo, no to je sada bio susret u Kanadi.-
Naime te godine je novinski tjednik «ARENA» Organizirao posjet, čarter ljet avionom , prijavim se i ja . Po prvi put sjedam u avion. Novinarka arene se interesira koga imam u Kanadi. Brata odgovorim. Što ako ne dođe pred vas? Adresu imam a i nešto novaca , pa ću se nekako snaći.Avion pomalo klizi po pisti, motori bruje. Znatiželjno gledam kroz prozorčić.-Prolazi nebom mnoge zemlje, oceane. Nakon oko 9 sati ispod nas Kanada, ima i dosta snijega no naše odredište Toronto je bez toga. TORONTO! Ogromni aerodrom, vreva ljudi i sretni susreti. Mojeg brata nema.Uzmem taksi pa adresu pod nos vozaču. OK čuh.-
Stadosmo pred neku ogromnu zgradu, tu je dakle moj brat. Pozvonim, dođe moj brat pa oče nakon pozdrava: ja sam te očekivao tek sutra.Naime,/ ja sam krivu obavijest poslao , putuje se 9 sati a tamo si vremenski za 4 sata.Sve je dobro , što se dobro svrši, rekao bi naš narod. Nakon toga nastaju beskrajni razgovori sa mojim bratom.- Mnogo toga mi želi pokazati , no nema baš vremena jer radi, pa sam moram otkrivati za mene novi svijet.
.-













Ivan



Kao drugi u obitelji rodio se u Kičevu moj brat Ivan. Kršten je u Čazmi kumovi su mu bili obitelj Gećek

Djetinjstvo je proveo , nešto uz roditelje, a nešto pak kod rodbine. Kao dijete ,volio je biti sam.Nije se baš družio sa nama svojom braćom. Po naravi je dobričina, nebi ni mrava zgazio» kako to narod kaže»

,
Od nas brače bio je najjači, tako kad smo se igrali u Bjelovaru Indijanaca na staroj ciglani , dobio je ime Old Šaterhand. Tu svoju snagu nije nikad zlorabio. Dosta vremena smo živjeli zajedno, naročito kod ujaka Dragana u Grabovnici. «Boškići» /pojam za neku braču koja su se uvijek svađala među sobom/znao je ujak reći, kada smo imali među sobom neke prepirke. Sve je ipak mirno završilo. Ide vrijeme , pomalo rastemo. Ivo je dosta bio kratkovidan pa je po tome dobio nadimak «Šprljo» Nije se on baš zbog toga ljutio. Ja sam tada u našim zadjevicama bio kilo, Slavko,» Luka» Bio je tada u čazmi jedan čovječuljak zvao se Luka Uđinov , bio je vrlo ljut na nas djecu kada smo mu se rugali . Po toj osobini i Slavko je dobio nadimak.
No da nastavim o mom bratu Ivi. Kada smo se preselili u Bjelovar, Ivo započinje učenje zanata. Ivo, što bi ti volio biti upita nas otac, ništa odgovori Ivo. No , tako to ne ide pa moj ivo započinje zanat za bricu. Ne ide to baš njemu. Naiđe neki starac pa oče na njemu učiti.Brije Iva nasuho, dreči sav izrezan starac, vidi to gazda pa mog Ivana van. Što sad ? Onako jak bit oče mesar. Ide to nekako ali Ivo ko Ivo. Posvadi se sa gazdom , pa oče on u vojsku.- U gradu je tada bila jedna Njemačka jedinica Feld policije .-Prijavi se on. Imao je tada petnaest godina , no onako razvijen , rekao je da ima više.Sretne ga tada na ulici moj tata u društvu tih vojnika pa ga priupita: Ivo a kuda ti ideš? Idem u vojsku.
A koga si pitao? Da sam pitao ne bi me ti pustio, odgovori njemu Ivo.
I
tako moj Ivo postade vojnik.Nakon podosta vremena , evo ti Ive na dopust. Donese neku talijansku pušku, pa smo otišli u obližnji mlin na rijeci Plavnićkoj i tamo pucali.Prođe dopust, a moj Ivo ode




Brzo mom Ivi dojadi vojska. Nije to baš za njega. Prvom prilikom napusti on takov život.Dolazi 1945.- Krene ti on sa ostalima za Bleiburg u povlačenje. Ne ode on daleko , pa onako snalažljiv uze neka kola i konje, obuće civil , pa oče dočekati oslobodioce.Uzeše ga

oni u brigadu.
Osma Krajiška. Sa brigadom krene za Bosnu. Kasno u jesen 1945.g nakon svih nas evo ti i mog Ivana. Na sebi ima nekakvu vojničku bluzu i hlače od neke debele tkanine /Zivre/ pun uši U kući radost, prođe opaki rat a mi svi živi. Nemamo što za jesti pa idemo okolo raditi. Za vrijeme» otkupa» Metemo seoske tavane usput pojedemo ponešto pšenice, te pjevušimo «Ovo nam je naša borba dala, da imamo tita za maršala» Psuju seljaci, no mi smo samo najamni radnici, čuva nas dolje naoružana milicija.-OPAKA VREMENA_ Bilo je tada mojoj obitelji dosta teško i opasno živjeti.Moji sumještani , gotovo svi u partizanima , a mi banda. Ivo je bio jedina osoba koju nisu smjeli dirati. Onako jak, i kako su oni mislili njihov, naši» dragi»bivši prijatelji,nisu se baš usudili nas napadati. Kuća nam je izgorjela,zapalili su je Čerkezi/Čečeni/ Sa nama u kući živi jedna grupa njemačkih ratnih zarobljenika
Slikano kod crkve. Tu je i Ivo, sjedi na nekoj kanti šesti sa lijeva.

Napraviše i nama kuću ti zarobljenici. Zadnji smo na redu, ali ipak.
Vrijeme prolazi ja i Slavko u šumarsku školu a Ivo mesarski zanat u Petrinju. Po završetku zanata poče Ivo raditi u Čazmi. Mojim roditeljima velika pomoć.


1951 god
Oženi se moj brat. Mladenka , moja buduća šogorica iz Palančana , Katica r
Petković
.
Katica i Ivo. Kočijaš Ivo Ivanović te moja sestrica Mira

Svatovska povorka na čelu Katica i budući šogor Dragec




Što reći!
Počivaj u miru-Draga moja šogorice

Braća- Drago Slavko Nikola
Nakon dugog vremena konačno zajedno.-Nažalost na sprovodu drage šogorice Katice




Truhli Ivica-Neda-Ivanka Mucak




Moja najdraža sestrica Mira!



Draga moja sestrice , prerano si otišla iz mojeg životnog puta.

Hvala ti za sve dobro što si mi učinila.Ima nas četvoro brače, sve ih volim i poštujem,no ti imaš posebno mjesto u mojim mislima i srcu.-

Šta reći? Nakon troje brače na svijet dolazi moja DRAGA SESTRICA
Ima li što ljepše u obitelji. Raste moja sestrica uz svoju braču, uvijek ravnopravna u svemu. Idu godine moja sestrica sve veća


Prilep Makedonija 1935 g


Prva moja siječanja su iz toga vremena, imao sam tada oko pet godina a moja sestrica četiri'

U igri nas brače uvijek je sudjelovala i naša sestrica. Naročito je voljela našeg brata Nikolicu koji je došao na svijet nešto kasnije



Boljevac: Moja sestrica u društvu mladih djevojka iz folklora

Bjelovar 1943

Nakon podosta godina u kojima se pojavljuje moja sestrica , za mene je najznačajnija 1945
Dolazim kući iz logora, Križnog puta. Iz Slavonske požege , gdje sam konačno pušten dolazim u Bjelovar Frankopanska ulica 34. Vrata gdje smo mi živjeli zatvorena. Gdje su moji ? U Čazmi, to je tridesetak kilometara. Preveza nema. Valja krenuti pješice. Noga sve više boli pomalo šepam ali tu je volja. Dođem do Velikih Sredica , tamo imam tetu Rudnički. Teta , to sam ja , promumljam. Vidi mene teta, kuda ćeš Dragec? Idem u Čazmu. Ne ideš ti nikuda. Okupa mene moja tetka, te posla poruku u Čazmu.Nakon dva dana evo ti moje sestrice Mire, došla ona po svojega bracu. Natovare nas na kola, kamion? Čazma, stanem ja pred putna vrata a sestrica iz a mene. Susjed /Pekel/ a kakov to prosjak ide u naš dvor? Maro , Maro to je tvoj sin.
Čazma 1945 Moja sestrica se pomalo prilagođava sadašnjoj situaciji, nije joj lako ta ona je Truhlijeva banda.Nekakav partizan invalid traži od mojeg tate da mu dade Miru za ženu, a on oče nas zaštiti. Neče moj otac ni čuti. Imao sam zaista hrabra i poštena oca.

1946/47 god. Slavko i ja odlazimo u Šumarsku školu Glina, naša sestrica ostaje u Čazmi. Polazi tamo osmoljetku. Dobar je đak svestrana djevojčica. Vlast, pomalo dolazi sebi, no još su uvijek oni pobjednici a moja obitelj banda. Tako to ide i cijelu godinu.Slavko i ja završili prvi razred, pa ferije provodimo na praksi u šumarijama , mislim da sam tada bio u šumariji Orahovica, treba nešto zaraditi . Karlovac, započinje drugi razred. Jednog dana jave nam iz Čazme da nam je sestrica stradala. Pretukao ju je jedan «Drug» Marijan Frković. Strah i trepet Čazme. Razlog: Moja sestrica mu je prigovorila da ne pljuje u školske tintarnice, dobi ona zato teške batine.Požalimo se mi našem direktoru, Duiču.

Odmah ju dovedite u našu školu, reći će direktor, vi ste dobri đaci pa i ona valjda nije lošija. I tako u šumarskoj školi budu tri Truhlija
.
. Njen budući je iz Okućana Josip Magđinski
Moja seja završi školu i ode na rad u Šumariju Okučani.

Nakon nekog vremena 1952 godine, udaje se moja sekica.

Vjenčanje sestrice Mire i Magđinski Josipa- Vjenčanje i ostalo bilo je u roditeljskoj kući u Čazmi



Sretno ti bilo –Draga sestrice



Po udaji nastavlja moja sestra raditi u šumariji Okučani
U Okučanima se rodilo i dvoje njezine djece Zlatko i Branko. Nakon dužeg lutanja dolazim i ja raditi u tu šumariju. Bilo je to jedno dvije godine , dok je tamo bio upravitelj ing Cirkveni. Nažalost on ode a za upravitelja dolazi ing. Bevelakva. Sada se sve mijenja, najprije dobivam otkaz ja / kao ustaša/ a potom i moja sestrica i njen suprug kao ne Srbi. Rekoše joj : Idi ti među svoje. A koji su to moji, priupita moja sestra ? Što se praviš luda , idi među svoje hrvate. Požali se ona Ministarstvu Šumarstva, a oni je premjeste u Šumarski institut u Jastrebarskom. Njen suprug je također morao napustiti rodno mjesto Okućane, te i on dobiva posao u Jastrebarskom i to na Fazaneriji.-


Jastrebarsko
dvorac Erdedi u Jaski naslikao Drago T. a po ideji moje sestrice koja mi je ispričala da «postoji legenda oko dvorca još uvijek kao duhovi lutaju grofičini konji».









Nikola



Eh, moj dragi Nikolice! Nešto slično kao o svojoj dragoj sestrici osjećam i prema tebi.Došao si na svijet nešto kasnije, ali dovoljno rano , da sam mogao uživati u svakom našem susretu. Gledam ovu sliku iz tvojeg djetinjstva, zar imaše nešto ljepšeg. Taj pomalo ozbiljan naivan pogled, pogled mojeg brata.

Nikolica i naša najdraža sestrica Mira.
U ranije pisanim sjećanjima, o svojim najbližima , pisao sam na temelju nekih dokumenata iz saznanja o njihovim životnim putovima no ovaj put sa posebnom radošću želim da ti sam nešto kažeš o svom životnom putu.
Boljevac




















































Dragan








ČAZMA-PIRAKOV KUT
Sto reči !?
19 lipnja 1929 g
Rodio se Dragec

-POMALO BURAN ŽIVOTNI PUT-
Po rođenju u Čazmi ,živi taj dječak u raznim mjestima

Osnovnoj školi


Grabovnica


Boljevac Prilep Nova Raća




Školuje se..- U Domobranskoj nižoj srednjoj školi. Kao budući časnik domobranstva

Bjelovar Kamenica Karlovac
Križni put.-1945 g



Bleiburg Dravograd

Šumarska škola


Radna mjesta

Jablanac Nova Raća Tešanj Zagreb

Mirovina.-


Hobi.-

Slikarstvo.-
U vihoru rata.-














Pisanje.-Svojim prilogom sudjelujem u pisanju ovih knjiga.-




Putovanja.-


Toronto Montreal Đenova Bojnice –Slovaćka

Bratislava Prag Slovačka –Krasno


Krakov Rim
ovo je kratka biografija Drage Truhlija kao člana obitelji TRUHLI
Nadasve sam ponosan što sam eto rođen i živio u toj obitelji. Tu su u prvom redu moji roditelji ,tatek Martin i moja draga majčica Marija .- Malo sam nažalost provodio vremena sa njima. Razlog,tako je moralo biti. Nije to bila njihova želja ,nego životna potreba.Nažalost, neki od moje braća nemaju isto mišljenje. No bilo kako bilo, za mene su najvažniji moji osjećaji ,za moje roditelje te braču i sestricu.,
U mojem životnom putu posebno će pak imati mjesto moja draga ženica—
Verica





Počivali u miru-Dragi moji
Uvijek će te biti u mojem srcu i mislima!

	rujan, 2008
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Rujan 2008 (15)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv