Kratko o meni

Karel (Karlo) Blaha, novinar i literarni stvaralac, rođen je u Dežanovcu kraj Daruvara 14.5.1941. Sretno rano djetinjstvo proveo je kod djeda u
mlinu na rječici Toplici, osnovnu školu i gimnaziju završio je u Daruvaru. Odmah poslije srednje škole zaposlio se u češkom tjedniku Jednota u Daruvaru,
u kome je kao novinar i urednik proveo čitav radni vijek pokušavajući školovati se na filozofskom fakultetu u Beogradu i na pravnom fakultetu u Zagrebu,
ali je uspio završiti uz posao samo Pedagošku akademiju u Pakracu. Bio je urednik Studnice, literarnog priloga češkog tjednika, gdje je objavio većinu svojih
stihova, i eseja te dijela odlomaka proznih djela. Među poslijeratnom generacijom književnih autora češke manjine u nas nastojao se među prvima
osloboditi školničkog utjecaja u pjesničkom izrazu. Recitirao je svoje stihove na priredbama i smotrama, osim ostaloga i na Goranovu proljeću u Zagrebu,
objavljivao je svoja ostvarenja u tiskovinama kod nas, u tiskovinama u Pragu, Novom Sadu i dr, prevodio je na češki i na hrvatski jezik.
Na početku Domovinskog rata izgubio je 1991. za vrijeme zračne uzbune 18godišnjeg sina i kao dragovoljac javio se za odlazak na bojišnicu.
U ratnom okruženju u Pakracu, Badljevini, Daruvaru i drugdje nazočio je recitalima i susretima hrvatskih književnika. Jedan je od utemeljitelja Ogranka Matice
hrvatske u Daruvaru koji je po svom utemeljenju 5. 5. 1992. počeo izdavati glasilo Vrela, čiji je bio prvi i višegodišnji izvršni urednik.
Kao književni autor češke manjine u nas nije ostao zatvoren u uske okvire svojih prethodnika, nastojao je u svom stvaralaštvu proširiti obzore okoštalog literarnog
izraza i smatra da je ostvario vlastiti pjesnički izraz oslanjajući se na poticaje najboljih imena moderne češke i hrvatske literature. Uz početno stvaralaštvo uglavnom
na češkom jeziku piše i na hrvatskom i nastoji dati što veći doprinos suradnji između češke i hrvatske kulturne sfere u sredini u kojoj živi i djeluje. Među češkim
majinskim autorima u nas bio je prvi primljen u DHK.
Za literarno i društveno stvaralaštvo dobio je Nagradu prof. Franta Burian, Medalju BBŽ, Priznanje Grada Daruvara i dr.

Bibliografija:


Sluneční štít (zbirka pjesama), NIU Jednota, Daruvar, 1972.
Lípy na korze (zbirka pripovjedaka ), Obzor, Novi Sad, 1989.
Dosněné obrázky (zbirka pjesama), NIU Jednota, Daruvar, 1990.
Zranění – Ranjeni (dvojezična zbirka pjesama), vl. izdanje, Daruvar, 1992

Zastupljenost u izdanjima više autora:

Vzdálený hlas, izbor iz pjesništva češke manjine u Hrvatskoj, Praha, 1978.
Listy svědectví a díků, (domoljubni stihovi i proza), Daruvar, 1992.
Osmijeh nakon suza, (urednik i autor stihova), Ogranak MH Daruvar, 1997.

Ostala autorska djela :


Dežanovac (monografija), Logos, Daruvar, 2008.
Naselja oko Dežanovca (monografija), Logos, Daruvar, 2008.
Mezurač (monografija na češkom jeziku), NIU Jednota, Daruvar, 2011

Izbor iz stihova:


Mosty na Toplici a Ilově
Tam, kde loďař a povozník sčítali letokruhy dubu
a kde byly někdy lesy plné žaludu,
stojí teď most – pevná dubovina,
támhle ocelový oblouk či kamenný luk,
zbytky starého mlýna.
Toplice, vnořená do vrbových kořenů,
do jílu jako Ilova, znamení jejího jména,
mělčinou teče i tudy, kde jsou hlubiny vírů.
Od nepaměti je zde, na jakési hranici,
nepatří nikomu, jen svá je, naše je jen,
prahne jen po vodě, po klidu a smíru.
Po obou stranách řeky jsou dlouhé břehy
cestou od jednoho k druhému každý snadno sejde
a v dobrém přes most klidně každý přejde.
S mostů jsou obzory nejširší a skví se barvy duhy,
a lidé, řeky a mosty věrnými jsou druhy.


Mostovi na Toplici i Ilovi
Gdje čamdžija i kirijaš brojahu hrastu god
i gdje nekad bile šume pune žira,
tu stoji most – čvrsta hrastovina,
ondje čelični luk ili kameni svod,
ostaci stara mlina.
Toplica u korijen vrba uronjena,
u ilovaču kao i Ilova, znamen njena imena,
kroz pličak teče, dubinu vira.
Oduvijek tu, na nekoj granici,
nikad ničija, samo svoja, samo naša,
željna vode, željna mira.
Ima rijeka obale,
ali put ipak prijeko vodi
i svak dobrodošao preko mosta hodi.
S mostova su najširi vidici,
a ljudi, rijeke i mostovi vjerni suputnici.


Letecký nálet a Jawa DA 13 423
8.11.1991

Skleněná křižovatka, jež stála životů,
a letecký nálet,
jawa DA 13423 jako klíček všeho
na hranici mezi životem a smrtí.

Na prtahu rozjezdu k novým obzorům,
ve snaze více a výše,
sklopily se Vládovy modré oči,
v nichž jsem vždy poznal v lastní obraz.
Srdce hořce zaplakalo.

Bolí smrt.
Bolí život.
Bolí bolest neskonalá.


Nalet zrakoplova i "jawa" DA 13 423
8.11.1991.

Stakleni trg, taj već odnio mnoge živote,
i nalet zrakoplova,
"jawa" DA 13 423 kao ključić svega
na granici života i smrti.

Na pragu pregnuća prema novim vidicima
i uz želju da se dostigne više i bolje,
sklope se Vladine plave oči
u kojima uvijek prepoznavah vlastitu sliku.
Srce gorko zaplače.

Boli smrt.
Boli život.
Boli bol beskrajna.


Prijevod s češkog na hrvatski jezik Bohumila Krejčíja

Poveznica iz Društva hrvatskih književnika: http://www.dhk.hr/Clanovi/ClanDetaljno.aspx?id=539